Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski
Tag: zeleno
Kirkjufell (isl. crkvena planina) kako joj prilazite izgleda kao velika duga gromada stijene. Kada vas cesta do nje dovede postrano, vidite kako nema onaj uobičajeni brdski volumen nalik piramidi, već je neobično plosnata i izduljena. Društvo joj pravi Kirkjufellfoss, jedna od atrakcija gdje je bilo nemoguće dobiti clean shot bez
Oboje smo revni šetači i nismo, kako bi se u narodu reklo, bez vraga završili u Norveškoj. Da padamo na plaže i ležanje na ručnicima, sigurno bi se preselili u neku od mediteranskih država. Lazić srećom dijeli mišljenje o svježem planinskom zraku; ako je ikad i sumnjao u to, u
Dok se prijatelji javljaju i žale kako je u HR temperaturni infierno, ja sam smještena na ugodnih 17 stupnjeva i po prvi put nakon sigurno 15 godina nisam u stanju totalnog meltdowna. Prošlo je ljeto bilo pogotovo nepodnošljivo; nama u stanu na četvrtom katu na južnoj strani zgrade i gdje
Iako je bamija prisutna u Hrvatskoj, nisam ju nalazila često, pogotovo ne po trgovinama. Tek ponekad spazila bih ju na tržnici ili kod rođaka, kao i u člancima hrvatskih proizvođača koji u svojim tekstovima tretiraju ovu kulturu kao magičnu. Pronašla sam ju nedavno u etničkim dućanima, na odjelima sa povrćem
Odlučila sam pokrenuti novu seriju članaka. Svrha bi im bila stvaranje cjelovite predodžbe o nastanku hrane koju donosimo na stol, od botaničkih obilježja preko agronomskih do nutritivnih i onih krajnjih, načina za prehrambenu upotrebu. Tekstovi će biti opsežni, u planu je tijekom vremena pokriti povrće, voće, industrijsko bilje, žitarice i
Znate što mislim o najlonu i najlonskim vrećicama Godinama koristim platnene vrećice u kombinaciji sa ruksakom. Imam ih oveću hrpicu i mislim da su ušle u shemu skupljanja kao značke . Kada ne bih morala uzimati najlonske vrećice pri kupnji povrća, mogla bih reći kako najlonske ne koristim uopće. Stoga
Kovrčavi kelj sam počela kupovati slučajno. Nailazila sam na njega na par mjesta u Zagrebu, oduševio me izgledom i kovrčavošću. Čim sam ga vidjela, bilo mi je jasno kako će, osim što je zdrav, lijepo izgledati i na tanjuru. Prosječna cijena mu je oko 20 kn/kg, ali obzirom na količinu
Prije 6 mjeseci odlučila sam poigrati se sa wokom. Iskustvo je bilo dosta zanimljivo i dobila sam hrpu upita vezanih za recepte, pripremu i nabavu namirnica. Svidjelo mi se jako koliko ljudi imaju interes i želju probati nešto slično; najveći kompliment dao mi je David kada je na temelju mojih
23.7. utorak U hotelu u Bolgaru upalili smo TV da bismo vidjeli vremensku prognozu. Iako nam nije išla na ruku, dan pred nama po onome što smo vidjeli kroz prozor trebao je biti vrlo topao, sunčan i bliještav. Dan prije prebacili smo mizernih 136 kilometara – danas moramo biti brzi
Konačno sam zgotovila Woksperiment. Posljednje jelo podigoh maloprije online. Sadrži shiitake sa tamarijem, kuzu rezance sa sezamom, poriluk, korabu, divlju rižu i tofu dimljeni, kao i nešto crvenog kupusa sa rižinim octom. Cilj je bio u što kraćem roku kreirati zanimljive i ukusne obroke. Wok super služi za tu svrhu.
