Ruske delicije?
IvanaPrije par dana dobila sam informaciju kako je u Vlaškoj, u onoj bagerima razrovanoj regiji pred još jednim-nemreš-vjerovat- 
šoping centrom otvoren maleni dućan s ruskim namirnicama. Informaciju sam dobila mailom, sa snapshotom haustora u kojem je dućan, a potom i čokoladicom Maša i medved s kojom je dolazio i poziv na trošidbu novaca. Danas sam s Lazićem odšetala pogledati što nude, kakve su cijene i koliko je autentičan. Osim što smo kurtoazno komunicirali s crvenokosom prodavačicom ukrajinskog podrijetla uguravajući u konverzaciju svaku moguću poznatu rusku riječ 
, uspjela sam odmjeriti i probrati namirnice koje su mi bile zanimljivije od s vrata sugerirane sušene ribe i halve od suncokretovih sjemenki koju nam je ponudila na degustaciju. Kupila sam žuti suhi grašak, gljive vrste Pholiota nameko u marinadi, adigejski dimljeni sir spleten u pletenicu nalik kosi i adžika ajvar podvrste kavkaski (prodavačica je pokazala dvije vrste ajvara – regularni i onaj ljući, nije bilo teško pogoditi u koji ću uperiti prst). Vidjela sam još štošta: rižine rezance, plosnatu tjesteninu, brojno ukiseljeno povrće, heljdu smeđu kao čokolada, zgušenjku (kondenzirano mlijeko) koju Rusi prelijevaju preko palačinki, peljmene, nešto algi, kavijare i hrpu raznih varijeteta votke.
Ono što me na jedan čudan način najviše oduševilo jest sam interijer. Sastoji se od nekoliko polica s nekoliko desetaka vrsta artikala i cijenama za te artikle. Izgleda izuzetno jednostavno. Ne zato što je neki hipsterski dizajner htio postići efekt minimalizma, već je ovo esencija Rusije, spartanska u suštini. S vrata sam namirisala Rusiju.
edit: adžika ajvar je prejak. Srednje je ljut, ima laganu teksturu, nije kremast. Aroma mu je A1.
Regular.
Ima i u Dioni rižinih rezanaca.
Regular što? Moje iskazivanje fanatizma spram ove države
?
Ovaj, hoću reći regularni.
Regularni kavkaski ajvar. :p
Ahčuj
U moj svijetu postoji regularno i ono za što se nadam da će biti dovoljno ljuto da opravda taj pridjev
A ovo, pa još si pod dojmom zemlje koju si proputovala.
Ovaj je dojam mrvu prejak; samo gledam kako bismo opet otišli nazad.
Nadam se da neće doći do rata jer je, eto, Murica procijenila i odlučila donijeti nekome slobodu.
Prvo hvala za prekrasan blog. Meni osobito drag iz jednostavnog razloga što sam živio u Rusiji više od 5,5 godina. Uglavnom u Moskvi no obišao sam sve – od St. Peterburga na sjeveru do Rostova na jugu, Zalatoje Kaljco oko Moskve (Sergijev Posad, Pereslavlj Zaljeski, suzdalj, Rostov Veljikij, Jaroslavlj, Rjazanj i Kolomna…), Omsk, Krasnojarsk i Ačinsk (lov na medvjeda – “dobio” kapitalca preko 300kg), Novosibirsk, Čita, Ulan Ude, Habarovsk, Vladivostok, Petropavlovsk Kamčatski… Okupao sam se na divljem dijelu Bajkalskog jezera na prekrasnoj pješčanoj plaži (koma hladno!!!) Dijelim tvoje oduševljenje običnim malim ljudima koje sam sretao u zabitima Bogu-iza-nogu. Sir koji si uzela (dimljena pletenica koju oni nazivaju adigejski je zapravo sir koji se zove čečil ili vrpca na nekom od kavkaskih jezika. Bilo bi puno toga za prepričati ili ispričati no ne želim previše opterećivati ovaj tvoj blog mojim komentarima
Krasno
Ja sam vrlo voljna čitati tvoje komentare i utiske, samo daj!
