Jökulsárlón
Ivana
Loše vrijeme u Höfnu izazvano kolizijom oceanskih i zračnih struja s glečera Vatnajökull kulminiralo je zabranom prometa na točki uz glečersko jezero Jökullsárlon, vodenu masu na putu između Vatnajökull glečera i mora. Nalazi se stotinjak kilometara od Höfna i strahovito je moćan prizor. Ovdje je ljeti ogromna količina santi leda koje polagano plutaju prema moru i putem nestaju u bočatoj vodi.
Kada smo prišli jezeru na čijoj su površini plutale vanajekulske sante leda, obalu je nemilo derala oluja. Izašli smo iz auta da bismo se poslikali, a vjetar koji me pritom raspalio bez premca najjači je vjetar koji me ikad propuhao. Vjetar – ne da je brijao, nego je – brijao. Svom silinom i žestinom, a hladna je struja nosila poveće kapi kiše. Nakon desetak minuta šacovanja obale bili smo potpuno mokri. Do gaća, što bi narod reko.
Ovdje smo obaviješteni da je prolaz u smjeru Reykjavik – nemoguć. S druge strane mosta na jezeru bilo je parkirano policijsko vozilo koje je uredno odbijalo sve namjernike voljne prolaska.
Razočarani jer ne možemo dalje, utaborili smo se kratko u zalogajnici uz jezero s namjerom da se prištekamo na wifi, vidimo stanje na cestama i ustanovimo kako ćemo i kada dalje. Podsjećam, na raspolaganju smo imali 8 dana za 1300 km koji su već u ovom trenutku bili podebljani s ekstra 800 km a jedva smo prešli polovicu planiranih ukupnih kilometara. Scena je izgledala klasično sitcomska – sjedili smo u od boga zaboravljenom bircu dok je vani nemilo brijalo nevrijeme; osim nas dvoje (wannabe avanturista) lokal je bio pun mještana u tipu gorštaka i drvosječa koji su mrmoljili na arhaičnom nordijskom. Poneki turist vidno je odskakao – svi smo bilo nabudženi opremom i bilo je jasno da nismo lokalci.
U vodi Jökullsarlona vidjeli smo tuljana. Na opću žalost za mene koja sam se veselila pomisli na susret s tuljanom u prirodi i izvan zoo vrtova, samo u vodi. Životinja duga oko metar izronila je nekoliko puta na površinu jezera koje se spajalo s morem i zaronila je natrag u dubine gdje je sigurno mirnije.
Kvaliteta slike je, znam, užasna i što se drugih tiče, na njoj može biti i Loch Ness monster koji žica three fiddy – ali ovo je bio tuljan. :herc2:
Ptice na slici stoje poslagane na travnjaku jer čekaju da se smiri vjetar. Povremeno pokoja pokuša uzletjeti, ali vjetar ju baci nazad na tlo držeći lekciju o poslušnosti. Dobar dio skonča i u moru; vjetar je bio toliko jak da smo i mi skoro završili u mrzloj vodi, gdje neće lagane ptice raširenih krila?
Budući da je Jökullsarlon na čistini i količina vjetra i letećega kamenja zbilja nije zanemariva, a nas tereti odgovornost prema rentanome autu, vratili smo se u Höfn, gdje smo se sparkirali uz lokalni kamp koji nije radio jer je izvan sezone (?!?! opet, ako je ova masa ljudi koju smo uporno viđali uz cestu i na parkingu kampa karakteristična za period izvan sezone, zbilja ne želim znati kako izgleda Island i Ring road u sezoni) i čekali jutro i bolje vijesti. Ionako izbora nije bilo.
