O “lokalnom”, “našem” i podrijetlu biljaka koje jedemo

Često nailazim na paradigmu kako treba jesti “našu hranu” i “lokalnu”, izbjegavati egzotiku iz mnogobrojnih razloga. Želim izgugljivim ostaviti podatke o podrijetlu kultura koje su najviše zastupljene na našim tanjurima. Čisto da vidite koliko toga je “naše” i koliko je “njihovog” postalo “naše” tijekom stoljeća i tisuća godina introdukcije, selekcije i uzgoja.

Žitarice

• pšenica – Perzija
• raž – Skandinavija
• ječam – sjeverna Afrika
• zob – Bliski Istok
• kamut / khorasan – Perzija
• pir / dinkel / spelt – Kavkaz
• kukuruz – južna Amerika
• proso – Kina i Kavkaz
• heljda – Sibir
• amarant – Meksiko
• kvinoa – područje Anda
• riža – južna Azija
• teff – Egipat

Mahunarke

• grah – Afganistan
• leća – Bliski Istok
• soja – jugoistočna Azija
• slanutak – Bliski Istok

Orašidi

• orah – Iran
• lješnjak – Turska
• badem – Mediteran
• indijski orah – sjeveroistočni Brazil

Masne sjemenke

• sezam – jugoistočna Azija
• lan – Iran
• konoplja – centralna Azija

Voće

• jabuka – centralna Azija
• kruška – centralna Europa
• breskva – Kina
• naranča – južna Kina
• limun – Mediteran
• mandarina – Kina
• šljiva – Kavkaz
• lubenica – južna Afrika

Povrće

• mrkva – Afganistan
• krastavci – Indija
• rajčica – Meksiko
• krumpir – sjeverni dio Južne Amerike
• kupus – kontinentalna Europa
• paprika – Meksiko
• cikla – Egipat

Industrijsko bilje

• šećerna repa – centralna Europa
• cikorija – Egipat
• hmelj – centralna Europa
• duhan – Kuba
• suncokret – Meksiko
• maslina – Mediteran
• uljana repica – Kina

Nema tu neke mudrosti, zaključak o podrijetlu žitarica, mahunarki, orašida i masnih sjemenki, voća i povrća nameće se sam od sebe.