Akropolis

Akropolis (gr. grad na uzvisini, vrhu) centralna je lokacija, majka svih jezgri i esencija grada. Ovo nije jedini Akropolis, naziv pokriva svaku citadelu na uzvisini nad gradom u Grčkoj, ali ovaj je Akropolis povijesno i kulturološki najvažniji, i nemoguće je proći kroz Atenu i ne posvetiti mu makar malo vremena. Smješten je doslovno u najužem centru grada (Akropolis jest centar) i vrlo je lako doći do njega raznim metodama javnoga prijevoza. U sklopu Akropolisa nalazi se niz zdanja; ističem najzanimljivije od njih.

Odej Heroda od Atike

Odej je vrsta scene ili teatra, namijenjena vježbanju, izvedbi glazbenih priredbi ili recitiranju poezije. Herodov odej izgrađen je 161. g. u čast njegove supruge, bio je raskošno obložen libanonskom cedrovinom i prva je građevina pokraj koje smo zastali. Naravno, pristup koji bi omogućio hodanje po građevinama potpuno je limitiran, stoga smo samo kratko zastali uz ogradu odeja i poslikali ga. Skoro je potpuno rekonstruiranih pedesetih godina prošloga stoljeća, a razlika u starosti korištenoga materijala jasno se vidi na slikama.

Propilej

Odej se nalazi jugozapadno u cijelom kompleksu i da bi smo ušli prema glavnom zdanju, Partenonu, morali smo proći kroz Propilej (predvorje, prilazni trijem). Akropolski Propilej zasigurno je najpoznatiji i najčuveniji u svojoj kategoriji i izgrađen je krajem četvrtoga stoljeća prije nove ere prema nacrtima arhitekta Mnesikla. Formalni je ulaz u kompleks urešen dorskim stupovima i izgleda vrlo moćno, a prilično je indikativno da se iza njega nalazi nešto uistinu posebno i vrijedno. Sjeverna strana (lijeva na slici) veća je od južne (desne) i osmišljena je da bi poslužila kao prostorija za izlaganje umjetnina, galerija.

Ovo je fotografija Propileja snimljena u povratku, iz unutrašnje strane Akropole.

Partenon

Kad prođete Propilej, pred vama je Partenon, ključna zgrada kompleksa. Izgrađena je u 5. st.p.n.e. u čast antičkoj boginji Ateni Djevici, koja se zaklela ocu (Zeusu) na celibat, i koja je u natjecanju s Posejdonom pobijedila i osvojila čast biti zaštitnica grada, davajući puku prvo stablo masline. Boginja je mudrosti, znanja i rata. Partenon je jedna od najvažnijih građevina na svijetu i jedan od najpoznatijih simbola umjetnosti i kulture. Od trenutka svoga nastanka do danas preživio je niz peripetija i izazovnih trenutaka, kao i brojnih zahvata parcijalne rekonstrukcije da bi se produžio vijek zdanja ovakve vrijednosti. Partenon je izgrađen na mjestu starijega prethodnoga Partenona, kojega su razrušili Perzijanci u ratnom pohodu. Osim ratnih stradanja, preživio je požare i potrese koji su značajno oštetili zdanje i skulpture koje su ga naseljevale. Tijekom svojega postojanja dosljedno je pratio socioreligijske prilike u kojima se nalazio, pa je iz hrama posvećenoga antičkom božanstvu u 5. st. metamorfiran u kršćansku crkvu. Deset stoljeća kasnije, kada je Grčka bila dio Osmanskog carstva, postao je džamija koju je resio minaret. Nakon što je grčka samostalnost stupila na snagu, očišćen je od svih tragova prethodnih vjerskih objekata i sada opet stoji kao hram boginji Ateni.

Najveću je štetu, ipak, učinio škotski plemić Lord Elgin u 18. st. Dotični je plemić svojedobno iznudio firman od tadašnje vlasti (sultana), dokument koji mu je trebao omogućiti slobodno kretanje Akropolom, kao i pratnji umjetnika čija je uloga bila crtanje skulptura, izrada odljeva i sličnoga. No, Elgin je iskoristio priliku i odstranio je 21 skulpturu, 75 metara frizova i 15 metopa s hrama s namjerom da ih nastani u svojoj rezidenciji u Škotskoj. Osim partenonskih skulptura i frizova, ističu se i karijatide, ženske mramorne figure čija je uloga bila nošenje frizova na ulazu u obližnji Erehteon. Legenda kaže kako su ostale karijatide, nakon što je Elgin otpilio jednu od njih a drugu uništio nepažljivim odstranjivanjem (doslovno se rasula u komadiće), noćima plakale i vrištale za “sestrom”. Činilo mu se ni manje ni više nego prikladno uništiti jedan od najvećih spomenika kulture da bi uresio svoju kuću, u prijevodu. Situacija se dodatno zakomplicirala kada je Elgin stupio u brakorazvodni proces, i kada je trebalo namiriti dugove prema supruzi. Bio je prisiljen prodati pokradeno, a kao kupac se izdvojio British museum u Londonu. Elgin je unatoč nižoj ponudi prodao sve pokradeno muzeju, iako je dobio niz većih iznosa, a jedan od ponuđivača bio je čak i Napoleon.

