Ne obliviscaris!
IvanaU zadnje vrijeme do mene doseže sve više izjava koje ukazuju na manjak ikakve kritičnosti spram pročitanih informacija, u kombinaciji sa prepunjenošću senzacionalnim i senzacionalističkim poluprovjerenim floskulicama. U načelu se trudim saslušati i reći pokoju riječ na spomenutu temu, u nadi da će doprijeti do autora izjave. Dugoročno, koliko ima koristi, ne znam, ali evo, neka se i amo nađe par riječi.
Konstantno sam u društvu ljudi čiji stil života definira hrana i njena kakvoća. Uživam u tome toliko da ne možete vjerovati. Dio tih ljudi se aktivno bavi uzgojem biljaka, drugi dio aktivno sanja da će se baviti uzgojem. Poneki pojedinci iz obje skupine vole povremeno reći rečenicu koja meni para uši.
Ta biljka* nema štetnika i bolesti i ne traži zaštitu pesticidima.
* biljka = obično neka egzotična ili makar tek pridošla na naše prostore. Kvaliteta koja utječe na zdravstveno stanje konzumenta se obično diže na mitološke razine. Dodajte i egzotično podrijetlo sa jakim simboličkim značajem, koje obično povlači i dodatne nadnaravne sposobnosti, za potpuni doživljaj; primjerice, obronci Himalaje, Amazona…
For d sejk ofd sičuejšn, neka primjer ovdje budu goji bobice.
Prvo, ne volim pesticide i potpuno sam za to da se poduzme sve drugo a tek onda poseže za otrovom. Ne volim raditi sa njima, drago mi je da sam se maknula od njih.
Drugo, aksiom svemira koji ne mogu dovoljno poboldati, povećati i oko njega pustiti dovoljno stupajućih mravaca: svaka biljka na planeti ima makar jednu vrstu životinje/gljive/bakterije… koja se njome hrani. SVAKA. Cedar, salata, stoklasa bezosata, noćurak, poriluk, afrička ljubičica… – svaka od njih, a i ostatka 300 000 determiniranih vrsta biljaka, asocirana je sa nekim od organizama koji živi od njenog tkiva ili staničnog soka.
Treće, štetnik je agronomska paradigma, definirana potencijalnom razornošću u odnosu na uzgajanu kulturu. Obično ih identificiramo kao kukce, grinje, nematode, glodavce i ptice. Tijekom svog životnog ciklusa obitavaju i hrane se biljnim vrstama, točnije, njihovim organima. Nema vrste koja se hrani cijelom biljkom, od korijena do vrha. Klisnjaci preferiraju mladi sočni klas pšenice, nematode uništavaju korijen šećerne repe, repin buhač uništava cvijet uljane repice. Miševi i voluharice glođu kukuruzne klipove itd.
Četvrto, goji bobice, bratići paprike i krumpira, jarkocrveni plodovi koji se konzumiraju suhi i iznimno bogati nutrijentima – naravno da u Hrvatskoj nemaju štetnika. Zašto? Zato što su podrijetlom iz Kine. Kod nas se relevantnije bolesti i štetnici nisu jednostavno stigli dovoljno razviti. Ima li u Kini opasnijih napada? Što mislite 
? Naravno da ima, radije kupujte organske goji bobice, ako ih već želite ili trebate konzumirati jer su Kinezi poznati kao nemilosrdni trošitelji pesticida, izvan svake mjere i pameti. No, vratimo se na srž, naravno da će napad biti jači ako je biljka uobičajena za ovu regiju. Naravno da će više kukaca napadati određenu vrstu, pogotovo ako se radi o višegodišnjim nasadima. Naravno da će veća površina biti adekvatnije stanište za rast i razvoj štetnika i bolesti, koje se mogu na njoj zadržati i desetljećima. Sjetite se krumpira i famozne štrafaste bubice, koja je od štetnika koji uopće nije autohton za kompletnu Europu, postala i ostala epidemija. O tome ću drugom prilikom, u tekstu o invazivnim vrstama.
Dobar primjer je i industrijska konoplja, koja se intenzivno uzgajala na području ex Yu, a prolaskom rata je pala u skoro potpuni zaborav. Nitko ju nije uzgajao desetljećima pa se broj štetnika, pogotovo onih specijaliziranijih a ujedno i značajnijih za tu vrstu, jednostavno smanjio. I onda meni dođe vlasnik par redova konoplje i ponosno kaže da ona nema štetnika. Moš mislit.
