Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski
Tag: Lazić
Posljednja točka na kraju ceste na Lofotenima zove se Å (norveška abeceda ide od A do Å, za razliku od hrvatske koja završava sa Z). Nedaleko od mjesta Å nalazila se trajektna luka iz koje smo trebali otploviti nazad na kopno do grada Bodø tijekom cca 3 sata vožnje. Ono
Volim jutra kada me dočeka ovakav tip magle. Gusta i teška, skoro da ju možeš opipati koliko je chunky. Ne volim ovakva jutra kada smo na putu jer to znači da će prilika za pogledati i poslikati nešto što bi pod regularnim svjetlom i sunčevom toplinom biti manje. Puno manje.
Geotermalni wasteland. Fenomenalne boje. Fumaroli. Ključajuće blato. Žute nakupine na odušcima. Neljudski snažan smrad sumpora nošenoga vodenom parom. Stopala koja propadaju samo 10 cm u tlo teksture brašna. Penjanje na obližnje brdo s kojega sam se skoro skotrljala koliko je bilo sipko. I pranje skupljenih uzoraka kamenja od sitnog i
Few weeks ago Husbando bought a new motorcycle. New as in “next one in the line of the motorcycles he drove for the last 12 years”, not “freshly forged in the fiery chasm of Honda’s factory in Japan”. He is a huge fan of Africa Twin motorcycles, so after he
Otkako smo se vratili iz Rusije nismo nikamo otišli motorom na dulja putovanja pa smo prisiljeni krpati svaku priliku manjim zujidbama po okolini s namjerom da vidimo što više prirode i što manje društva. Uspjeli smo skrpati jedan slobodan vikend koji odgovara oboma, što je izazov pogotovo sada kada smo
O iskorištenju iznutrica i mojoj apsolutnoj nesposobnosti da to i napravim pisala sam lani. Korak od želudaca, repova i sličnih nemesa nalaze se pileća krilca, definicija mesne tragedije i rugobnosti – na malenim kostima nalazi se jedva 3 mišića preko kojih je razapeta koža koju i inače progonim i uklanjam
Jedan od najboljih faktora toplog dijela godine povećana je moto-aktivnost. Iako smo oboje trenutno pod opterećenjem, uspijevamo uloviti pokoji trenutak za sebe i koji kilometar. Mene čudi i koliko mi je trebalo da konačno sjednem i napišem ovaj tekst, ali nekad jednostavno nemam vremena. Nekako smo se uspjeli u nedjelju
Primjećujete još jednu promjenu u izgledu, pretpostavljam. Stranicu sam, uz pomoć Lazića, odlučila metamorfirati u nešto novo, svježije, pročišćeno i u konačnici responzivnije i funkcionalnije. Nije mi toliko do mode i web trendova koliko do činjenice da je ipak vrijeme za promjenu. Čeka me dosta posla, prašenja po tepisima i
Kompjutorskim igrama bavim se sve manje i manje. Čak nije toliko razlog nekakav manjak vremena što bih možda refleksno rekla i “na prvu”, koliko činjenica da nisam nikad bila nekakav teški gamer i zapravo su mi se svidjele tek poneke igre. Konzole pogotovo ne volim – Playstation uopće ne doživljavam
Post s mahunarkom i uskličnikom u naslovu bit će posvećen entuzijazmu ljudi oko mene kada naruče grah za večeru, sjednu za stol a onda navale do te mjere da raskopčavaju hlače i žale se što nisu došli u trenerci i širokoj majici. Vjerujte, nema sretnije osobe od mene kada vidim
Jedne noći, prije davnih i ravnih sedam godina sjedeći u Lazićevoj sobi, došli smo do zaključka kako bi bilo dobro da izradimo i podijelimo osobnu stranicu koja bi reflektirala naše interese. On bi pisao o motorima, uploadao manuale za motore i dizao mnogobrojne fotografije špandrcni, gefufni i izjedenih cincilatora a
