Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski
Tag: planine
Početak posljednje etape putovanja prema Sjeveru tj. povratka kući s istoga bio je izlazak iz Arktičkog kruga, prelazak preko 66-og stupnja i pokojeminute sjeverne geografske širine. Nakon divne vožnje u Saltfjellet zoni, posjetili smo Polarsirkelsenteret, gdje smo kupovali suvenire i naslikavali se pred monumentom koji obilježava ovu liniju, a urešen
Posljednja točka na kraju ceste na Lofotenima zove se Å (norveška abeceda ide od A do Å, za razliku od hrvatske koja završava sa Z). Nedaleko od mjesta Å nalazila se trajektna luka iz koje smo trebali otploviti nazad na kopno do grada Bodø tijekom cca 3 sata vožnje. Ono
Znači, posjetili smo Nordkapp. Imali smo na raspolaganju ukupno 15 dana, a do Nordkappa smo lagano vozili sedam, bez prevelike priše i stiske. Redovito pregledavanje YR-a i ostalih prognostičara nimalo nije obećavalo – cijeli Finnmark bio je pod planiranom kišom tijekom sljedećih 7 dana. Nije da je to nešto čudno,
Prva jutarnja slika na cesti prikazuje nekoliko bitnih točaka (Lakselv nije bitan, barem ne u ovom kontekstu): Hammerfest, posljednji veći grad na cesti do Nordkappa (istina, da bi ga se posjetilo, nužno je sići s E6 ceste, ali neposjećivanje nije opcija – ono – posjećuješ grad imena HAMMERFEST!) Nordkapp, najsjeverniju
Meni su Samiji vrlo zanimljivi. Jako sam sretna što sam imala priliku završiti u krajevima gdje žive; dosta sam ih proučila, pogotovo njihovu mitologiju, i baš se lijepo zaokružila priča. Pomogao je i Lazić odlaskom u finski dio Laponije, bijah u Helsinkiju, a i izradih i torbicu na temu šamanskog
Ovako izgleda ljetno jutro u polarnom krugu. Čista je sreća otvoriti oči, odzipati šator i udisati neopisivo čist i svjež zrak. Cilj dana bio nam je ulazak u Bodø, simpatični priobalni grad. U centru grada nalazi se ogroman mural s orlom. Izgleda straobalno preopako fantastično, a ima i poruku –
Cesta E6 Dio europske mreže cesta, cesta E6, dobrim dijelom prolazi kroz Norvešku. Starta u gradu Trelleborg na krajnjem jugu Švedske, prati obalu Skagerraka prema granici s Norveškom i spaja Oslo s većim gradovima – Trondheim, Narvik, Alta i Karasjok, a završava na krajnjem istoku najsjevernije fylke Finnmark i na
Krenuli smo iz Osla u subotu popodne, relativno umjereno napakirani. Pred nama je bilo planiranih 16 dana vožnje od južnoga dijela Osla do najsjevernije točke europskoga kontinenta – Nordkappa / North Capea. Iako je bilo oblačno, bilo je vrlo ugodno toplo. Savršeno za vožnju po južnoj Norveškoj. Ovako izgleda regija
Od malih nogu okružena sam knjigama o mitologijama i oduvijek su me fascinirali filmovi, serije, crtići etc. koji pokrivaju ovu temu. Prvi kontakt s grčkom mitologijom bio je u prvom osnovne, kada sam u knjižnici rondala po knjigama na ovu temu. Upravo guglam slike knjiga na ovu temu s namjerom
Nakon buđenja u jedinom kampu u pogonu u regiji i prilično bizarne noći tijekom koje sam se smrznula kao zadnja budala (pretpostavljam da me drmala febra) u vreći za spavanje namijenjenoj za -18 pokupili smo se i krenuli na cestu. Mačke. Koliko je prvi dan na cesti bio loše raspoložen
Prljavština i smeće Prvo što mi je zapelo za oko u Grčkoj bila je neočekivana disproporcija između onoga što sam očekivala da će biti (čisto, uredno, “na visini”, onako – u skladu s enormnim značajem na svjetskoj karti) i onoga što sam dočekala (prljavo, smeće na ulicama, smeće uz cestu,
Upravo zbog lošega vremena koje nas je tjeralo ASAP u smjeru Keflavika razveselilo me prvo stajanje toga dana. Bio je to slap Seljalandsfoss, čiji je parking bio pun autobusa, kampera i automobila iz kojih su otprilike u trenutku našega dolaska pristizale rijeke ljudi. Poznat je kao slap koji u zaleđu