U svakom slučaju, molim vas, budite kritični. Čitajte, istražujte i filtrirajte informacije koje do vas dolaze.
goji je porijeklom sa jugoistoka balkanskog poluostrva, lat. ime lycium je ok likija kako se nekad davno nazivao jedan dio turske. u kinu je stigao odavno tzv. putem svile.
konoplja nije pala u zaborav nego je zabranjena prije 30-ak godina ili nešto više, do tad je bila osnovni izvor tkanine za odjeću po mnogim krajevima naročito u bosni. moja porodica je gajila konoplju do zabrane.
Nisam dosad naišla na ovaj podatak o podrijetlu; Kinezi ih kultiviraju tisućama godina. Ujedno su razvili i cijelu mitologiju oko goji bobica, kao i set medicinalnih djelovanja.
Mene su učili da su konoplju jednostavno potisnuli lakše nabavljivi i jeftiniji materijali – sintetika, iako je šrot, košta puno manje a ostalo je pokrio pamuk i lan (konopljino vlakno je daleko grublje i tvrđe, koristilo se više za konope, šatore i slično – vidio si kako izgledaju kvalitetni šatori danas, da ne pričam o dijapazonu konopa nabavljivih po trgovinama). Zabrana koju spominješ bi po meni bila logičnija a ujedno i smislenija. Obično konoplju i legalizaciju tog govna zagovaraju sami konzumenti, pa uzimam sa zadrškom sve što kažu/napišu jer su krajnje pristrani.
postoji više vrsta godžija, onaj koji se najčešće kultivira – evropski, lycium barbarum
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Lycium+barbarum
a tu je i onaj kineski, lycium chinense
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Lycium+chinense
pa su kinezi vjerojatno do dolaska ovog prvog kultivirali ovaj drugi. valjda je prvi veći ili ukusniji ili neki sličan razlog….
konoplja jest gruba al to je ipak relativna stvar. moji su gajili i lan ali se on dosta teže uzgajao i obrađivao pa su od njega pravili samo košulje za posebne prilike (svadbe, sahrane…), a sve ostalo od konoplje.
ja nisam nikakav konzument konoplje ali sam naravno protiv zabrane kao i svako normalan jer je konoplja u stvari zabranjena zbog svojih antikancerogenih svojstava, a narkotičko dejstvo je samo izgovor za to.
Po ovoj logici ja nisam normalna jer ne vidim apsolutno nijedan razlog za legalizaciju tog smeća.
uh. ne volim isključivost. većina stvari na svijetu nisu samo loše niti samo pozitivne, uglavnom se to dvoje prožima. tvoj stav ne potiče od toga što nisi normalna, već što si stav formirala na osnovu državno-kapitalističke propagande o konoplji, kao i činjenici što se ona u 99% slučajeva u javnosti veziju u kontekstu narkomanije. ta biljka se čak ni ne naziva svojim pravim imenom (koje je korišćeno hiljadama godina) nego se koristi vještačka marihuana, koju je skovala cia tridesetih godina kad je trebalo ukinut konoplju i predstavit je kao narkotik koji izaziva sumanute reeakcije, nagone za ubistvom, samoubistvom i sl.
ovo naravno nema veze sa stvarnošću, ali tako je to sa ljudima – ako im beskonačno ponavljaš jednu laž na kraju niko neće ni pomislit da postoji tamo neka istina.
konoplja je sveta biljka u mnogim kulturama, i to nije ni malo slučajno. teško da bi bilo koja kultura obožavala nešto bezvrjedno i loše kao što ti misliš. takođe, konoplja bi vrlo lako mogla biti prva kultivisana biljka. razlog za sve ovo je prosta činjenica da konoplja daje ljudima daleko više nego bilo koja druga biljka na planeti – od hrane preko odjeće do lijeka. to što mi u njoj vidimo samo narkotik je naš problem. konoplja liječi većinu kožnih oboljenja uključujući i kancer. njene sjemenke sadrže najoptimalniji odnos esencijalnih masnih kiselina. od nje se pravi odjeća, konopci, u novije vrijeme i prirodna plastična masa. osim toga idealna je međukultura jer eliminira korov.
osim antikancerogenih svojstava, još jedan razlog zabrane je plastična masa koju sam pomenuo – zabrana je uslijedila odmah nakon pronalaska vještačke plastične mase, čiji patent je posledovala njemačka kompanija ig farben, inače finansijer hitlera. u isto vrijeme je američka kompanija ford počela proizvoditi ovu prirodnu plastiku od konoplje koja se pokazala idealna za npr proizvodnju školjki za automobile i mnoge druge stvari. američka vlada je to brzo spriječila zabranom a pomogla se najbolesnijom propagandom (u II svjetskom ratu bombarrdovali su fordove fabrike u njemačkoj).