Pitam gurua Lazića postoji li gadget; prijenosan, kompaktnog oblika gabarita do 75% površine lista A4 formata bez funkcije telefona, bežično spojiv na interpletse ergonomski za tipkanje (primarna svrha geđeta i bi trebala biti tipkanje kadgod i gdjegod mi padne na pamet; u tramu, na poslu na pauzi, sjedeći na kamenu
Kad kažem “Ural”, pomislim na oblak koji nas je pratio i uporno prao kišom 1500 kilometara (od Ivdelja do kazahstanske granice!), kamen koji se stručno naselio pod lanac negdje na uralskom makadamu i pratio nas do Gagarinovog polja i ono najbitnije, Ural motore. Radi se o zvjerkama varijabilne starosti specifičnima
Bilo bi potpuno nepravedno u ovaj putopis ne ugurati i post posvećen jednoj vrlo specifičnoj grupi mladića. Vokalno – instrumentalni sastav Brkovi, tj. pjesme koje su snimili tijekom nekoliko godina na poseban način obilježile su put po Rusiji. Naime, nakon doslovno jednog dana vožnje pod novom kacigom, ustanovila sam kako
Svi rezimiraju proteklih 365 dana na manje ili više osobnom nivou, stoga ću i ja slijediti kratkoročni trend i napraviti kratki presjek događanja otkako sam preko svarta pozdravila tada dolazeću 2012. 15 dana nakon početka godine Lazić me zaprosio i natjerao da se iznenadim sama svojoj reakciji, pogotovo utoliko što
Nemam ništa pretjerano pametno za reći, zadržat ću se na postanju par fotografija. Upravo rujem po Picasa/Lightroom kolekciji, čistim HDD od slika i neuobičajeno uživam u tome :zerogee: Htjela sam počupati slike napravljene još PRAstarim Lazićevim Kodak EZ-jem, prvim digitalcem u vrijeme kad je vrlo malo smrtnika posjedovalo aparat sa
Počinje me živcirati muzika. Sve što volim sam toliko puta preslušala da se nekako uspjelo izlizati a sve novo, po čemu kopam u potrazi za zanimljivim, redovito me razočara i demotivira u daljnjoj potrazi. U zadnje vrijeme čak nekako radije sjedim i obavljam poslove i zanimacije u tišini. Jednostavno, tišina
Link do Lazićevog putopisa, sa malim zakašnjenjem :trep:
… ujedno i zadnji dan putovanja. Upravo završavam putopis. Primjećujem kako se nakon vozikanja po južnoj Norveškoj sve manje trudim pisati. Sve više mi treba da se natjeram dokusuriti relativno dosadan komad puta. Nakon što odvezete Norvešku, sve izgleda blijedo i tužno :D: a pisanje o tome je mazanje rane
Jutro je počelo insolacijom zbog koje sam na tren mislila da sam noć ranije legla na površinu Merkura. Soba je bila potpuno osvijetljena prije 5 ujutro i ubrzo puna usijanog vlažnog zraka – o svježim jutrima smo mogli samo sanjati, jasno je. Rottweil nije nešto što će nam nedostajati, iako
Probudili smo se dosta kasno i stalno se nakanjivali kako bismo otišli do centra Osla i malo prošetali. Dan je bio užasno nedefiniran, kiša / sunce / kiša i tako unedogled. Taman bi se spakirali – evo kiše. Opalili smo BBQ za ručak i družili se sa familijom. Evo jednog
Imala sam 17 godina. Završavao se treći gimnazije, smjenjivalo se proljeće ljetom, panično popravljali komadi iz predmeta koje 90% godine nisam doživljavala i cementirala se odluka o maturalnom putovanju. U subotu navečer, tj. nedjelju ujutro sam došla sa fešte kasno tj. rano ujutro u kuću. Spavala sam jedva sat vremena.