Posljednji dan smo iskoristili za druženje i konačni odlazak u centar. Vrijeme je, za promjenu, bilo na našoj strani. Kako je dan napredovao, tako je sve više postajalo sunčano.

Prvo smo krenuli prema Kebab kongenu na opetovano druženje sa grill majstorom,

a onda smo odzujali i parkirali se u najuži centar.

Volim šetati Oslom.

Nije neka mega-grandiozna metropola ali je jako lijep. Natprosječno multikulturalan, ležeran i ugodan.

Ujedno sam dobila priliku isprobati objektiv koji je Lazić kupio. Radi se o Canonu EFS 15-85 koji bi nam dobro došao 15-ak dana prije, kad sam se mučila nastojeći svisce na Grossglockneru učiniti vidljivijima.

Stali smo nakratko i u Frogner parku, koji je za razliku od zimskog posjeta bio krcat ljudima i psima.

Na ulazu sam primijetila Vigelandove minijature koje prije nisam spazila.

Ovo je najpoznatiji, centralni kip.

Provezli smo se i Holmenkollenom, do skakaonice. Taman je trebao biti Kollen festival sa raznim zvučnim imenima, no nijednim koji bi meni bio interesantan.

Prije nego izađemo, moram predstaviti dvije sitničice na koje sam nabasala: Soley kremu i indijske oraščiće.

Tester kremice sam nažicala u Kristiansundu u trgovini nalik bio&bio, samo puno manjoj i više fokusiranoj na dodatke prehrani i razne praškove i praškiće za sportaše.

Soley eyGLO je komadić linije ni manje ni više nego sa Islanda. Dizajn im je odličan, krema je bila čista petica, ali osobno nisam baš za uzimanje biljaka iz prirode za potrebe nečega banalnog kao što je kozmetika jer takve aktivnosti izrazito utječu na brojnost vrsta. Heck, više od zagađenja i sličnog, što nam je često na tapeti kad su u pitanju ugrožene vrste.
Indijski oraščići su bili izvanredni i prestala sam ih grickati tek nedavno jer sam otkrila dno :D: . Neprženi i nesoljeni – bilo je jako teško odoljeti ne sprašiti cijelu vrećicu za pola sata. Našla sam ih u trgovini zdravom hranom u Lamberseter shopping centru.