Dan #3. | kaldera i dvorac od lave
Ivana
Nedjelja je startala nešto mirnije i manje nahajpano jer smo bili svjesni da smo napustili udarnu zonu i kako skrećemo u mirnije, ali nama nimalo nezanimljivije područje. Drugi turisti oko nas obično su dobar indikator za ovakvu teoriju. Vremenski uvjeti nisu potrajali za idealno fotografiranje, sunčane zrake ubrzo su se pretvorile u magluštinu koja se palila i gasila tijekom dana nekoliko puta kako smo se približavali obali mora. Doslovno ste mogli vidjeti s ceste kako more očito isparava na toplom suncu, a zračne struje tjerale su oblake vodene pare prema kopnu i koji su se parkirali nad brojna brda.
Evo nekoliko ranojutarnjih (tipa 6 sati ujutro) pred-magla random kadrova pripreme za polazak i predivne islandske prirode uz cestu. Voziš se straobalnim krajem, vidiš ogromno brdo ili niz vrhova – i onda pod njima kućerak i farmu. Pomisliš, ovdje netko živi. Netko jako jako sretan.
Cijeli smo dan proveli na poluotoku Snæfellsnes na zapadnoj strani otoka. Ušli smo na poluotok iz smjera grada Borgarnes (južni dio), radeći krug clockwise. Koštao nas je oko dvjesto kilometara, “kradući” jednu osminu ukupno planiranih dana.
Napravili smo potpuni krug po asfaltiranim i makadamskim cestama, a što smo vidjeli – upravo slijedi.
U jutarnjim satima nismo se baš nagledali civilizacije, oko ceste duž Snæfellsnesa uglavnom se nalaze tiha i mirna
polja lave
nastala mnogobrojnim erupcijama i okružena masivnom maglom koja nam nije dozvoljavala da vidimo okolna brda. Tek poneki turist našao bi se uz cestu koji se, kao i mi, popeo s ceste na polje krcato crnim kamenjem da bi se poslikao i imao uspomenu na vremenske prilike koje su očito prave islandske.
Prvi grad koji smo vidjeli bio je
Arnarstapi
iako je definicija grada vrlo elastična – u pitanju je malo mjestašce sa zanimljivim kipom uz more.
Tražili smo Londrangar stijene i završili smo na stijenama uz obalu oceana koje su izgledale kao
dvorac od lave u ruševinama
Nastavivši vožnju, naišli smo na ugašeni vulkan u obliku kaldere
Saxholl
do čijeg smo vrha išli stepenicama.
Jedan od highlighta putovanja bio je i
Well of the Irish
mistični bunar sa zanimljivom relikvijom na ulazu.
Za kraj dana ističem
Kirkufjell brdo i slap
nakon čega je uslijedio period ogromne magluštine koja nije dozvoljavala slikanje okoline.
Zaspali smo na travnjaku kampa jer nismo uspijevali naći ništa dovoljno dramatično i lijepo, što bi pariralo prethodnom taboru za spavanje.
Ovdje sam se sprijateljila s ogromnom kujom haskija, cuddle whore živinom koja mi nije dala ni milimetar prostora, očekujući neprekidno maženje. Vlasnik je najavio temperature niže od -6 te noći, ali nisu bile toliko niske, vrtjele su se oko nule.
