Dan #8. | povratak u civilizaciju

Prethodni smo dan jurcali od Höfna južnom obalom što bliže Keflaviku, u namjeri da što bliže budemo aerodromu. Neuspijevanje ukrcavanja na let povuklo bi kupovanje skupe avionske karte, kašnjenje na poslove u ponedjeljak i nepotrebno stresiranje pa alternative nije bilo. No, loše vrijeme razvuklo se do kraja boravka na otoku, bilo je dosta vjetrovito, a povremeno i kišovito i snjegovito. Hilleberg je dignut uz urnebesan vjetar, kada sam molila Lazića da odemo spavati u auto jer mi je bilo očito da će Hillebergovi šćapovi puknuti kao slani štapići uz onakve udare. Ispostavilo se da je moja paranoja suvišna, a šator itekako dokazuje da trpi uvjete zbog kojih biva nošen i na uspone na Himalaju – nakon što su našpanane špage na njemu, nije se skoro ni pomaknuo. Do ujutro Hilleberg je preživio sve udare vjetra i potvrdio kvalitetu.

Probudili smo se u krasnom komadu prirode, polako se spremali za let pakirajući odjeću i višak obuće i tužno gledajući u prirodu. Island nam je oboma bio vrlo zanimljiv i dinamičan, čak nam ni nevrijeme nije toliko teško sjelo – to je Island, očekuj svašta.

Ujutro sam ustala potpuno otečenoga lica od silnih vjetrova prethodnih dana. Kapke uopće nisam mogla otvoriti, a oči su mi suzile još nekoliko sati nakon buđenja. Očito me momački propirilo, pogotovo tijekom šetanja po Keriðu.

Još smo jednom odzujali do Reykjavika, prošetali gradom, pokupili pokoji suvenir i mjerkali smo razne vunene odjevne predmete po second handovima. Ušetali smo u jedan od lokalnih barova iz kojih je tukao očito live black metal, gdje smo sjeli u kut i slušali probu nekakvoga lokalnoga banda. Reykjavik je općenito metaličniji od Osla; Norveška nema neku posebnu alternativnu scenu, ovdje je mentalitet vidno siroviji – dok Oslom hodaju mladići u uggsicama i s BB kremom na licu, Reykjavikom hoda hrpa metal Vikinga s lancima i dugom kosom.

Jurcanje prethodnoga dana bio je odličan potez; prema informacijama koje smo upratili, do kraja dana potpuno su zatvorene ceste za prolaz svim vozilima u smjeru zapada otoka južnom obalom. Yay us.

Prespavali smo u Keflaviku na parkingu. Sutradan ujutro, u subotu, zaključili smo putovanje predavanjem automobila rent-a-car kompaniji i ulaskom u avion na Keflaviku. Živo me zanimalo hoće li let ići po planu obzirom na vjetrove i vremenske (ne)prilike od kojih je patio prethodni period od nekoliko dana. No, let je prošao izuzetno bezbolno i elegantno, a priču zatvaram fotografijama iz aviona – prvo oblaka i islandskoga tla, a posljednja prikazuje norveško tlo i kopno, znak da smo kod kuće.

Save