Moj prvi wok bio je nekakav lagani i teflonski. Koštao me cca 50 kn. Služio je svrsi i korišten je vrlo intenzivno jedan period, no koliko je bio loš, govori činjenica da sam u njemu ubrzo sijala sjeme kaktusa. Smijenjen je pravim wokom prije nekoliko godina. Promjera je oko 30
Tijekom zadnjih 10-ak godina kašasti sokovi (aka smoothies) postali su vrlo popularni. Brzo gotovi, dovoljno hranjivi da mogu odigrati ulogu doručka a mogu biti i vrlo ukusni. Moja doza je oko pola litre. Pijuckam ju ujutro unutar 45 minuta, u što kraćem roku nakon što izblendam napitak. Dobijam često upite
Samo svježe voće i povrće ima maksimalni nutritivni efekt na organizam. Nažalost, trgovine su nerijetko opremljene trećerazrednim asortimanom na granici upotrebljivosti, što vodi do opasnosti od preplaćivanja nečega što ne vrijedi onoliko koliko piše na pločici i dugoročno mogućih zdravstvenih komplikacija. Postoje dva problema – nezreli i prezreli plodovi. “Zeleni”
Nemam ništa pretjerano pametno za reći, zadržat ću se na postanju par fotografija. Upravo rujem po Picasa/Lightroom kolekciji, čistim HDD od slika i neuobičajeno uživam u tome :zerogee: Htjela sam počupati slike napravljene još PRAstarim Lazićevim Kodak EZ-jem, prvim digitalcem u vrijeme kad je vrlo malo smrtnika posjedovalo aparat sa
Ne mogu vjerovati da je mi je ovaj članak neobjavljen, bila sam sigurna da sam ga digla online prije 10 dana. Iako nisam sirovnjak, niti makar u ovaj trenutak nemam osjećaj da bih to ikad mogla zapravo i postati u nekakvom isključivom smislu, volim raw principe u kuhinji i rezultate
U zadnje vrijeme do mene doseže sve više izjava koje ukazuju na manjak ikakve kritičnosti spram pročitanih informacija, u kombinaciji sa prepunjenošću senzacionalnim i senzacionalističkim poluprovjerenim floskulicama. U načelu se trudim saslušati i reći pokoju riječ na spomenutu temu, u nadi da će doprijeti do autora izjave. Dugoročno, koliko ima
Imala sam 17 godina. Završavao se treći gimnazije, smjenjivalo se proljeće ljetom, panično popravljali komadi iz predmeta koje 90% godine nisam doživljavala i cementirala se odluka o maturalnom putovanju. U subotu navečer, tj. nedjelju ujutro sam došla sa fešte kasno tj. rano ujutro u kuću. Spavala sam jedva sat vremena.
Iako smo prethodnu noć relativno dugo vozili (zadnja fotografija je okinuta oko 11 sati) probudili smo se rano i vrlo odmorni. U zadnje vrijeme me nešto muče nesanice, ali ovdje spavam kao beba. Jutarnje sunce je ugrijalo šator na livadi u Moldeu. Nebo plavo, bez oblačka. Sve je mirno i
Norveška ima dosta izduljen oblik. Kad se svojedobno sa Šveđanima dogovaralo i crtalo političku kartu države u nastanku, dobili su brdovitiji dio. Šveđani su izvukli plodniji i poljoprivredniji komad kraka poluotoka uronjenog u Atlantski ocean, slučajno ili ne. Ipak, norveški dio je daleko impozantniji i sa razlogom smo krenuli amo.
Njemačka Vrlo brzo smo prešli granicu sa Njemačkom. U jutarnjim satima smo uživali u uređenosti, urednosti i poslovičnoj protestantskoj jednostavnosti. Granulo je sunce i lijepo je obasjalo zeleni lagano brežuljkasti kraj i tako nam davalo nadu u ugodniju vožnju, dan i na koncu obećavalo moguće spavanje u šatoru. Sve je
Rano ujutro, dok se zora pokušavala probiti pod stabla šume kraj Bleda, probudio me zvuk nečega nalik sitnim kapima koje tiho padaju po šatorskoj vanjskoj opni. Divan početak dana, pomislih. Padala je 20-ak minuta, ali se nismo pretjerano uzbuđivali zato. Šator je vrlo izdržljiv a imamo dovoljno vremena za leškarenje
Sjedim i u miru uživajući u hladnom jogurtu razmišljam kako započeti ovaj putopis. Lani je bilo jednostavnije, složila sam niz tematskih članaka koji su najavljivali put do (umalo) černobilske elektrane. Ove godine je krajnji cilj ljepši i impozantniji, ali nema takvu specifičnu priču. Nećemo se lagati, ima još bolju Do
Povratni članak sam htjela napisati još sinoć, no kako smo u dolasku kasnili satima zbog nemilih događaja, umor je bio jači. Jutros sam u 4 sata, promatrajući izlazeće Sunce nad debelo pregrijanim Zagrebom kapitulirala i pružila se u krevet. Nadvladao me umor. Evo brojki koje vam neće ništa reći ali
Najzapadnija točka do koje sam došla putujući je Barcelona, prije 12 godina. Najistočnija je Kijev, lani, a južnije od Crne Gore nisam nikad bila. Za koji trenutak krećemo motorom na put prema Norveškoj, gdje ćemo doći do najsjevernije točke u svojim životima. Ako bogovi budu milosrdni, umočit ću prste u