Jutros sam ušla u sedmicu na proputovanju kroz Novi Zagreb sa Kushijem pod rukom i prastarim Coal Chamberom u ušima. Ne promatrajući ikoga i išta osim slova pred sobom, sjela sam i opustila se. Odjednom sam krajičkom oka registrirala nekakvo komešanje – podigla sam pogled i vidjela kako ljudi pokrivaju glavu i mašu rukama jer je u tram uletjela ptica. Ptičica, prije. Pogledala sam malo bolje u vrlo agilnu ptičicu i shvatila da se radi o šišmišu. Šišmišu! Malom krznatom genijalcu i jedinom krilatom sisavcu  :herc2:

Odmah sam ustala i sa kraja tramvaja otišla u prednji dio gdje je maleni letio i smirujućim glasom objašnjavala ljudima da se bezrazložno pokrivaju jer im se šišmiš, pod a) neće uplesti u kosu niti mu je to ikakva namjera, b) nisu toliko smotani – šišmiši manevriraju u mraku i ne sudaraju se sa ičim – zadnje što će se dogoditi je sudar sa glavom. Nekoliko puta sam jasno i glasno da svi čuju ponovila da šišmiši ne grizu, ne piju krv, ne prenose bolesti (dobro, lagala sam, mogu prenositi bjesnoću, ali u svrhu debunkanja i smirivanja panike sam morala malo ušminkati priču). Nadam se da je makar nekome i ostalo u sjećanju to moje kratko predavanje; ako me nešto užasava, to je ubijanje ijedne životinje zbog straha i neznanja.

Stala sam na pol tramvaja čekajući da se smiri u mahnitom letu. Bilo mi je jasno da je i on preplašen, vjerojatno više nego svi putnici skupa. U jednom trenu je sjeo na gumenu harmoniku vagona, izmoren. Prišla sam, vidjela da nije bebica, uhvatila ga za šiju kao što uhvatim mačku kad skoči na stol, okrenula, vidjela da je dečkić, vidjela da ima razvijene sve zube, pomazila ga po ULTRAMEGA-mekom krznu na trbuščiću na što je raširio krila kao kišobran, iznijela van na prvoj postaji i vratila se nazad. Nažalost, nemam foto-zapisa tog malog bićenca, bio je prelijep.

Evo nekoliko savjeta kako se nositi sa manje ili više divljim životinjama, koje imaju lošu reputaciju. Uzmite u obzir da se one u datom trenutku više boje vas nego vi njih pa shodno tome budite razumni i hladne glave djelujte;