Šetala sam i pitala se koliko ovo društvo mora biti sjebano kada je Britancima ovakvo nešto normalno i prihvaćeno. Znam, znam, ovo je samo kap u oceanu svjetskih problema u ovaj trenutak i znam da je blesavo uopće spominjati umjetnine dok se odvijaju brojne ratne krize (niti na tren ne umanjujem značaj većih problema od ovoga), ali ono – kada ćeš se zapitati je li to u redu ako ne u trenu kada hodaš Akropolom? Ne postoji prikladnije, organskije, prirodnije mjesto od Partenona za pokradeni mramoraj. Tehnički, muzeja koji danas čuva sve artefakte osim golih zidova Partenona iz očitih razloga i nalazi se nedaleko od Akropole. Radi se o unikatnom mramoraju koji je dio jedinstvene cjeline, a stečen je na ilegalan način – pravna vrijednost firmana višestruko je osporavana. Brojni su se stručnjaci složili kako se radi o fejk dokumentu, nimalo ozbiljnijemu od “Moj je Marko jučer bio bolestan pa nije mogao doći u školu” napisanome nesigurnom dječjom rukom. Zašto se onda mramorni frizovi ne vrate nazad u Grčku? Jedan od glavnih razloga je taj što bi povratak bio presedan na konto kojega bi razni muzeji ostali bez niza slično za kulturu vrijednih umjetnina. Samo neki od njih bili bi Rosetta stone (izvorno egipatski artefakt, leži također u British museumu), Koh-i-Noor dijamant (izvorno indijski, leži u Tower of London zdanju), bista Nefertiti (izvorno egipatska, trenutno je u Berlinu) i sl. Tijekom 200+ godina brojni su ljudi pokušali poduprijeti povratak umjetnina nazad u Atenu, počevši s Lordom Byronom, britanskim pjesnikom, do brojnih glumaca i političara koji i dandanas ističu koliko je nepravedno etički i moralno zadržavati umjetnine u Londonu.

Ironično, tih smo par dana spontano pjevali naveliko Peru Defformeru i Gastarbajtera. Stihovi sjedoše ko budali šamarčina:

“Čim sam stigo kupih zemlje
zidam dvorca s četri sprata
a ogradi beli orli
lavovi mi stite vrata…”

Vrhunski mindset, Elgine, vrhunski mindset. Što nisi i Hokusaija okačio u toalet, FFS?

    

Erehtej

Poznat je antički mit o Hefestu, bogu vatre, vulkana i kovača, koji je pokušao silovati Atenu. No, kako nije uspio, njegovo je sjeme palo na tlo (Zemlju, utjelovljenje boginje Gee) i koja je potom rodila Erehtonija. Atena je odlučila zaštititi ga, preuzevši ulogu pomajke, stoga je čuvala Erehtonija (koji je imao oblik zmije) u kutiji. Jednom je prilikom dala kutiju na čuvanje trima princezama – Aglauri, Herzi i Pandrozi, Kekropsovim kćerima. One su otvorile kutiju unatoč naputku da ju ne otvaraju, što je rasrdjelo Atenu. U tom je trenutku nosila planinu na koju je planirala ostaviti Akropolu, a od bijesa ju je spustila nedaleko od današnje Akropole (vidi Lykabettos). Vrana koja je prijavila incident Ateni promijenila je od šoka boju perja – bijelo perje postalo je crno kakvo je danas.

Erehtej je hram podignut u čast Erehtonija. Poznat je po trijemu sa šest kora i šest karijatida, opisanih gore u odlomku o Partenonu.

Asklepijevo svetište

Asklepeion je hram podignut u čast bogu medicine, Asklepiju, koji je ujedno i služio kao lječilište. Sigurno ste vidjeli simbol ljekarni, zmiju opletenu oko štapa. Nažalost, nije moguće ući unutra.

 

Dionizijev teatar

Smatra se prvim teatrom na Zemlji i mjestom rođenja grčke tragedije. Smatra se da je imao odličnu akustiku i bio je sposoban primiti preko 15 000 ljudi, a podignut je u čast bogu Dionizu Osloboditelju. Vidljivi su ostaci prethodnoga teatra koji je bio sazdan od drveta, na kojemu su svoja djela narodu prikazivali neki od najvećih tragičara i komediografa tadašnjega vremena.

 

Proveli smo na na Akropoli sigurno 2-3 sata šetajući po isturenoj stijeni pokrivenoj zanimljivim građevinama. Iako je najavljen oblačan i za Grke hladan dan (19° C), bilo je vrlo toplo. Sve u svemu, jako zanimljiv dan.