Prvi Crohn utisci

Prošlo je preko 5 mjeseci od Morbus Crohn dijagnoze. Koliko god sam dijagnozu nekako začudno spremno dočekala i odmah se prihvatila istraživanja bolesti, rada na sebi i specijaliziranog kuhanja, sada mogu reći samo da sam apsolutno bolje. Dobar je osjećaj, koliko dobar može biti obzirom na datu situaciju, znati sa čime se boriš nakon toliko neizvjesnosti i zbunjenosti svime što je naišlo. U ovaj se trenutak kuha krem juha od leće s vrganjima i đumbirom, a ja ću lagano složiti pismo podrške i nekakav temeljni tekst možebitno koristan onima koje je dijagnoza tek dočekala. Sublimacija je dosad stečenih informacija koje sam dobila, s fokusom na one koje mi dadoše stručnjaci s polja farmaceutike, nutricionizma i gastroenterologije, a manje na anegdotalnim iskazima. Članak će biti poduži, pa slobodno skuhajte čaj i priredite kekse ako ga imate plan čitati do kraja.

Prvo što morate znati i razumjeti jest priroda same bolesti. Ja ju nekako radije zovem stanjem nego bolešću zbog sinusoidnog karaktera – tijek čine upovi i downovi u smjeni, nepravilnih intervala. Crohn (zvat ću ga CrD) u svom akutnom i agresivnom periodu manifestira se kao upala nekog od dijelova probavila od usta do anusa, što za posljedicu ima grčeve, proljeve, mučnine, konstantan umor i pospanost, malapsorpciju hranjiva i opći pad kvalitete života. Što upala traje dulje i ne liječi ju se, raste vjerojatnost komplikacija. Krajnju crtu čine upale koje je nemoguće suprimirati do razine da se odstranjuju dijelovi crijeva i vrlo zamršeni karcinomi koje je jako teško liječiti i imaju visoku razinu smrtnosti. Ovo je nešto što ne želim baš nikome.

Kako pristupiti CrDu? Rekla bih: asertivno, bez straha, praktično i dobrohotno najviše prema sebi. Prvi je korak zauzeti, koliko je moguće, zdrav stav prema situaciji. Pomiriti se s činjenicom da se radi o suputniku koji će hodati uz tebe do kraja života, kao što mjerač glukoze u krvi prati dijabetičara. Taj će suputnik ponekad biti bliži tvom koraku, a ponekad ga nećeš niti primijetiti koliko je daleko. Upravo zato, nastojim CrD gledati kao stanje čija je magnituda štete u izravnoj vezi s mojim ponašanjem i angažmanom, a ne tešku boleštinu koju je nemoguće držati pod kontrolom. Jer ovisi o meni i samo meni. Najlakše je prepustiti se i odustati. Čuti dijagnozu i presuditi si. Zavući se pod deku u sigurnu zonu, u strahu od svijeta okrenuti leđa od svega, otvoriti bolovanje i odustati. No, to nije terapija niti je dugoročno rješenje za išta.

Drugi su faktor lijekovi koje propisuje gastroenterolog nakon postavljanja dijagnoze. Nikad i nikome ne bih sugerirala nepijenje ili prestanak uzimanja lijekova. Nijedan bioenergetičar/homeopat/netko treći tko nije svojim očima vidio stanje stijenki crijeva nekim od pregleda nije ni otprilike kompetentan procijeniti i nekome savjetovati nepijenje lijekova. Nitko od njih neće na sebe preuzeti odgovornost ako do problema dođe, a u situacijama kada su crijeva toliko upaljena da pucaju a taj netko ih ne vidi, problemi su doslovno tu. Nisam aktivist, anti-Big-Pharma heroj niti me se imalo tiče što tko konzumira i smatram da bi svatko (trebao) znati za sebe, ali doza realnosti i poznavanja materije prije odluke o nepijenju mora biti prisutna. Ako ste u takvoj situaciji, ili njoj sličnoj, pročitajte obje strane, izvucite sve potrebne korisne informacije. U protivnom ispadate zatucaniji od španjolske inkvizicije, samo što ovdje stradavate isključivo vi sami.
Pijem lijekove, redovito (ne biste vjerovali kolika je zezancija piti regularno lijekove u isto vrijeme – jedini način da to ostvarim bilo je naštimavanje vekerice da zvoni u određeno vrijeme četiri puta tijekom dana) i ne planiram prestati dok gastroenterolog ne procijeni da je trenutak. Homeopatiju, kristale, viske, bioenergiju i ostatak wooa (vjerujte, alternativno tržište nudi uistinu širok spektar nimalo utemeljenih ideja koje odbijam zvati tretmanima) niti ne gledam kao opciju.
Budite praktični i odgovorni prema sebi.

