Kukci, pauci, škorpioni, zmije i gušteri – koga se bojati, a tko je bezopasan?
Ivana
U toplijem smo dijelu godine, što znači da redovito pod nos dobivam mobitele sa slikama kukčadije i uspaničene upite koja životinja predstavlja opasnost za čovjeka. Kako meni uistinu nije teško imenovati sve što znam i imam bezuvjetno dobru volju obraniti svakoga tko nije krivac, stojim uvijek na raspolaganju.
Za početak, naučimo par ključnih informacija – većina životinja može vas ugristi / u kožu zabiti kandže / zakvačiti se za vas čvrsto se držeći i pritom napraviti manje ili veće oštećenje. Kvaka je samo u otrovnim žlijezdama koje, vidjet ćete, mogu ili ne moraju biti prisutne i snazi dijelova usnog ustroja koji nerijetko nije niti sposoban probiti kožu. Isto tako, nijedna životinja neće vas ganjati ili raditi sačekuše. Bilo kakav incident produkt je instinkta i “straha” da ćete joj učiniti nešto nažao. Čisti refleks.
“Koji je ovo kukac? Je li otrovan?”
*gasp*
Mi nemamo značajnije otrovnih kukaca, pogotovo ne smrtonosno otrovnih. Ovo je velika prednost umjerene kontinentalne klime. Ako ste krajnje kukcofobni, ne razmatrajte putovanja u tople krajeve, pogotovo ako sanjate kako ćete šetati šumskim regijama i provlačiti se kroz prašumsko raslinje. Jer nemojte. Objašnjavat ću preko redova, ističući kritične točke gdje je potrebno. Beskrilne redove neću puno spominjati jer je vrlo mali broj vas koji ima kontakt s njima i zapravo može razlikovati ih od bilo koje druge kukcoživine.
Apsolutno bezopasni su (ne mogu vas ugristi, ubosti, sisati vam krv, u neku od tjelesnih šupljina zavući se i kolonizirati vas – ne slušajte urbane legende i pričice baba za malu djecu):
- šećerac
- vodencvjetovi
- vretenca
- uholaže
- paličnjaci
- žohari
- šturci
- rovci
- smrdljivi martini
- razne šarene stjenice
- cvrčci
- lisne uši i razne parazitske mušice po bilju
- mravolovci
- kornjaši: obrubljeni kozaci, strvinarske vrste, krijesnice, božje ovčice, klisnjaci, hruštevi, zlatne mare, skarabeji, zlatice, pipe, cigaraši
- ose najeznice
- tulari
- svi leptiri; poneke gusjenice mogu lučiti tekućinu neugodnog okusa, ali neotrovnu
Mehaničko oštećenje čeljustima u obrani mogu napraviti (i kandžama se snažno uhvatiti za vašu kožu što je nelagodan osjećaj za mnogobrojne):
- bogomoljke, veći skakavci
- kapitalne stjenice
- kornjaši tipa: trčci, strizibube, jelenci – jasno su vidljive velike i tvrde hitinizirane čeljusti koje vam ne mogu otpiliti prst, ali može nastati ranica
Kukci s otrovom koji obično smeta alergičnima:
- pčele, ose, stršljenovi
- kusokrilac roda Paederus izaziva jake iritacije kože kada dođe u kontakt s njim, obično do toga dolazi kada ga rukom smrskamo, ali nije ni otprilike opasan kao što je svojedobno Index.hr naveo kako je otrov deset puta jači od kobrinog (zamislite nebulozu, DESET PUTA JAČI OD KOBRINOG, a usput, svatko s tri čiste pitao bi: koje vrste kobre?)
- navodno bode i bumbar, iako nisam čula za niti jedan jedini slučaj a i sama sam ih držala desetke još kao dijete
- komarci (ovo niti ne treba komentirati).
Kukci koji bodu čovjeka i imaju otrov toliko jak da ga usmrte, a obitavaju u Hrvatskoj: nula.
“A ovaj veliki masni pauk? Hoće li me ubiti? Hoće li, hoće li?”
Samo 4 vrste su otrovne:
- Steatoda paykulliana
- Cheiracanthium punctorium
- Tarentula apuliae
- Latrodectus mactans tredecimguttatus, crna udovica, malminjat.
Guglajte slike. Jako su specifični. Sve druge vrste – krstaši, kućni pletači mreža, vrste koje opštrikavaju neprometna dvorišta ili vam se iznebuha pojave – bezopasne su.
“Naši su škorpioni bezopasni, jelda?”
U Hrvatskoj žive dvije vrste škorpiona: Euscorpius italicus i Euscorpius carpathicus.
Na fotografiji je prvi, italicus.
Njihov je otrov slab – ako i dođete u kontakt s njim, na mjestu uboda pojavit će se blaga oteklina i svrabež.
Najbliži otrovni škorpion živi u Makedoniji i vrste je Mesobuthus gibbosus iz porodice Buthidae, a sposoban je usmrtiti manje dijete. Vidno je drugačiji i veći od spomenutih Euscorpiusa, svijetlosmeđe-narančast je.
“Stonoge… Jao. Jesi vidjela onu veliku šarenu stonogu s dugim nogama i tankim ticalima? Aufgh, odvratna je! Sigurno je otrovna!”
