Špekmez

Nabasala sam prije par dana na članak na volim-meso.com stranici, posvećen metodologiji izrade na prvi pogled krajnje bizarnog, a na drugi, treći i pedestreći pogled krajnje perverzno ukusnog džema od slanine. Jesam rekla perverzno? Mislila sam na kinky shee-yat they see me cookin they hatin svima kante sline cure niz bradu kad objašnjavam o čemu se radi perverzno ukusan džem.

Čim sam vidjela recept, znala sam da mora biti spravljen u što kraćem roku. Vođena okolnostima ekscesa koji je skoro kulminirao mahanjem papira za razvod uslijed mordorske feijoade sačekala sam prvi pad temperature i obavila sam kuhanje danas popodne. U Slavoniji slanina nikako nije špek i tako ju nikad ne nazivam, ali uime dobre volje stečene nailaženjem na zanimljiv neologizam neka špekmez ostane u nazivu članka .

Ovaj sam recept jednostavno morala adaptirati because YTF not. Vrlo tanko narezanu slaninu (ili u mom slučaju šunku jer šunka >>>>>>>>>>> slanina po svakom pitanju, korišteno je 200 g) kratko sam propržila na ulju, tek toliko da postane hrskava i Maillard odradi svoje. Kada s masnoće vadite šunku, složite ju na ubrus da popije eventualni višak ulja i ostavite da se prosuši jer mora za koji trenutak biti rukom drobljiva i hrskava kao čips.

U međuvremenu, ispirjala sam dva veća luka narezana na polumjesece dok ne omekšaju, dodala par prstohvata kinpira mrkve s ciljem slađenja špekmeza i oko 400 g očišćenih i narezanih najzrelijih rajčica koje sam našla. U trenu kupnje to je bio paket krvavo crvenih prelijepih turbozrelih cherryca; volovskih srca i inih kapitalaca nije bilo na raspolaganju. Nije mi se dalo guliti ih pa sam kožice pokupila i likvidirala ih po završetku kuhanja, kada su se odvojile od mesnatog dijela plodova. Dodala bih i kinpira batat, ali ga nije bilo, još mu nije vrijeme. U ovakve mješavine redovito dodajem i kakvu voćku – danas sam u blizini imala predivne suhe marelice koje sam nasjekla na komadiće i ubacila u mješavinu. Potom sam ju začinila koristeći: češnjak u prahu, mljeveni đumbir, asafoetidu, slatku papriku, kajenski papar, mrvu muškata i s par žlica rajčice u prahu. E, i dodala sam žlicu Srirache umjesto octa jer ne volim da previše dominira okusom. Oprez sa solju – suhomesnati komadi regularno su vrlo slani i dodavanje soli obično nije potrebno. Kušajte i procijenite. Meni se učinilo da će jušna žlica shoyua pojačati šmek, a neće presoliti džem – i bijah u pravu. Potom sam se sjetila da bi džem trebalo i zasladiti da bi se neutralizirao okus rajčice i uzela sam staklenku nekakvog latvijskog meda koji sam dobila od Lazića. Jedna velika jušna žlica bila je dovoljna.

Sve se skupa tako začinjeno pirjalo i kuhalo u svom soku 20-ak minuta, a tada sam dodala drobljenu šunku, usitnjenu na sitne komade. Dobro sam promiješala i ostavila da se kuha dok se nije potpuno reduciralo. Ključalo je prebačeno u staklenku iz koje u ovaj tren nedostaje već polovica .