Dan #5. | dijamantno kruženje
Ivana
Peti dan već me uhvatila tuga što moramo nazad na kontinent, znajući da imamo četiri puna dana do polijetanja s keflavičkog aerodroma. Računajući da ćemo sutradan (srijeda) gaziti kao manijaci autom duž dijela rute gdje nema puno toga za vidjeti, odlučili smo puni dan posvetiti Diamond circleu i njegovom bogatstvu zanimljivosti. Ako se mene pita, utorak je bio highlight čitavoga putovanja – najposebnije i najjače lokacije na cijelome otoku leže upravo oko jezera Mývatn. Zanimljivo; izgleda tako obično i pitomo, a leži na vrlo burnome području kao i Golden ring – i ovdje postoje tragovi rasjeda ali nisu onoliko upadljivi; no vulkanske aktivnosti tijekom povijesti nije nedostajalo.
Spustili smo se makadamom do Mývatna u ranim jutarnjim satima, nabrijani na
Hverfjall
crni krater ugasloga vulkana koji odhajkasmo s guštom.
Nedaleko se nalazi i slavna GOT spilja u kojoj Jon Snow opali Ygritte, do koje smo pješačili kroz polje lave.
Grjótagjá
Postoji i put cestom, ali nije nam bio zanimljiv. Ako se može poprijeko do neke točke – ide se poprijeko.
O paklenim katakombama već sam pisala.
Dimmuborgir
Izgledaju još epskije i zanimljivije nego sam mislila, stoga smo ovdje proveli prilično vremena hodajući najduljom mogućom stazom, da bi što bolje posrkali atmosferu.
Nastavljajući kružeći cestom oko jezera Myvatn naišli smo na set pseudokratera zvan
Skútustaðahreppur
s kojih puca odličan pogled na okolno područje. Hrpa turista, busevi, gerijatrija.
Jezero je relativno maleno, a s njegove druge strane nalazi se veliko geotermalno područje
Hverir
koje je jedan od meni najbitnijih highlighta cijeloga putovanja.
U blizini Hverira nalazi se caldera Krafla, trenutno smrznute vode u krateru.
Za kraj dana ostao nam je najveći i najjači europski slap
Dettifoss
kojemu smo prišli s druge strane i otvorenom cestom (zatvorene 2 od 3).
Nakon Dettifossa čekalo nas je parsto kilometara bez bitnijih i označenih zanimljivosti na otoku, stoga smo projurili sjeveroistočni dio otoka i dobrano prošli istočni. Zaustavili smo se u mjestu Öxa, gdje smo u brdima podigli Hilleberga uz prilično nestabilno vrijeme. Puhao je jak vjetar koji je nosio kišu, ali nakon brzinskog podizanja šatora udobno smo se smjestili i zaspali.
