Zvuci s dna Marijanske brazde

Zamislite morsko dno i na tom dnu zamislite kvadrat s duljinom stranice od 1 metar. Potom dodajte i dimenziju visine od jednog metra, čime ćete dobiti kocku. Kada biste ispunili tu kocku vodom, masa dodane vode iznosila bi približno jednu tonu. Najdublja točka oceana nalazi se na dubini od 10 994 metara i smještena je u hadalu Marijanske brazde u Tihom oceanu. To znači da nad kvadratom 1 x 1 metar iz prve rečenice na dnu mora leži stupac mase 10 994 tona vode. Razmislite što uopće može opstati u kvadratu iznad kojega leži ovolika količina vode i koja stvara enormni hidrostatski tlak (spoiler: nešto krednjaka i mnogočetinaša, a opaženi su navodno i škampi i morski krastavci).

Na dno dubine od 10 971 m u Challenger deep zoni smještenoj u južnom dijelu brazde oceanografi su postavili mikrofon (hidrofon, da budem preciznija) u titanijskom kućištu. Njegova je uloga bila zabilježavanje zvukova koji uspijevaju doprijeti na ovu opaku dubinu. Kroz vodeni stupac spuštan je brzinom manjom od 5 metara u sekundi, čime se nastojala spriječiti prebrza promjena pritiska na hidrofon i koja bi bez grča zdrobila ovaj aparat.

Nakon 23 dana ležanja na dnu zapis je zabilježio lepezu zvukova koji zvuče neobično nelagodno. Suprotno pretpostavkama koje bi prosječna osoba imala, na dnu je doslovno sve samo ne mirno i tiho. Preslušavajući materijal snimljen na seizmički vrlo aktivnom području ustanovljen je čitav dijapazon krljajućih, krkljajućih, mumljajućih i zavijajućih zvukova, komunikaciju kitova usana i zubana koji su ronili kroz brazdu, zvuci prolazaka raznih pomorskih motornih vozila na površini, a zabilježen je i potres magnitude 5 po Richteru na području Guama i tajfun koji je tutnjao i bjesnio nad morem.

Poslušajte.