Isključivost je moje srednje ime
Prvo, ne vjerujem u propagandu koju spominješ. Svatko bira ono što hoće, makoliko mu se nešto trpalo pod nos. Ovo pravilo primjenjujem na sve živo, bilo bi ti jasnije kako i zašto da me vidiš. Ne robujem navikama, brendovima, ne osjećam se opterećeno izgledom i ne želim imati 45 kila, sise šestice, prenapumpane čvalje, savršenu kosu, skupu odjeću i obuću da bih se osjećala lijepa onima oko sebe. Živim ležerno i posvećeno samo sebi a potrebe su mi definirane pragmatičnošću i jednostavnošću u izvedbi. Ne krivim propagandu nego ljude koji ju gutaju, svi imamo pravo izbora onoga što nam se nameće.
Drugo, ne vjerujem ni u teorije zavjere. Teško me uvjeriti u 99% toga što se širi kao požar internetom a na tapeti su razne industrije i lobiji.
Onaj lobi tj. industrija, koji mene najviše smeta i u čiju štetnost sam imala priliku najviše uvjeriti se i vidjeti stvarno štetno djelovanje na individuu i sve oko nje, uredno funkcionira i dalje i nikad neće biti obustavljena proizvodnja. Ono što ja mogu napraviti je apsolutni bojkot tih proizvoda. Oko nečega što je razorno kao alkoholizam i što je toliko ukorijenjeno u društvo se ne diže nimalo buke. O tome nitko ne priča.
U cigaretama je preko 50 pouzdano kancerogenih spojeva i opstaju na tržištu a broje se žrtve karcinoma i od pasivnog pušenja – zašto je toliki isusov problem zabaviti se makar banalnošću kao što je apsolutna zabrana pušenja na javnom mjestu? Mene nije briga tko puši i koliko, ali, zašto bih ja to morala udisati?
Treće, znam da su sjemenke zdrave i hranjive, konzumiram i njih i ulje ekstrahirano od njih. Dapače, trudim se što više ih konzumirati upravo zbog zdravstvenog efekta. Ali, konzumiram isključivo nehalucinogene varijante, mene “zmajevi u kuhinji” ne zanimaju. Nimalo.
Četvrto, ono jako bitno i vezano za medicinalno djelovanje konoplje, skoro svi promotori i pro-kanabis primjerci su krajnji konzumenti, zbog opojnog djelovanja. Znači, drobe o zdravstvenom efektu ali ju vole, jer se, citiram, njome opuštaju, oraspolože se i osjećaju se bolje. Često čujem, “farmaceutskom lobiju ne paše konoplja jer liječi karcinome”. Zamisli što bi se dogodilo kad bi ispred oboljelog od karcinoma koji je pro-kanabis konzument postavio konoplju i nekakvu namirnicu IDENTIČNOG zdravstvenog efekta ali BEZ IKAKVOG halucinogenog efekta. Znači, ista hranjivost, protuupalno djelovanje, antioksidativna vrijednost u uljima, mineralno-vitaminski profil i ino.
Koliko bi ih uzelo ovu jednako zdravu koja nema halucinogeni efekt?
Trudim se osjećati se dobro i bez takvih nepotrebnih gluposti. Meni ništa takvo ne treba. To je “prirodnije”, nešto čemu dosta ljudi stremi, nego nepotrebni podražaj živčanog sustava složenim kemijskim spojevima.
To što je nešto sveta biljka u nekoj kulturi, meni ne znači ništa osim sa nekog antropološkog stajališta (volim čitati zašto su određene kulture imale stanovite navade i zašto su ih i na koji način fascinirale). Svijet se uporno i nezaustavljivo mijenja, ne želim se ravnati po mjerilima koja su nerijetko stara i par tisuća godina. Recimo, neemovo drvo je u ayurvedi predmet obožavanja i fascinacije zbog mnogobrojnih efekata koje se meni zapravo sada ne nabraja da ne ugušim ionako predug tekst
– mene zanima samo kao sredstvo za čišćenje kože. Ništa više. Ako želim koristiti neku biljku, ne želim povući kompletan njuejđeraj i woo woo koji su se na nju nakalemili.
Živio
Sve je lipo ća je komu drago!