Ciljano podešen meni i lijekovi neće napraviti baš ništa ako se ne uhvatite u koštac s razjašnjavanjem razloga zašto je do upale došlo i poradite na rješavanju tog problema. Po mom dosadašnjem iskustvu i razgovorima s oboljelima, svatko je od oboljelih imao nekakav stresni period ili kratkotrajni incident s dugoročnim efektom koji je zaslužan za CrD. Razmotrite psihoanalitičara, psihologa ili makar dobrog prijatelja koji će poslužiti kao podrška i pomoć.
Osobno, ne vjerujem u psihoterapiju ako ne podrazumijeva rad na sebi, ciljano angažiranje misli u aktivnosti i jačanje oslabljene psihe, kao i nastojanje uklanjanja stresora ili učenje kako živjeti s njim ako alternativa ne postoji. Dijagnoza ne znači baš ništa ako ćeš ju samo konstatirati i onda sjesti prekriženih ruku. Nitko od mene ne zna bolje što me dovelo do ovog stanja i nitko od mene ne može bolje dokučiti što mi treba da mi bude bolje.

Treća stavka bi bila adaptacija prehrane. Doživjela sam čak i suze ljudi oko sebe kad su čuli da njihov rezidentni gurman ne smije jesti cijeli set namirnica. Uzmite u obzir kako je CrD po pitanju onoga što smijete i ne smijete jesti prilično heterogen, a povremeno i hirovit. To znači da, osim što je tip namirnica koje smijete ili ne smijete jesti karakterističan i ovisi od osobe do osobe (nema apsolutno nikakvog pravila, svatko mora testirati što mu odgovara ili ne), pojedina namirnica u nekom trenutku postaje tolerabilna ili može biti prekrižena (sirovi kupus ne smiješ jesti jer te napuhuje, a u nekom trenutku ipak može proći i obrnuto). Stoga neću nabrajati što vam može biti problem, ali vodite se logikom kako je nužno napraviti redukciju na temelju reakcija na pojedine namirnice. Obično su kritična netopiva vlakna, primjerice, sjemenke lana, koža ploda šljive ili kukuruz.

U periodu pred dijagnozu sumnjalo se na celijakiju. Moram priznati da me pomisao na nju prilično užasnula i nije mi bilo svejedno, nevezano za ovu blesavu i neozbiljnu glutensku histeriju od koje mi pada mrak na oči. Celijakija je jedina prava indikacija za eliminaciju glutena, sve ostalo je pomodarija. Ipak… U ovom raju prerađene hrane i guranja glutena u sve živo i neživo osjećala sam priličan strah, pogotovo ako bi se ustanovilo kako imam neku od hipersenzibilnijih varijanti celijakije. Naime, nabasala sam na osjetljivost i na 3 ppma, što je toliko mala količina da je zanemariva, a nekome para crijeva bez milosti.
Ujedno, kako volim putovati, nije mi se sviđala ideja da na pol Urala moram razmišljati ima li onaj heljdin kruh na polici i u selu s tri stanovnika gluten u tragovima (a vjerojatno ima). Lako je kada si kod kuće, problem nastaje kada treba maknuti se i nekamo odzujati. Celijakija je prilično nepraktična, činjenica je.

Način obrade hrane vrlo je važan. Zaboravite pohanje, prženje u dubokom ulju, rafinirane masnoće i slično. Idealno je pečenje na nekoj od stabilnih masnoća ili bez njih (raširite na alu-foliju meso i povrće) i kuhanje na lešo. Pomoć su i blenderi, tweakovi za one u akciji. Brojni se Crohnovci kunu u kuhanu i u kašu pretvorenu hranu. Super štos je i taj da hrana ne mora biti raskuhana do neprepoznatljivosti da bi bila iskorištena. Dovoljno jak blender rasturit će vlakna i nakon par minuta kuhanja a vi imate pred sobom ukusnu krem juhicu od doslovno bilo čega.

Gluten i laktoza kod ponekih mogu biti kritični, ako imate sumnju na alergiju ili intoleranciju, testirajte imunološki odgovor na provokaciju u nekoj od zdravstvenih ustanova. Intolerancija na laktozu je učestalija kod Crohnovaca, pa se i prevenira pojava problema redukcijom nefermentiranih mliječnih proizvoda ili potpunom eliminacijom.
Testirala sam ponašanje CrD tijekom mjesec dana bez ikakvih mliječnih proizvoda, ali nisam naišla na nikakvu reakciju vrijednu spomena, na bolje ili na gore. Isto tako, to ne znači da već sutra neću krenuti imati ogroman problem s laktozom.

