Opsesivno ljetno salatiranje

Dok se prijatelji javljaju i žale kako je u HR temperaturni infierno, ja sam smještena na ugodnih 17 stupnjeva i po prvi put nakon sigurno 15 godina nisam u stanju totalnog meltdowna. Prošlo je ljeto bilo pogotovo nepodnošljivo; nama u stanu na četvrtom katu na južnoj strani zgrade i gdje te od Sunca dijele samo kilometri i roletna bilo je posebno grozno. Naravno, to me nije spriječilo napravim brazilsku feijoadu čim sam spazila recept za vjerojatno najbolje jelo koje sam ikad skuhala.

Iako nije pretoplo, guštam primarno u ponudi sezonskog povrća i davim se u hladnim salatama svih vrsta. Najavljeno mi je svojevremeno kako je u Norveškoj kvaliteta povrća užasna, ali ovo nikako ne mogu potvrditi. Osim regularnih dućana punih povrćem koje je u 99% slučajeva čista petica, grad je pun etničkih dućana koji osim uobičajenih vrsta drže i raznovrsno povrće koje tek čeka da otkrijem kako ga pravilno spraviti. Najbliži od njih ujedno mi je i najdraži – ekipa iz Bazaara na Mortensrudu radi svoj posao izvanredno dobro – sve je svježe, napeto, lijepo – točno kakvo treba biti. Ni cijene nisu toliko visoke. Iako planiram posvetiti cijenama jedan zaseban post i s ciljem razbijanja mita o preskupoj Norveškoj, spomenut ću samo primjer nečega što često jedem i u čemu uživam a u odnosu na norvešku plaću spada u bescijenje – avokado košta desetak kruna komad.

Super stvar sa salatama je činjenica da u njih možeš staviti bilo što i u svakakvim omjerima. Ipak, nastojim se držati sheme žitarica – mahunarka – povrće raznih vrsta – začini & ulje. Baš se osjeti balans, kojime sam se zapravo razmazila i doslovno ispaštam ako par dana budem prisiljena živjeti na gluparijama s nogu.

Poseban “trud” ulažem u traženje načina da učinim običnu zelenu salatu (putericu, kristalku…) jestivom. Ona je jedino povrće koje skoro nikad ne diram jer je najobičnija bljutava nakupina celuloze bez šmeka. Čim neko povrće moram ugušiti začinima da bi bilo tolerabilnog okusa, nije mi napeto. Dosad jedina primjena zelene salate koju podržavam bila bi ona gdje salata glumi wrap. I ovakve šarene salate, gdje se njezina bezličnost izgubi u slanutku, tikvicama, avokadu, feta siru, paprici i rikoli.

Jutros sam planirala jesti solo i u miru, ali malo sivo smetalo to jednostavno nije dozvoljavalo.

Save