Postoje dvije skupine stonoga; dvojenoge na svakom segmentu nose po dva para nogu, spore su u kretanju, izgledaju kao kobasice s nogama i hrane se materijom koja shodno tome ne bježi – naći ćete ih u šumskom šušnju, pod kamenjem itd.
Strige (volite ih zvati češljevima) imaju po 1 par nogu po segmentu, vrlo su brze i hrane se kukcima koje mogu svladati. Pripadaju u skupinu životinja koje će sigurno probati ugristi ako ih se ugrozi. Mogu ponekima biti problem, a otrov je otprilike kao pčelinji.
“Vidio sam jučer poskoka od metar i pol, srećom pa je mrtav ležao na cesti, zgazio ga auto!”
Kada mi ovo ponosno kažete u lice, nemojte očekivati dobro mišljenje o sebi. Jedino ćete gore proći ako kažete da ste sami ubili zmiju i trijumfalno ju okačili oko vrata jer ste alfa mužjak. Mislit ću da ste kreten. Naime, šta, prema opasnosti za čovjekovo zdravlje razlikujemo otrovne i neotrovne zmije. Ne biste vjerovali koliko ih je lako razlikovati. Razumijem strah, razumijem paniku, ali ne razumijem besmisleno ubijanje.
Otrovnice su kratke (svaka hrvatska otrovna zmija mjeri do 90 cm), zdepaste i trokutaste glave. Ako ih bolje pogledate tj. ako imate priliku, vidjet ćete oči s tankom izduljenom zjenicom.
Neotrovne zmije su tanke, vitke, duge i mogu mjeriti i do 180 cm. Imaju usku glavu i skoro pa anime oči s velikom okruglom zjenicom. Ovo je bjelouška, vrsta koju ćete najčešće sresti kod nas. Nemojte ju dirati jer je korisna, a iako nije otrovna, u svrhu obrane ugrist će. Isto tako, rado ispušta neugodan smrad i na krajnje smotan način glumi smrt – radi sve, samo da ju pustite na miru i odete dalje.
Iskreno se nadam da će ovaj tekst ispuniti makar dio svoje namjene.
Ah, da, ja sam jedna od ovih koja je pitala “jel ovo opasno???!!!”
češljevi su oni koji vole izaći iz odvoda, i naiđem ih ponekad u kupaoni, brzi su pun kpenis i ne sviđam ih.
Ne slažem se s tobom da kukci ne slažu sačekušu, prije par ljeta naselio mi se najveći skakavac ikad u stan, i kamo sam ja išla, on je parkurovski skakao za mnom. Najgore je bilo kad sam jednu noć došla kasno s posla, on je standardno visio na zastoru, ali bila sam preumorna i zaključila da idem gledat TV, i sjela gledat. Čim sam upalila tv i ugasila svjetlo, očekivala sam da će, ne znam, zaspati, Samo ga vidjela kako preletava ispred ekrana i smješta se na fotelju.pa smo oboje gledali neku američku seriju gdje se nitko nije morao snalaziti sa skakavcem filmofilom.
A ova superinformativan post ću sad šerat svuda, baš si ga dobro složila!
“jedna od ovih koja je pitala”
Ima vas podosta, baš si mislim, šteta je da odgovori na sva ta pitanja ostanu negdje neprimijećena. Nije mi žao kukcofoba koliko samih kukaca kada budu potpuno pogrešno optuženi – jedna mi se ženska KLELA da ju je ugrizao leptir.
Što je anatomski, naravno, apsolutno nemoguće.
“pa smo oboje gledali neku američku seriju”
“A ova superinformativan post ću sad šerat svuda, baš si ga dobro složila!”
Drago mi je da ti služi. Hvala na šerovima
Loxosceles rufescens?
Koliko me pamcenje sluzi, radi se o vrsti za koju ne postoji evidencija o ijednom slucaju uboda. Vrlo je rijedak. Mislim da se vise trebamo bojati psihoticnih i zednih pasa koji po ovoj zegi hodaju gradom, a njihovi vlasnici uporno mekecu ‘a on se saaaaamoooooo iiiigra’ kada skacu po prolaznicima.
Ima li jos vrsta koje su potencijalnno opasne i obitavaju kod nas a nema ih u evidenciji? Bilo bi dobro kad bi se sve mogle pronaci na jednom mjestu.
Ništa relevantno i oko čega se trebaš zabrinjavati. Ovi povremeni navodi za neke krajnje rijetke vrste uglavnom su jeftini klikbejterski pokušaji Shitarnjeg da privuče pažnju na svoje objave. U teoriji bi se mogao brinuti hoćeš li nabasati i na zvijeri LVL notorni Pterinochilus murinus koji je nekome pobjegao, pitanje je koliko ima smisla takvo što, ako me razumeš.
Za navedenog nisam saznao iz novina samo sam se iznenadio da ih ima kod nas. Pod potencijalno opasnim vrstama nisam mislio samo na pauke nego na sve sto postoji kod nas. U teoriji je svasta moguce i dio o zednim psima i odbjeglim egzoticima me ne zanima.
Nažalost, nisi me ubra. Pokušavam ti reći da je besmislenost brige za potencijalnim ubodom vrste koja nije dovoljno česta da o njoj ne postoji nikakva evidencija o ijednom ubodu jednaka brizi hoće li te opajdariti pauk egzot u bijegu. Naravno da je u teoriji svašta moguće, pitanje je samo koliko ima smisla toliko ići u širinu. Cheers
Sve jasno, bajbaj.