Pojačajte unos fermentirane hrane. Kako kiseli kupus nije nešto što ćete jesti naveliko, blendajte manje količine i nemojte ga kuhati da ne pobijete enzime. Poigrajte se i s fermentacijom povrća, ako imate volje. Računajte da enzimi stradavaju na 47 C i da sva hrana koja prirodno obiluje njima nema smisla ako je unešena u organizam nakon kuhanja. Enzima imate u enormnim količinama u ananasu, papaji i sirovim smokvama, primjerice. Jedite ih natašte i žvačite ih temeljito.

Pozabavite se i rafiniranim uljima i šećerom. Ovakve nutritivno bezvrijedne namirnice koje upravo generiraju upalu trebalo bi potpuno maknuti i na njihovo mjesto staviti kvalitetnu alternativu. Ulja – veliko da za laneno, maslinovo i ulje industrijske konoplje, a sezamovo i kokosovo u manjoj mjeri. Nikako ne koristite “obično” biljno za 10 kn/l. Platite više novca za više muzike, apsolutno. Također, proučite kako se koje ulje koristi. Većina djevičanskih ulja ne voli zagrijavanje i stvara se niz štetnih spojeva, a nanositi dodatnu štetu sebi nikako ne želite.
Kontrolirajte unos pojačivača okusa jer kod nekih oboljelih mogu imati upalnu indikaciju. To ne znači da će vas šalica juhe iz vrećice ili žlica vegete krknuti, ali ako imate volje i priliku sami skuhati juhu kod kuće – dajte joj prednost.

Bezmesna prehrana je vjerojatno izvediva, ali uz ogromnu kontrolu krvi i jetrenih proba u kombinaciji sa natprosječno izbalansiranom i nabrijanom prehranom. Prosječan vegetarijanac ionako se pati s lošim zdravstvenim stanjima tijekom skupljanja staža. CrD karakterizira malapsorpcija u startu, kombiniranje s nekim od vegetarijanskih prehrambenih režima osobno ne bih probala, makar do remisije. Plus – meso je lakše probavljivo. Onaj tko vam kaže išta drugačije, obično je vegančić-cvilidreta koji plače nad ubijenim piletom i emocije mu pomućuju činjenično stanje. Naš je probavni sustav oplemenjen setom proteolitičkih enzima, dok enzime za probavljanje vlakana nemamo. Nemamo celulazu koju imaju biljojedi. Znate i sami kako se napušete kao cepelin kada jedete grah, kukuruz i kupus. Pravilno obrađeno meso (kuhanje olakšava denaturaciju proteina) kroz crijeva prolijeće i iskorištava se bez ikakvih problema. Zaboravite brokulu, ili ju makar blendajte u kašu.

Nakon dugog istraživanja saznala sam kako ljuta hrana obično nije problem. Sami spojevi iz ljutih paprika su i poželjni, skupa s đumbirom i kurkumom koji imaju snažno protuupalno djelovanje. Ovo mogu pouzdano potvrditi iz svog iskustva, mene obično ubiju sirove paprike i sjemenke iz paprika. Problem su vlakna, a ne sama ljutina.

Povrtne juhe u kritičnim danima, kada vas proljev ubija bez milosti, nešto su uistinu umirujuće i posebno. Tople, lagane i brzo gotove (nema smisla prekuhavati povrće, prosječno im treba oko 20-30 minuta) živi su eliksir, a u organizam nose elektrolite koje eliminiramo sa stolicom. Rado ubacim i malo miso paste; ukusna je a nosi i specifične benefite.
Kada navale proljevi, ne zaboravite unositi dovoljno tekućine. Čajevi, voda, lagani sokovi i spomenute juhe odlična su opcija.

