Ima bendova koje duboko poštujem ali ih nisam sposobna slušati aktivno i redovito jer su teški. Nejestivi. Duboki. Nekad i preteški, ali ne naporni. Slično djelima raznih pisaca, moraš biti baš raspoložen i željeti ih čitati da bi u njima uživao na pravi način.

Jedan od njih je Neurosis koje je Lazić otkrio prije 10+ godina. Kad sam prvi put pustila album iz naslova, oduševilo me nešto što se može opisati samo kao neviđena atmosferčuga koja se cijedi iz zvučnika i tjera te da slušaš sve šumove, udarce, urlike i agoniju.

Cijelo jutro slušam najbolju od njih

dok prsti samovoljno lupaju po podlozi koja im je u taj tren najbliža.