Šivaća mašina za početnike – temeljni pojmovi, rukovanje i podešavanja prije prvog korištenja

U zadnje vrijeme često spominjem šivanje, šivaće mašine, odgovaram na pitanja kako podesiti parametre da uredno šiju i slično. Odlučila sam pretočiti barem temeljne pojmove i načela u jedan post koji bi mogao biti koristan svakome tko želi isprobati korištenje mašine.

Ne poznajem tekstilnu terminologiju (šijem iz pukih hobističkih razloga od dvanaeste godine i sve što znam naučila sam sama i intuitivno tijekom vremena), stoga ću se izražavati “pučki” i laički, u konačnici, tako će me razumjeti i veći broj ljudi (č: početnici kojima je i namijenjen ovaj tekst).

Pogledajte ovaj gif.[source]

Objašnjava kako radi mašina, način na koji spaja gornji i donji konac.

Žuti konac je gornji konac, odmotava se pri šivanju s gornjeg čunja (velikog) koji je obično smješten u desnom kutu mašine i pri šivanju prolazi izravno kroz iglu.

Zeleni konac je donji konac, potrebno je namotati ga na maleni čunjić koji se stavlja u metalno kućište i potom dodatno uglavljuje ispod metalne plohe preko koje klizi materijal pri šivanju. Ne prolazi kroz iglu u nijednom trenutku.

Da bi ovaj proces pravilno funkcionirao (ostavljao šav koji se neće raspadati ili je labav) napravite sljedeće:

• kada stavljate gornji konac, pratite sve navedene korake (obično je put konca označen strelicama i brojkama da bi olakšao stavljanje konca) jer će omogućiti pravilnu nategnutost konca
• oba konca moraju biti jednake debljine i čvrstoće; bilo kakve razlike izazvat će neuredno šivanje, pucanje konca i zapletaje
• nategnutost konaca (gornjih i donjih) podešava se zasebno; napetost gornjeg prilagođuje se pomoću kotačića uvijek smještenog na putanji prolaska konca od čunja do igle (d-uh! :D)
• napetost donjeg konca podešava se na kućištu donjeg konca (pogledajte čunjić, na njemu ćete vidjeti mali šarafić koji možete pritegnuti ili olabaviti isključivo supertankim odvijačima ili tankim oštricama noževa)
• pravilan hod ostavlja ujednačenu napetost oba konca – nema izvučenih očica, zapletenih, zaheklanih i sličnih – svaki ubod mora ostaviti identičnu duljinu, napetost i uredan trag – ako to niste postigli, nemojte šivati dalje dok ne postignete LVL:cakum-pakum
• uvijek testirajte napetost oba konca na random ostatku komada tkanine od krojenja da biste prilagodili napetost konaca pri hodu prije ekšl šivanja.

Prilagodite debljinu igle i konca materijalu koji šijete. Svaka igla ima ugravirani broj i kreće se u rasponu od 60 do 120 (barem ja nisam nailazila na igle izvan tog raspona). Logično, nježnije materijale šivat ćete tanjim iglama koje će raditi manje rupe pri prohodu (razne svile, tanki pamuk itd.) a deblji i tvrđi materijali tražit će i deblje igle koje neće pucati pri probadanju više slojeva.

Pri kupnji konaca striktno obratite pažnju kupujete li strojni konac ili onaj namijenjen šivanju na ruke (za manje opravke). Strojni je konac čvršći i dugotrajniji od “ručnih”, što značajno utječe na kvalitetu šava. Također, ako ste nabasali na kutiju konaca kod tetke koja čisti ormar i voljna ih je dati – zaboravite na njih. Konci koji dugo leže i broje puno godina znaju užasno lako pucati pri šivanju što je vrlo frustrirajuće; ne gubite vrijeme i radije investirajte u konce koji će trajati.

Svu šivaću prateću opremu nije teško naći, nema grada u HR u kojem nisam našla Bagatov dućan ili njemu sličan. Računajte na igle za šivanje, konce, ulja za podmazivanje, kotačiće za krojenje, krojačke škare (da, investicija su vrijedna do zadnje lipe!), krojeve i raznorazne divotice.

Pravilno održavanje omogućit će trajanje mašine dugi niz godina. Malo je toga što treba napraviti da bi uredno radila – očistite prašinu, povremeno nauljite i čuvajte na stabilnom mjestu.