Posebna podstavka u hrani su i greške, ciljano uzimanje namirnica i jela za koje znate da vam škode. Jako je teško biti dosljedan, a još teže dok niti ne znate što vam radi štetu i u kojoj mjeri. Bit će situacija u kojima biste prodali dušu vragu za porciju čizkejka, ali procijenite koliko ste spremni na posljedice i guglajte “colostomy bags” prije nego ipak zagrizete zabranjeno. Slučajno, teška hrana, ona za drvosječe, mene jedino može zasititi. Ne lože me kolači i keksi, čokse i slično, kada sam gladna, želim pojesti nešto vrlo konkretno i ukusno, a ne šareno i slatko. Primjerice, kada biste ispred mene stavili dva tanjura, u jednom leži ogroman komad čokoladne torte urešen kuglama sladoleda i šlagom, a u drugom porcija tamnog chili con carnea s kukuruzom, kuhanim povrćem i garnirom od indijskih oraha i mladog luka, niti na tren ne bih dvojila pri odgurivanju torte i pozdravljanja šarene porcije kuhanog graha. Imam tu sreću da ni inače ne pušim, ne pijem alkohol i kavu. Maknuti sva ta tri poroka cijelu bi situaciju učinilo daleko složenijom. Ovako samo tugujem što neke stvari više ne jedem.

Sjetite se i žvakanja. Temeljitog, laganog, sustavnog, ciljanog i fokusiranog žvakanja. Meni je ovo najteži zadatak, bez šale. To znači da više ne smijem jesti stojeći, u hodu, u dva griza, već svakom zalogaju treba posvetiti pažnju.

Bitna stavka je i suplementacija. Iako, nikako ne treba zaboraviti kako je suplementacija baš ono što joj ime govori – podrška i krpanje zakrpa, a ne osnova. Suplementi neće zaliječiti CrD ako ležite depresivno danima u krevetu, jedete čips i zalijevate gaziranim pićem. Prvo se fokusirajte na hranu i rad na sebi, jer suplementi, redovno prilično skupi, neće imati nikakvog efekta. Imena proizvođača neću spominjati, ali sam voljna na mail poslati imena i detalje. Klik ovdje ako vas zanima. Opisat ću preporuke farmaceuta i kliničkih nutricionista, a dodat ću i svoje iskustvo. CrD je prilično individualno poštelan i ne mogu reći da bi nekome drugome određeni suplement djelovao jednako. Ovisi o stadiju, magnitudi štete na crijevima, načinu prehrane i ostatku faktora koji nisu za zanemariti.

Redom:

• ekstrakt kurkume – osim što kurkumu redovito stavljam u hranu, nabavila sam po preporuci farmaceuta ekstrakt u kapsulama. Nažalost, RH tržište drži jedan jedini model i dosta je skup, pa sugeriram kupnju preko interneta. iherb je odličan start za ovakve kupnje, postoje brojni proizvođači i česte su akcije.
  Standardna kapsula sadrži 500 mg, a ta količina bi bila preporučena za nekakvu prevenciju ili lakša stanja s probavom; stručna preporuka kaže da je dnevni unos ograničen na do 6 000 mg/dan i ne postoje baš nikakve kontraindikacije pri pojačavanju doze. Ja sam startala s 2 000 mg tijekom 2 tjedna, sada sam na 1 000 i primjećujem razliku.
  Kako djeluje? Pomaže pri zaustavljanju proljeva i smiruje upale.
• omega-3 – uz ulje sjemenki nara, chia, laneno i konopljino ulje koja bi trebala postati standardna u vašem hladnjaku, sugerira se i ulje krila (krill = morski člankonožac) kao najbolji izvor najlakše iskoristivih omega-3. Budući da je krilovo ulje u kapsulama prilično skupo, 5 dana konzumacije koštalo bi me oko 200 kn, kao best buy sugerira se riblje ulje u kapsulama.
  Veganski izvori omega-3 nisu najbolje rješenje, a evo i zašto (savjet eksperta i priličnog autoriteta na ovom polju): da biste uspješno konvertirali alfa-linolensku kiselinu u EPA i DHA (eikosapentaenoičnu i dokoheksaenoičnu), nužan je enzim delta-6 desaturaza, deficitaran u biljnim uljima. Upravo zato, kada je kritično, daje se EPA i DHA izravno, dok su za prevenciju sasvim dovoljna biljna ulja, unatoč nižoj konverziji.
  Kako djeluje? Protuupalno, pogotovo u kombinaciji s kurkumom.
• probiotici – tržište je krcato raznim lošim proizvodima i treba biti oprezan pri kupnji. Djelotvornost probiotika raste s brojem sojeva upotrebljenih i formulaciji, kao i samom brojnošću bakterija. Probiotici su nešto na čemu se ne štedi, stoga ne kupujte nijedan proizvod koji nije klinički ispitan za upalne bolesti crijeva jer time financirate samo skupu stolicu.
  Kako djeluju? Sustavnom konzumacijom obnovit će mikrobiološki milje stijenki crijeva.
• enzimi – CrD karakterizira smanjena probavljenost hrane zbog osiromašene količine enzima. Uz nužno temeljito žvakanje, potrebno je unijeti enzimsku asistenciju, male fizikalce koji će pomoći u probavljanju hrane.
  Kako djeluju? Pomažu razgradnji hrane.
• psyllium – ljuskice indijskog trputca mogu biti opcija, ali računajte da zbog ogromne površine koju stvaraju nakon dolaska u kontakt s tekućinom mogu opstruirati apsorpciju lijekova. Trebalo bi ih piti natašte i imati jasno dato na znanje kako je nužno piti ekstra količine vode jer ćete u protivnom doživjeti Majku Svih Konstipacija.
  Kako djeluje? Geliraju stolicu.
• L-glutamin – aminokiselina korisna u akutnim fazama i lako nabavljiva u bilderskim dućanima. 10 g/dan smatra se preporučenom dozom.
  Kako djeluje? Interventno smiruje upalu.
• B12 i folna kiselina – metabolizam ova dva nutrijenta vezan je i nužno je unositi ih, suplementacijski ili preko hrane. U najgorem slučaju, računajte na injekcije. Deficitarni su redovito kod Crohnovaca. Šut od par šnicli tjedno bit će sasvim dovoljan za prosječnog oboljelog.
  Kako djeluju? Ovo traži pomoć gugla, ne može u jednoj rečenici.
• acai, zeleni čaj – antioksidanse prati ogroman PR i marketing, no to nije nikakav razlog da ih ne koristite (shvaćam skepsu), pogotovo kada je kritično. Birajte kvalitetu, ne kupujte kapsulirane verzije, kod čajeva birajte rinfuzu i ne sladite ih.
  Kako djeluju? Smiruju upalu.
• proteinski suplementi – proljevi izazivaju gubitke nutrijenata i katkad na tjelesnoj masi. Kroničnog Crohnovca kojemu se uspjela zgaditi hrana zbog proljeva i povraćanja nerijetko pojede kaheksija i nije loše pojačati prehranu da ne dolazi do teško reverzibilnih gubitaka. Proteine imate na sve strane i po raznim cijenama i s raznim okusima. Koristim konopljine proteine u blendanim sokovima ili u mlijeku, imaju odličnu konverziju i lako se iskorištavaju u organizmu. Nisu grdih okusa; u najgorem slučaju ubacite žlicu meda ili bananu. Pazite pri kupnji na % proteina, radije kupite čišći i bez dodanih stevia i aroma nego onaj s manje proteina.
  Kako djeluju? Hrane i izgrađuju mišiće.

