Prestankom rada srca unutar organizma kralješnjaka se prekida transport kisika u stanice pomoću krvi, koja se povlači iz površinskih žila i kapilara i skuplja duž donjeg dijela tijela koje je rašireno na podlozi. Ovo je vrlo jasno vidljivo i prostom oku – gornji dio tijela postaje blijed dok donji potamni i izgleda kao pretučen. Okrenemo li tijelo u neki od drugih položaja, krv će se slijevati ponovno u dio najbliži tlu uslijed djelovanja gravitacije, no par sati kasnije to više nije moguće.
Prve odumiru stanice mozga, jedva par minuta nakon prestanka rada srca jer su najosjetljivije na prestanak dotoka kisika, ali većina drugih stanica još uvijek može poživjeti. Mišići su upotrebljivi još par sati dok koža može biti živa, a samim time i upotrebljiva, danima. U trenutku smrti se zjenice šire a neposredno potom može doći do ejakulacije, uriniranja, pražnjenja crijeva kao i povraćanja.

U nedostatku opskrbe kisikom kreće anaerobna stanična respiracija, zbog koje posljedično nastaje mliječna kiselina. Svakome od nas je poznata kao osjećaj napetosti u mišićima nakon izlaganja kakvom fizičkom naporu a njeno djelovanje se u živom organizmu obično smanji uz pomoć cirkulacije krvi. U mrtvom tijelu cirkulacija ne postoji i stoga nastupa rigor mortis, vrlo brzo nakon smrti i traje do 40-ak sati nakon smrti. Kod mrtve djece je nekad teško determinirati rigor, vjerojatno jer nemaju dovoljno razvijenu mišićnu masu. Paralelno pada i tjelesna temperatura uslijed prestanka rada metaboličkih procesa i truplo se progresivno hladi. Enzimi samih stanica i enzimi koji nastaju uslijed djelovanja bakterija udružuju snage i kreće raspadanje.

Početno raspadanje se odvija unutar prva tri dana nakon smrti. Iako truplo izvana može djelovati svježe, unutar tkiva pokrivenih kožom se odvija kompleksni proces razaranja. Bakterije koje inače obitavaju u probavilu počinju izjedati sadržaj crijeva i crijeva sama. Kad završe sa dijelovima probavnog sustava, nastavljaju sa ostalim organima. Brzina hranjenja i razmnožavanja je izrazito ovisna o temperaturi. Logično, što je truplo na višoj temperaturi, prije će se dekomponirati. Vlaga, makar u ovom stadiju, nije toliko esencijalna jer organizam obično i nakon smrti raspolaže sa dovoljno vode u tkivima tj. stanicama da proces prođe glatko.

Uslijed ovih aktivnosti u optimalnim uvjetima se razvija i karakterističan miris koji privlači strvinare iz raznih razreda životinja. Spomenut ću samo glavne porodice kukaca specijaliziranih za meso:

  • Calliphoridae i Sarcophagidae – porodice muha unutar reda Diptera
  • Silphidae – strvinarke reda Coleoptera.

Posebno poželjne za polaganje jaja su površinske rane nastale mehaničkim oštećenjem, nosni otvor, oči, otvorena usta i slično. Kod nekih vrsta se već unutar 24 sata vide crvolike ličinke koje izjedaju trulo tkivo. Miris pojačava i raspadanje eritrocita koji su sad smješteni na “dnu” tijela i koji uz pomoć koncentriranih tjelesnih tekućina imaju savršen medij za raspadanje.

Četvrtog dana nakon smrti i uslijed intenzivnog rada bakterija koje razaraju tkivo dolazi kreće truljenje, vidljivo po zelenkastoj boji abdomena, uz pomoć plinova sumporovodika, metana (oba zapaljiva), kao i kadaverina i putrescina koji mame dodatnu faunu. Potiskujući vodu iz staničja i krv iz krvožilja tj. zamjenjujući njihovo mjesto izazivaju napuhivanje i koncentriranje tekućine u trup a miris se značajno pojačava. Uslijed pritiska koji se razvija, iz vagine ili rektuma se mogu nazirati dijelovi crijeva a moguće je i lokalno puknuće kože koje omogućuje dodatno širenje plinova i specifičnog mirisa.
Na staničnoj razini najprije dolazi do oticanja citoplazme i mitohondrija. Stanica gubi kontakt sa okolnim stanicama i dolazi do nekontroliranog izlijevanja stanične tekućine u okolinu. Jezgra se raspada i enzimi prolaze kroz staničnu membranu da bi završili posao. Ovaj proces je poznat kao autoliza, doslovno preveden kao “raspadanje samog sebe”, tehnički gledano, tijelo samo sebe probavlja.

Desetog dana napuhnuto tijelo je vidno propalo a mišićno tkivo je kremaste teksture. Vidljivi dijelovi su tamne boje i prisutan je intenzivan miris. Tekućina se ocijedila iz tijela u podlogu. Ako nema prisutnih kukaca, raspoloživo tkivo će do kraja obraditi bakterije. Prisutno je i povećanje temperature, uslijed aktivnosti na truplu. Koža postaje lako odvojiva.

Dvadesetog dana ostatak mesa na kostima se povlači i truplo se suši. Osjeti se “sirolik” miris uslijed djelovanja maslačne kiseline. Na mjestu kontakta sa podlogom, pogotovo u šumskim uvjetima kreće razvijanje plijesni. Ličinki muha nema, no kornjaši zbog jakih mandibula mogu trgati komade kože, ligamenata i eventualne osušene ostatke mesa.

Pedesetog dana je truplo suho i raspada se vrlo sporo. Ostalo je vrlo malo toga na kostima nakon godine do dvije. U neometanim uvjetima (bez pasa i sličnih uzurpatora) mogu ostati potpuno očuvane i preko 500 godina. Maternica i prostata mogu biti potpuno očuvane mjesecima nakon smrti.

Brojevi koje navodim su aproksimativni i kao takvi odgovaraju hipotetskoj dekompoziciji u idealnim uvjetima, na sobnoj temperaturi uz dostupan zrak. U praksi postoje značajna odstupanja kao što su pokrivenost odjećom, godišnja doba, temperaturne oscilacije u okolini, oborine, uzrok smrti i brojnost rana, ukop, dubina ukopa, podloga, kiselost tla… Što je tijelo pokopano dublje i u glinasto tlo sa manje dostupnog kisika, treba mu duže za degradaciju.