Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski
Category: moto
Početak posljednje etape putovanja prema Sjeveru tj. povratka kući s istoga bio je izlazak iz Arktičkog kruga, prelazak preko 66-og stupnja i pokojeminute sjeverne geografske širine. Nakon divne vožnje u Saltfjellet zoni, posjetili smo Polarsirkelsenteret, gdje smo kupovali suvenire i naslikavali se pred monumentom koji obilježava ovu liniju, a urešen
Posljednja točka na kraju ceste na Lofotenima zove se Å (norveška abeceda ide od A do Å, za razliku od hrvatske koja završava sa Z). Nedaleko od mjesta Å nalazila se trajektna luka iz koje smo trebali otploviti nazad na kopno do grada Bodø tijekom cca 3 sata vožnje. Ono
Plaža na kojoj smo podigli šator, umočili se u okean i prespavali – Unstad – u jutarnjim je satima izgledala još ljepše i poželjnije. Nije ovo ništa neobično; Unstad je poznata svjetska surferska destinacija i samo je djelić divote zvane Lofoten arhipelag. Provozali smo se uokolo s namjerom da pogledamo
Tupi (finska koliba) je vrlo simpatična iznutra. Drveni zidovi, drveni kreveti i karirane rustikalne zavjese (bolje rečeno, neprozirni zastori) super su okružje za naspavati se. Dojam popravljaju jumala-related knjige. Ovako izgleda tupi izvana i ujutro, nakon što je broj komaraca opao za jedno 50%. Noć ranije bili su izuzetno uporni
Znači, posjetili smo Nordkapp. Imali smo na raspolaganju ukupno 15 dana, a do Nordkappa smo lagano vozili sedam, bez prevelike priše i stiske. Redovito pregledavanje YR-a i ostalih prognostičara nimalo nije obećavalo – cijeli Finnmark bio je pod planiranom kišom tijekom sljedećih 7 dana. Nije da je to nešto čudno,
Prva jutarnja slika na cesti prikazuje nekoliko bitnih točaka (Lakselv nije bitan, barem ne u ovom kontekstu): Hammerfest, posljednji veći grad na cesti do Nordkappa (istina, da bi ga se posjetilo, nužno je sići s E6 ceste, ali neposjećivanje nije opcija – ono – posjećuješ grad imena HAMMERFEST!) Nordkapp, najsjeverniju
Ovako izgleda ljetno jutro u polarnom krugu. Čista je sreća otvoriti oči, odzipati šator i udisati neopisivo čist i svjež zrak. Cilj dana bio nam je ulazak u Bodø, simpatični priobalni grad. U centru grada nalazi se ogroman mural s orlom. Izgleda straobalno preopako fantastično, a ima i poruku –
Nakon buđenja na finoj i mekoj dekici od mahovine i lišajeva uz Peer Gynt veien trebalo se spakirati i krenuti na put prema Trondheimu, s namjerom da prijeđemo poveći broj kilometara do kraja dana. Trebalo je dosegnuti ulaz u Kystriksveien, slavnu Narodnu obalnu cestu, čime smo se maknuli s E6
Prije nego se zalaufam s pričama o sjeveru i zanimljivostima koje nudi, stats & numbers time: 14 dana vožnje (od planiranih 16) total: 5 608 km dnevni prosjek: 400 km najviše prijeđeno: 591 km, najmanje prijeđeno: 169 km broj dana bez kiše: 5 potrošeno goriva: broj dana u Arktičkome krugu:
Few weeks ago Husbando bought a new motorcycle. New as in “next one in the line of the motorcycles he drove for the last 12 years”, not “freshly forged in the fiery chasm of Honda’s factory in Japan”. He is a huge fan of Africa Twin motorcycles, so after he
Nemam što pametnije ili inventivnije za reći u odnosu na postove od lani i preklani, ali podsjećam – prva etapa Dakar rallya kreće 3.1. i totalno se gleda sav živi i neživi materijal koji mi bude dostupan!