Suplementi, kao što rekoh, znaju biti prilično skupi. Kada podvučete sve što može biti korisno tijekom mjeseca, shvatit ćete kako hladnokrvno mjesečno možete ostaviti i preko 2 000 kn samo na suplementaciju. U jednom sam trenutku shvatila kako ne dvojim ni minute za kupnju haljine od 200 kn a za taj novac imam 3 mjeseca kurkume, koja odlično djeluje na moju CrD situaciju. Tad mi je postalo logično i normalno kupovati sve što mi je bitno za zdravlje, uz nužnu konzultaciju s prijateljima farmaceutima i nutricionistima.

Svaki savjetnik spomenut će i tjelovježbu prilagođenu stanju. Bilo kakva fizička aktivnost bolja je od nikakve, stoga je poželjno makar bicikliranje i šetanje po svježem zraku. Meni su teretane dosadne i nimalo me ne privlače, pa sam upisala sate joge s fokusom na vježbe disanja i jačanja abdominalne regije. Budući da sam spiritualna kao Thorov čekić i nekako nesklona čakranjima, oslanjam se na asane koje su zahtjevnije nego što izgledaju na prvi trenutak. Jogom sam se bavila na prvoj godini fakulteta, radeći uz pomoć knjiga i u miru sobe pa mi nije strana, ali ne mogu dočarati koliko sam zadovoljna naprezanjem i osjećajem nakon vježbanja.

U svakom slučaju, koliko god Crohn bio neugodan i zahtjevan, nije nemoguć za rukovanje. Zbog prethodno stečenih znanja i osobnih interesa vezanih za hranu smatram se u neku ruku “sretnom” jer znam da bi mi bilo redovima veličine teže da sam netko kome treba objašnjavati zašto nešto kao vlakno smeta u crijevima i slično. Koristim sve predispozicije da bih izvukla maksimalno iz ove situacije.

Ne zaboravite, svaki trud oko sebe, angažman, istraživanje i briga nose pozitivne pomake. Crohnovcima želim što brži ulazak i što dulji ostanak u remisiji