11% površine Islanda leži pod glečerima, pojavama koje su meni izuzetno zanimljive i atraktivne i kojima se strašno veselim kada idemo na putovanja. Glečer najbliži Zagrebu bio je austrijski Pasterze koji sam vidjela nekoliko puta, ali zbog stiske s vremenom nikada se nisam spustila do “dna” kanjona u kojemu leži
Dan u Öxi počeo je snježno. Probudili smo se u ranu zoru (tipa 5 ujutro) jer je vjetar brijao po šatoru, noseći snijeg, ali nije nam bilo hladno. Barem ne previše. Uredno smo se naslikavali vani prije negoli smo krenuli dalje na put. U autu smo bili u 6:00, spremni
Peti dan već me uhvatila tuga što moramo nazad na kontinent, znajući da imamo četiri puna dana do polijetanja s keflavičkog aerodroma. Računajući da ćemo sutradan (srijeda) gaziti kao manijaci autom duž dijela rute gdje nema puno toga za vidjeti, odlučili smo puni dan posvetiti Diamond circleu i njegovom bogatstvu
O Asbyrgi kanjonu nisam našla puno informacija online i tuđih iskustava (pogotovo u usporedbi s Gullfossom i ostatkom top atrakcija), ali ono malo što sam našla posebno me zaintrigiralo. Ovo mi je jako drago, jer ako bih se fokusirala samo na superpopularne lokacije, ne bih imala priliku vidjeti nešto ovoliko
Kirkjufell (isl. crkvena planina) kako joj prilazite izgleda kao velika duga gromada stijene. Kada vas cesta do nje dovede postrano, vidite kako nema onaj uobičajeni brdski volumen nalik piramidi, već je neobično plosnata i izduljena. Društvo joj pravi Kirkjufellfoss, jedna od atrakcija gdje je bilo nemoguće dobiti clean shot bez
Nedjelja je startala nešto mirnije i manje nahajpano jer smo bili svjesni da smo napustili udarnu zonu i kako skrećemo u mirnije, ali nama nimalo nezanimljivije područje. Drugi turisti oko nas obično su dobar indikator za ovakvu teoriju. Vremenski uvjeti nisu potrajali za idealno fotografiranje, sunčane zrake ubrzo su se
Danas u popodnevnim satima vratili smo se s putovanja po Islandu. Trajalo je 8 dana, tijekom kojih smo autom napravili krug cestom broj 1 koja ima oblik prstena i zove se prikladno Ring road. Tijekom godina čitanja o Islandu i divljenja kadrovima koje su poslikali brojni sretnici putujući po otoku
Jako volim Norvešku i sretna sam što sam ovdje, nakon nekoliko dolazaka i sustavnog zaljubljivanja. Jedan od meni top norveških gradova zasigurno je Bergen, pogotovo nakon prošloga vikenda – opet smo nagrecali nešto malo vremena i slobode pa smo se otisnuli na put od petstotinjak kilometara u smjeru zapada. Lazić
Norvežani su specifično izuzetno povezani s prirodom i divljinom koja čini većinu većine kopna Kraljevine Norveške. Populacija je od malih nogu odgojena i naviknuta na šetnje po brdima, heiama, raznim pustopoljinama gdje vam je jedino društvo deka od mahovine i lišajeva na tlu, spavanje u šatorima, hyttama (drvenim kolibama)… a
Otkako smo se vratili iz Rusije nismo nikamo otišli motorom na dulja putovanja pa smo prisiljeni krpati svaku priliku manjim zujidbama po okolini s namjerom da vidimo što više prirode i što manje društva. Uspjeli smo skrpati jedan slobodan vikend koji odgovara oboma, što je izazov pogotovo sada kada smo
Znate li kako izgleda priroda uz najpoznatiju željezničku liniju u Norveškoj, Oslo – Bergen? Evo, ovako. Autor: Josip Lazić (kojemu je normalno da ovakve divote ostanu neobjavljene i negdje u bespućima HDD-a).
Dok se u ostatku svijeta ljudi ubijaju zbog dvije šljive uništene potkornjacima u voćnjaku, ekipica Norvežana predvođena umirovljenim geodetom Bjørn Geirr Harssonom ustanovila je kako bi idealan dar Finskoj za 100 godina samostalnosti bila planina koja bi nakon ulaska u finski teritorij postala vrh s najvećom visinom u državi. Radi se