Dijametralno…

… suprotni?

Lazića trese nezaustavljiva nabava romantičnih komedija – kako se to odražava na mene i zašto nisam nikad željela postati superstar?

Made of Honor vs. What Happens in Vegas.

np: SOUNDTRACK GTA: VICE CITY – radio emotion
(“more mood swings than your pregnant wife”)

Prvi put u životu mi je postavljeno pitanje “što želim biti kada odrastem” jednom davno. Kao dijete koje je vrlo rano propričalo, vrlo rado brbljalo sa svma oko sebe i živjelo konstantno u krugu brojnih ljudi nisam imala inhibicija za držanjem jezika za zubima. Otad je, shodno interesima u trenutku postavljanja pitanja, iz usta ispalo svega – u upisa u prvi osnovne sam mislila da ću biti autoelektričar, indijanka, kuharica, lovac ili u najgorem slučaju vlasnica farme konja. Nakon što sam ušla u period adolescencije počelo je drastično proširivanje kruga zanimljivih zanimanja: slikarica, makrobiotička kuharica, košarkašica, snajperistica, plesačica modernog plesa, časnica Hrvatskih oružanih snaga, psihijatrica ili patologinja, grafička dizajnerica, dizajnerica modnih accesoiresa ili makar odjeće, književnica… i ine međusobno dijametralno suprotne zanimacije. Kazaljka se zaustavila na studiju agronomije na kojem imam još jedan ispit, čije spremanje razbijam gledajući spomenute komedijice osrednje kvalitete i pišući recenzijice za komedijice osrednje kvalitete.
Postoji valjda samo jedno zanimanje koje mi nikad nije bilo zanimljivo. Ne znam kako i ne znam zašto, ali nikad se nisam vidjela kao pjevačicu ili nedajbože glumicu. Kakva bi to uloga morala biti koju bih prihvatila? Blagog pojma nemam… sigurno ne nekakva romantična komedija! Nikad me nisu privlačili reflektori, fame & fortune, fanovi… domet muzikalnosti mi je neartikulirano tuljenje pod tušem kada mi ritam daje mama, lupajući po vratima da promijenim radiopostaju
Ipak, sinoć sam gledala prvi film koji sam ikada vidjela, u kojem na mjestu glavne glumice mogu vidjeti sebe.

What Happens in Vegas

Film spaja dvoje apsolutno nespojivih ljudi, koje ipak spoji određena količina alkohola i želja za “otkačenjem” s lanca. Kutcher glumi Jacka (moglo bi se reći na neki način da glumi samog sebe), mladu lijenčinu bez posebnog cilja u životu. Friško ga je s posla najurio otac kojem je dojadilo njegovo vjetropirenje. Diaz glumi Joy, controlfreakin poslovnu žensku, “I want to apologize for her. For three weeks out of the month, we get to enjoy God’s most precious creation, and on week four, the bill arrives.” koja na dan zabave iznenađenja za svog zaručnika biva brutalno napucana pred masom ljudi i naravno, devastirana.

Uglavnom, njih dvoje sasvim slučajno nalete jedno na drugo (malo naporna scena vrištanja) u Vegasu i nakon otpuštanja inhibicija dolazi do impulzivnog braka, koji već sutradan ujutro postaje neželjen. Po dolasku u NY odlaze na sud, no šjor sudac, koji se već očito nagledao takvih situacija “osudi” Jacka & Joy na 6 mjeseci prisilnog braka. Stvar komplicira i par milijuna $ i pravilna raspodjela, koju mogu zaboraviti ako ikako sabotiraju brak… Joy se useli Jacku i kreće rokenrol, podmetanja, udarci, niski udarci i blesave scene sa dosta humora. Kutcherov teren, alright!

Za Kutchera samo pohvalne riječi, nemam zamjerke. Dalje, Diazina uloga je odlična i dobro ju je odradila. Totalno je ufurana u svoj lik, pogotovo kad treba mrcvariti i terorizirati Kutcherovu slackersku guzu nakon što mu padne u dnevni boravak. Iskreno, uopće se ne bih bunila glumiti Joy i stvarno bih si dala oduška, vidim sebe kako šizim kada bih vidjela supruga kako urinira po suđu, držim tečaj o spuštanju daske na WC školjki, zabadam nož u leđa u namjeri da ga uskratim za milijun i pol dolara, ili zovem striptiz-miliciju koja ‘apsi sve koji nisu dovoljno razuzdani… Dobar je i Dennis Farina kao šef Dick Banger LOL, Chongerica (sjećate se male azijatkinje koja je u Weedsima zabila reket na mračno i tamno mjesto jednom od glavnih likova) je super-odabrana i vrlo uvjerljiva kao laktaroš… Treat Williams mediokritetski, odvjetnik/najbolji lega također, ex-zaručnik užasno užasan.

Film nije loš, lagan kao i Bitch Bride (čak dijele i ogavnu Lake “Transvestit” Bell, čak je i Queen Latifah uvjerljivija). IMDB ga je procijenio na 5,8/10 no kako je ovu ocjenu kreiralo preko 16K ljudi, neću ju shvatiti zaozbiljno i zadržat ću se na osobnom doživljaju. Nije baš za 10, ali je definitivno više od ove ocjene. Kod mene… a recimo, neka sedmica. I pol. Lagani film, lagana radnja, živa relaksacija. Daj još!

Made of Honor

Daleko lošiji film od gore opisanog zaslužuje jedva 5/10 IMO. Već na početku filma je jasno da će Patrick Dempsey, teški švaler pun načela of playing tha game uhvatiti Michelle Monaghan, svoju najbolju prijateljicu i suštu suprotnost. Sve ostalo u filmu je besmislena opstrukcija koju zovemo radnjom.

Ne kažem da je What Happens in Vegas nepredvidljiv i da je cijepljen na klišee… ali makar je potpuno živahan i zanimljiv. Ovo je film u kojem nikad ne bih glumila a čak ni gajde, “Highland Laddie, The Black Bear” i tartan ne spašavaju stvar.