Kad bismo životne lekcije učili iz crtića, svijet bi bio savršen *hiljadu jednoroga trči preko duge* :)
Ne znam kako vi, ali ja se dobrom dugometražnom crtanom filmu veselim kao malo dijete. Najčešće se ne vodim preporukama, već metodom slučajnog nabadanja i nabasavanja na neki od njih. U zadnje vrijeme izbjegavam ikakvo gugletanje o filmovima prije samog gledanja, sa ciljem što manjeg uništavanja impresija pri pokušaju uživanja u radnji.
Priče u crtićima obično su teška patetika, sa porukom većom od života. Poštuj obitelj, poštuj prijatelje, ali prije svega poštuj samog sebe , slijedi svoje nedosanjane snove i Svemir će ti isplatiti trud ostvarenjem tvojih želja. Ew. Kod većine crtića taj zadnji dio, gdje se radnja raspliće, začinjena patetikom ad nauseam, obično niti ne pogledam.
Priču u većini slučajeva nadmašuje tehnička izvedba, sasvim dovoljan razlog za potrošiti dva sata. Crtići danas izgledaju fenomenalno. Strašno su evoluirali od miša na parobrodu do micanja zglobova čeljusti koji dosljedno prate izgovor riječi slog po slog i karakterizira ih velik broj nijansiranih emocija dovoljno vidljivih na licima i u kretnjama.
Tek povremeno naiđe pokoji primjerak sa umjerenom dozom emocionalnih animiranih dijareja. Zadnji crtić koji sam pogledala je Hotel Transylvania (prije njega Frankenweenie, prije njega Merida the Brave…. ) koji, nažalost, ne spada u tu kategoriju ali je toliko dobro izveden da ga se itekako isplati pogledati. Sav je brz i oku dinamičan, pratite kretnje dramabičkvinastog krvosisadžije, poludjelog
u namjeri da zaštiti nejako ćerce od odrastanja i neminovnog odlaska od njega. Sav je u pokretima. Sav se polomi dok nešto objašnjava u žaru.
Ono što posebno volim je trenutak kada prepoznam nečiji glas, nakon što me lik oduševi. Genijalan je onaj osjećaj kada prepoznaš djelić tona nečijeg glasa, katkad i defomiranog naglascima. Disney, recimo, kada distribuira crtane filmove po državama, traži snimke glumaca koji su se prijavili na audiciju i onda ciljano bira glas koji najbolje odražava lik koji su zamislili i nacrtali. To se samo tako i može raditi, zapravo =)
Glasove su posudili Adam Potrošeni Komičar Sandler, Selena Dijabetes Slatka Gomez, Cee Lo Cry Baby <3 Green, Steve Car Careva Buscemi, Jon Rat Race Otac Prairie Dogging Klinke Lovitz, Fran Mr.Sheffieeeeeeeld! Drescher, Kevin Kralj Queensa James, David Kralj Trećerazredne Komedije Spade. Ovdje su linkovi na Sandlerove i Gomezine pokušaje priljepljivanja glasa na sliku u pokretu.
Humor je također evoluirao. Čim je začinjen popkulturom, čak i mrvicom kada je dobro plasirana, moja duša je nahranjena
U svakom slučaju je zabavniji od same reference.