Ako pratite svart i moje putopišlijske izlete, moguće je da ste vidjeli moju fascinaciju drvenim nordijskim crkvama (nor. stavkirke, eng. stave church). Radi se o sakralnim zdanjima kršćanske prirode s vrlo jakom staronordijskom intonacijom, većinom smještenima u Norveškoj. Vidjela sam ih nekoliko IRL i nisam sigurna koja mi je ljepša
Jedan od najboljih faktora toplog dijela godine povećana je moto-aktivnost. Iako smo oboje trenutno pod opterećenjem, uspijevamo uloviti pokoji trenutak za sebe i koji kilometar. Mene čudi i koliko mi je trebalo da konačno sjednem i napišem ovaj tekst, ali nekad jednostavno nemam vremena. Nekako smo se uspjeli u nedjelju
Počela sam konkretnije pratiti Dakar rally lani s Lazićem. Dnevni jednosatni pregled, sažetak i koncentrat zbivanja uvijek je bio nabrijan lijepim kadrovima prirode subekvatorske Južne Amerike, dnevnim i ukupnim rangiranjem natjecatelja na motorima, quadovima, u autima i kamionima i zanimljivostima. Kažu upućeniji kako je selidba rallya iz Sahare u lijepi
Istraživanje Željave planiram podugo. U društvu ekipe s foruma motori.hr Lazić je već obišao aerodrom prilično temeljito i u nekoliko navrata, a ja sam na Veliki petak 2010. godine samo zašla u objekt i izašla van, nakon što sam shvatila koliko je mrak superioran a mi naoružani samo jednom naglavnom
S prvim zrakama sunca ove godine izjurili smo na motor. Otada smo koristili svaku moguću priliku da to i ponovimo. Za par minuta uspješno se dogovorimo kamo ćemo, obučemo moto-opremu i jednostavno krenemo van. Svaki put me obasja neki posebno dobar osjećaj kada priđem prikolici, uvalim se u naizgled sirovi
Sjedim u tišini, gledam kako se Lazić danas kaljužao u blatu po Žumberku i razmišljam o uralskom blatu. Google mapsi kažu da je zračna udaljenost od Zagreba do Vižaja 3300 km. Cestom – puno više. Čudan je osjećaj otići nekamo neobično daleko (pogotovo u takvu nedođiju kao što je Vižaj,
Kad bih imala nešto više vremena, posvetila bih se praćenju Dakar Rallyja. Ne pratim ga toliko da imam favorite, ali na temelju viđenog što mi Lazić servira imam ne-favorite. Glavni razlog zašto bacim pogled na rally je priroda, krajolici kroz koje gaze na motorčinama, u autima, quadovima i kamionima (КАМАЗ
Kad kažem “Ural”, pomislim na oblak koji nas je pratio i uporno prao kišom 1500 kilometara (od Ivdelja do kazahstanske granice!), kamen koji se stručno naselio pod lanac negdje na uralskom makadamu i pratio nas do Gagarinovog polja i ono najbitnije, Ural motore. Radi se o zvjerkama varijabilne starosti specifičnima
15.8. četvrtak Posljednji dan putovanja proveli smo lagano, družeći se sa Facom u Gradiški. Odveli smo ga na teletinu u Dukat po Dragecovoj preporuci a potom krenuli prema Zagrebu. U stan smo ušli u oko 10 navečer, sretni i zadovoljni. Preživjeli smo uralske makadame, tursku hiperljubaznost, pa i prosvjede hrvatskih
14.8. srijeda Od Dimitrovgrada do Tovarnika vozili smo cijeli dan. Bili smo oboje sretni jer smo bili tu. Skoro smo kod kuće, evo nas skoro u Zagrebu! Hrvatska, 33 dana kasnije U poslijepodnevnim/predvečernjim satima dokopali smo se Rokovaca i Marijane koja nas je ugostila kao lordove. Taman se sutra spremao
13.8. utorak Rastali smo se od Tevfika i žene mu, sa namjerom dolaska do kraja dana u Srbiju. Kratko smo stali u gradu Edirne, gdje je Lazić sjeo na brijanje. Sviđa mu se koncepcija da ga skockaju za 10-ak kuna, štoviše, kaže da bi praksu nastavio i kod nas kada
12.8. ponedjeljak Kako vrijeme odmiče, tako smo sve manje vremena trošili na istraživanje a sve više na gaženje ceste prema kući. U poslijepodnevnim satima smo ušli u Istanbul koji nas je oboje totalno oduševio. Grad je ogroman i krasan. Pun je lijepih građevina, zanimljivih zgrada, beskrajnih naselja i rijeke automobila