09 / dan kad smo dobili lizalicu

Deveti dan je počeo vrlo rano. Probudila sam se u 6, lagano drijemala i potom otišla u Netto po doručak, udaljen jedva 50 metara. Promatrala sam šetajući kroz dućan nalik Lidlu nešto temeljitije odnos cijena namirnica i svakodnevnih potrepština i ustanovila sam da nisu toliko skuplji kao što se priča. Općenito, mogu podvući kako u svim slučajevima, osim Norveške :D: , cijene nisu nešto posebno odskačuće od naših. Rumunjska je najavljena kao bagatela pa nije, a Njemačka je najavljena kao vrlo skupa, što nimalo nije.

Planirani polazak je realiziran u 10 ujutro. Za oko mi zapinje, ne znam koliko se vidi, trag neke od lokalnih mačaka koja je na sicu od Tenerke našla utočište za drijemanje. Sve su iste – u Štivici, Štakorovcu i Christiansfeldu :D: ako se negdje mogu uguziti, uguzit će se i ostaviti dlake. Igrom slučaja, nama ne smeta *cat ppl*  :kitteh:

Prolazimo kroz Vejle i u namjeri da dođemo do Jellinga, udaljen oko 50 km od Christiansfelda. Jelling je relevantno vikinško arheološko nalazište, konkretno, vjeruje se da u jednom od povećih humaka nekih 1000 godina leži Gorm, prvi kralj Danske a skupa sa njim i kameni brod, dio pogrebnog protokola privilegiranih. Ovdje se nalazi i veliko ornamentirano kamenje – jedan od njih je podignuo Gorm svojoj supruzi Thyri (natpis kaže cca: Thyri, ukrasu Danske, od supruga Gorma),

a drugi je podignuo Harald I. u čast ocu Gormu i majci Thyri (Harald je bio nešto više raspoložen za priču, cca: u sjećanje na Gorma i Thyru, Harald, osvajač Danske i Norveške).

Oduševio me nadgrobni spomenik na runskom pismu :herc2:

koji spada u rijetkih par stvari sa putovanja koje sam ekčli poželjela za sebe.

Evo vam i jedan pogled na groblje, sa jednog od humaka u blizini.

U obližnjem muzeju posvećenom jelinškom kamenju stoji i moderna verzija, rad umjetnika. Također mi se jako svidio.

Dobijam pogled “Jel idemo?”, pakiramo se i idemo dalje. U jednom trenutku kroz šetnju gradom nam put presijeca mlada djevojka riđe kose, svijetlih očiju i pjegicama, nakićena i šarena ka zadnja cigančica. Nešto nam dobaci na danskom i ustanovi vrlo brzo da mora prebaciti na engleski da bi ju razumjeli – ispostavilo se kako ju navečer čeka udaja, pa sada po tradiciji hoda gradom i održava običaj žicanja novca, jer je, kao, siromašna i skuplja za miraz. Za razliku od sponze vulgaris ne širi batake već dijeli simpatične lizalice

Moj ženik hvata curče, ja ih slikam i sa lizalicom u zubima nastavljam dalje.

U blizini parkiranog motora se širi intenzivan miris sira, no kako sam bila presita za degustaciju i uistinu nisam imala gdje i kako skladištiti sir koji bih kupila, produžujem dalje.

Danska je zapravo dosta ravničarski kraj, prilično zelen i uredan. Između gradova smo žurno vozili autocestama, brzinom koja je bila moguća obzirom na pljusak koji je dominirao. Smjenjivao se sa patološkim sparinama, što je logično kad sunce ugrije tlo prenatopljeno kišom. Ovako izgleda tipični grad u Danskoj, nakon tipične kiše.

U Viborgu ulazim u najstrašniji wc otkad postojim. Sam wc je bio relativno čist, no atmosfera je bila upitna i za opstanak metanogenih bakterija. Mješavina nekakve truleži, probavnih vjetrova, fekalija i urina nastalog pretjerivanjem sa alkoholom je bila ubitačna.

U izvanredno prelijepom Aalborgu se snabdijevamo za put trajektom koji nas čeka sutradan. Na policama nalazim Urtekramove proizvode i učim da ne proizvode samo kozmetiku, već i razne vrste prehrambenih namirnica. Nalazim tofu konzerviran u staklenkama, čips od jabuka i slično, u prepoznatljivoj ambalaži. Nedugo potom prilazimo Fredrikshavnu. Na ulazu u grad stajemo uz cestu i hodam prema moru. Preskačem ogradu i dolazim do obale da bih pogledala u Kattegat.

Osim Kattegata pažnju mi privlače i alge :herc2: koje ću u dogledno vrijeme izdvojiti u zaseban post i dati si truda imenovati ih koliko je moguće.

:zvizdi:

Naravno, ako ste znalac voljan nesebično podijeliti informacije – slobodno se javite :D:

Nakon kraćeg divljenja dramatičnom nebu i algama odlazimo baciti pogled na luku gdje nas sutra ujutro čeka trajekt do Osla. Po prvi put gledam u ovako ogromne grdosije poparkirane uz grad i oduševljena sam pomisli da time netko i manevrira. Nalazimo terminale za putnike i dobijamo informaciju da u pola 10 moramo biti na mjestu.

Nakon debate gdje ćemo prileći odlučujemo prenoćiti u šatoru u kampu jedva 100 metara od mora. Oko nas je bio povelik broj turista sa raznovrsnim registracijskim tablicama, očito vrlo udomaćenih. Kamp je vrlo uredan i očito dugo postoji. Dosta je mirno i ugodno, osjećam se uistinu sigurno.

Poslovično, dižem šator dok Lazić drži fotoaparat

i odlazimo na obalu. Pješčana je, mirna i začudno vrlo slabo posjećena unatoč činjenici da u blizini u kampu leže stotine ljudi.

Slikamo gay zalaske, pokoju algu i zalutalog žarnjaka na obali mora i uživamo u konačno lijepom vremenu. Moj entuzijazam za slikanje živina remeti Lazićevo posprđivanje pa odlučujem vratiti se rano ujutro, prije izlaska sunca.

Nedugo kasnije se vraćamo i liježemo u vreće.

Total: 304 km.