jako dugo bi trajalo da pokušam smjestiti pet i pol godina mog života u nekoliko komentara. baš sad sam završio čitanje tvog bloga o putovanju po Rusiji, Ukrajini i Norveškoj. I u Ukrajini sam radio dosta dugo tako da sam i nju proputovao (kao i SAD u godinu dana, Kinu u 7 mjeseci ili Island u nekoliko tjedana – ma u ostalom putovao sam po cijelom svijetu tako da znam što misliš kad kažeš da oni koji kažu da je Hrvatska najljepša nemaju pojma. Hrvatska jest najljepša ali postoje još tisuće mjesta jednako lijepih kao ona. Otišao sam od kuće s 15 godina i s dvije rečenice moje stare: 1. ne pokušavaj promijeniti ljude tamo gdje odlaziš; njih je više – prilagodi se i 2. ne traži ono što je loše tamo gdje ideš; lošeg ima i u tvojoj vlastitoj kući, nego nađi nešto lijepo i u tome uživaj. Držim se te filozofije već punih 32 godine od mog odlaska iz Čepina. Vidim da ste bili kod starog Kalašnjikova. Da se pohvalim – jedan sam od 6 ljudi iz RH koji su od njega dobili pušku na poklon (čak imam i svečanu diplomu o tome). Drago mi je naći nekoga tko svijet gleda otvorenim očima bez predrasuda. Kad kažem ljudima da je moja supruga hodala po Moskvi bez ikakvih problema i s malim djetetom uveče i da pri tome nije imala ni jednu ružnu scenu onda mi neki teško povjeruju. Ili da sam za vodiča u lovu na medvjeda na obalama Bajkala (taj puta nisam ulovio ništa ;.( čak ni uz punu asistenciju cijele ekipe) imao lika koji je nosao majicu “U boj, u boj za narod svoj!” sa šahovnicom koji me oduševio poznavanjem jestivog i ljekovotog divljeg bilja bajkalskog kraja ali i znanjem o Hrvatskoj u kojoj nikada nije bio… Pojeo sam čudo šaurmi i hačapurija, čebureka i ljepjoški, crne i crvene ikre, medvjeđeg luka ili čeremše kako je rusi zovu, ledene ribe, omolja i kojekakvih drugih čuda tako da i tu dijelim tvoje mišljenje. O fotkama neću – morao sam kupiti vanjski hard disc s 3 TB memorije kako bi sve pohranio…
Vidim, lijepo si se naputovao i po svijetu naradio. To je zbilja krasno, imati priliku disati druge kulture u njihovim državama, a ne samo preko filmova i propagande. Lošeg uvijek ima i kod kuće, istina, ako ideš na put da bi se nervirao ili putovao u strahu od nekakvog imaginarnog “neprijatelja”, radije ostani kod kuće. Mi smo išli po Rusiji kao dva najveća pacifista kojima pršti duga iz dupeta, bezuvjetno pozitivna, hladnih glava i bez namjere da se s ikim pokače oko ičega. Ispostavilo se da takvo što uopće nije bilo potrebno – dočekali su nas tako toplo i srdačno gdjegod smo krenuli da je bilo skoro pa nevjerojatno. Ono, stojiš na ulici, Rus ti priđe izravno i pita odakle si i koja je tvoja priča. Obavezno se uhvati za glavu kad čuje kako si pet iljada km od kuće
i pita jesi li normalan. Objasnila mi je djevojka iz Komi republike, Rusi su jako ponosni na svoju državu i jako im je drago kada naiđu na putnika koji kroz nju prolaze i rado to pokazuju.
Sve sam više i više sigurna kako stvarno moraš osobno nešto doživjeti da bi kreirao mišljenje, a nerijetko i duboko kopati ispod tone predrasuda i ciljane propagande. Naravno da tvojoj ženi nije bilo ništa. Rusi jesu malo tvrđi narod, dođavola, ne bili tvrdi nakon svega, ali dok se ponašaš civilizirano i u skladu s nekim općim normama, zašto bi bio problem prošetati bilo kojim gradom? Ovo što im propaganda radi… Veze nema s pameću. Čitaš i ne vjeruješ. Recimo, prije godinu dana išla je vijest kako primitivni, zatucani i neznamkakvi Rusi brane homoseksualcima da darivaju krv i organe. To su mediji pumpali naveliko, reciklirajući CNN-ove pokušaje “novinarluka”. Nitko se nije sjetio spomenuti kako kompletni Zapad i inače odbija, desetljećima, uzeti krv i organe homoseksualaca, što je vrlo ironično. Kako imaju petlje tako otvoreno i jeftino klevetati kad to i sami imaju uklesano u kamenu? Nevjerojatno.
A i taj CNN, to je lakrdija teška. Napadoše prvi onog sjevernokorejskog bisera kako je bacio ujaka “gladnim i bijesnim psima”, njih 120. 75-sekundno guglanje te nauči kako je u pitanju hoax, koji se proširio svijetom i zapravo dao do znanja koliko kuća provjerava ispravnost informacije prije nego ju šera. Da ima pravde i nekakvog srama, CNN bi začepio gubicu i nikad više ne bi ništa objavio.