06 / ono kad te opali štrom

19.7.
petak

Probudili smo se oko 100 km od Kurska, prvog grada u koji smo zašli. Ustanovili smo gubitak još jednog sata.

Izašli smo sa polja na cestu.

Nedugo nakon shvatili smo kako gradovi u Rusiji imaju specifičan raspored – smješteni su na razmaku od 400-tinjak kilometara i među njima se nerijetko ne nalazi ništa osim pokojeg sela i polja. No, svaki od tih gradova mjesto je u kojem živi pola milijuna ljudi.

Ušli smo u Kursk i uživali u vrevi grada.

Kursk je grad u čijoj se neposrednoj blizini odvijala najveća tenkovska bitka u DSR-u. Jedan je od ključnih punktova na kojem se obračunala Crvena armija sa Nijemcima. Računa se kako su obje strane sudjelovale sa ukupnim brojem od oko 8 000 tenkova. Osam tisuća. Strašno! Pročitajte tekst na wiki koji objašnjava tijek borbe i ishod.

Grad Kursk je zbog svoje simbolike također poslužio kao inspiracija za ime podmornice koja je 12.8.2000. godine doživjela nekoliko kontinuiranih eksplozija blizu Murmanska. Domino efektom aktivirale su i torpeda uz pomoć vodikovog peroksida koji je procurio u njihovo okružje i koja su razorila podmornicu izazivajući potonuće na dno Barentsovog mora, kao i nekoliko manjih potresa. Od 118 mornara koji su ušli u podmornicu, nijedan nije preživio. Rusi, poznati po svojoj surovosti, odgađali su intervenciju, pokušaje spašavanja i ino. Podmornici koja je ležala na dubini od stotinjak metara prvi su prišli Nizozemci. Zatekli su stravičan prizor (da, ovo je stravično, a ne vrabac u centru Slavonskog Broda!), mrtve mornare – utopljene, sa dubokim i teškim opeklinama koje ne bi preživjeli ni da je eksplozija bila izvan vodom i osakaćene. Po povratku u Rusiju, pokopani su.

Rusi su se potrudili da nitko ne zaboravi DSR, herojstvo i doprinos obrani države od Sila Osovine. Stoga je potpuno uobičajeno hodajući gradom naići na tenkove poparkirane po centralnim trgovima, kao i avijaciju i topove.

Pacifisti i razne vrste prdonja nazvat će ovo nepotrebnim fokusiranjem na prošlost i pozvat će na “kretanje naprijed” a ja bih ovo nazvala logičnom željom da se pokaže poštovanje prema mrtvim ljudima, koliko civilima, toliko i vojsci koja je branila državu. Podsjećam, Sovjetski savez najgore je prošao. Pogledajte graf

koji vrlo nedvosmisleno govori o ovom problemu. U milijunima.

Kursk po ovom pitanju ne odstupa, pogotovo zbog povijesne važnosti koji ima bitka. Bilo je logično da je grad postavio kakav spomenik ili nešto njemu slično što bi odalo počast žrtvama. Sama lokacija bitke nalazi se izvan grada i prema njoj nismo išli ali došli smo na memorijalni punkt u prijepodnevnim satima. Lokacija je izvanredna. Avenija je široka, bez ijednog drveta, savršeno prirodno osvijetljena. Čisti pogled svuda oko tebe, predivan.

Kratko smo stali, prošetali se i poslikali vojnu artiljeriju.

i nastavili prema gradu Varonježu (Воронеж).

Pratilo nas je uistinu krasno vrijeme, za koje ćete primijetiti kako rado često komentiram. Kasnije ćete shvatiti zašto i koliko je dobro cijeniti i biti zahvalan za sunce na cesti.

U Varonjež smo ušli poslijepodne. Smješten je na rijeci istog imena koja utječe u Don, jednu od najvećih ruskih rijeka. Obavili smo kratko istezanje,

jako bitnu aktivnost kada na motor sjedaš u 9 ujutro a sa njega silaziš u 9 navečer. Trudila sam se biti redovita u toj namjeri, stoga sam većinu puta kada bih sišla sa motora, makar par puta čučnula ili se protegnula. Ne možete zamisliti koliko dobro dođe.

Prošli smo grad u namjeri da izađemo u smjeru grada Tambov (Тамбов),

posprejali lanac motora

i odvezli se dalje.

Prije nego smo dignuli šator 90-ak kilometara od Tambova, na benzinskoj postaji se Lazić uspješno opekao na pregorenu euroštekdozu na kojoj puni mobitele i baterije za fotoaparate. Slika govori sasvim dovoljno

Instantno me podsjetio na “Gospodine, ta struja nije opasna, to samo pecne!!!” :cepamse:

Total: 504 km.