  • Ako naletite na zmiju, osmotrite ju. Velika je vjerojatnost da je potpuno bezopasna – imamo dvije vrste koje ćete lako razlikovati po obliku – otrovnice su kratke, zdepaste i debele, dok su bezopasne sve odreda tanke, vižlaste i brzo bježe. Najpoznatija naša otrovnica ima cik-cak šare duž tijela i poznata je kao riđovka, a poskok ima jasno vidljiv roščić na glavi. I to je to. Nema treće, sve ostale su bezopasne. Nemojte ih ubijati, najljepše vas molim.
    Ipak… Kad vidite zmije, nemojte ih pokušavati gaziti ili hvatati jer će vjerojatno probati ugristi. Ne zato jer ima kante otrova u otrovnim žlijezdama nad zubima koje jedva čeka isprazniti, nego se jednostavno pokušava obraniti.
    Zmiju ćete najlakše potjerati stupajući i snažno udarajući po podlozi nečim što će izazvati jake vibracije. Udarajte, još jednom, tlo a ne zmiju u smjeru u kojem želite da ode, znači, od sebe i po mogućnosti u kakvo žbunje. Tamo će se osjećati sigurno i nećete doći na repertoar.
  • Šišmiši nerijetko ulijeću ljudima u kuće, o tome sam dosta čitala i savjetovala sam mnogobrojne ljude. Ako se to dogodi i vama, slijedite ove korake – ugasite svjetlo u prostoriji, otvorite sve prozore i balkonska vrata i izađite van. Makar na pola sata, prošetajte ili skoknite platiti račune. Neka bude sam u potpunoj tišini i miru – kad se vratite, neće sigurno biti unutra.
    Ni slučajno ne držite popaljena sva svjetla, ne mašite metlom, lopatom, Biblijom niti vintage posterom Iron Mana. Nemojte ga živcirati. Nemojte ga umarati, zavući će se u nekakvu šupljinu da se “napuni” i tek onda će se zadržati u sobi, što je kontraefektivno.
  • Miš je štetnik i osobno sam stava da ga se ne smije štedjeti. Osim što uništava namirnice i odjeću, ostavlja prostor u kojem obitava nehigijenskim – prisutnost miša prepoznajem već po mirisu njegovog urina i fekalija. Uz sve, prenosi mišju groznicu, smrtonosnu virozu koja još uvijek nije istrijebljena.
    Mačke vole miševe samo u crtićima – oslonite se na ljepilo za miševe na kartonu i koji orašasti plod. Kad se miš priljepi, smotajte karton i bacite ga u smeće. Izbjegavajte ostavljati ljepilo ako imate mačku jer ćete osim neuhvaćenog miša imati mačku koju ćete morati prati benzinom da biste uklonili tragove onog perzistentnog užasa sa dlake.
  • Ako se bojite ptica a jedna od njih vam je uletjela u sobu (počela sam vjerovati u to kad mi je jedna djevojka priznala da se boji golubova), jednostavno otvorite prozor i mahnite kakvom krpom ili ručnikom prema ptici, usmjeravajući ju van. Nemojte udarati krpom po ptici, bit će dovoljno dati joj podstreka prema slobodi. Nemojte joj slomiti krila u tom mahanju, budite pažljivi.
  • U svim šetnjama šumom sam uvijek imala samo jedan strah – nailazak na divlju krmaču sa mladima. U Slavoniji ih je dosta, pogotovo po poljima i poznati su susreti sa lošim ishodima – majka je ultraprotektivna spram mladunčadi i polomit će sve živo i neživo, samo da ih obrani. Savjet lovaca – ne mašite štapovima, granama sa lišćem, ne trčite od njih, ne dižite galamu, ne vitlajte džepnim nožićima, ne penjite se na nikakvo drvo. Pokušajte se smiriti i pognite glavu. Izgledajte pokorno i mirno, napast će samo ako procijeni da ga ugrožavate.
    Nikad, nikako i za nikakvu cijenu ne dirajte lijepe šarene praščiće, makar bili i prividno sami jer je majka sigurno blizu a tad ste vrlo vjerojatno mrtvi.
  • Mit o skidanju krpelja uljem je samo mit, koji može biti opasan. Kad se krpelj uhvati za kožu, možete točno osjetiti kako vas ta točka zasvrbi. Uzmite pincetu, uhvatite krpelja i likvidirajte ga. Ako ga namažete, on će se početi gušiti i ispuštat će slinu koja može i ne mora sadržavati virus encefalitisa – vjerojatnost je 50:50, što je prevelika šansa da biste se kockali.
  • Kukci, pauci i ostatak bratije – uhvatite ih prstima, utjerajte u čašu jogurta ili polovice PET boce i bacite preko balkona. Imamo nekoliko otrovnih vrsta pauka (kukaca njet) a zato ih hendlajte pomoću plastičnih posuda. Ako primijetite ikakve diskoloracije, promjene na površini kože, intenzivnu bol i slično, skoknite na hitnu. Nijedan nije otrovan toliko da će vam naškoditi ozbiljnije, no ruka van pogona na 7 dana je neugodan osjećaj.

Mogu dodavati imena vrsta i skupina životinja on demand, samo postavite pitanje. Nemam podršku samo za morske pse, hobotnice, žarnjake i ostatak morskih životinja jer se sa njima ne susrećem dovoljno često i nemam dovoljno osobnog iskustva.