Landing party: neplanskih 2 200 km po Grčkoj u ranu jesen

Lijepi završetak dvije i sedamnaeste…

Početkom ovoga mjeseca (studenoga) morala sam iskoristiti posljednje tjedne godišnjega odmora i stoga smo se uputili na putovanje po Grčkoj. Prethodno sam godišnji potrošila na Island u svibnju i Nordkapp u srpnju (+ vikend u Helsinkiju), i stoga mogu reći da je 2017. stvarno bila povoljna za lutanje nepoznatim regijama.

… no mogao je biti još i bolji, pomislila sam prije polaska.

Grčka difoltno nije nimalo nešto što bi mene zanimalo, prve asocijacije na ovu destinaciju meni su otočki tulumi na Zakintosu i sličnima. Lazić i ja imamo prastari dogovor o davanju prednosti zanimljivim lokacijama koje traže od nas i nešto fizičke spremnosti, sturdinessa i volje za spavanjem na tlu dok je vani hladno, dok su odlasci u tople mediteranske regije bezecirani za penziju, pad aktivnosti metabolizma i konstantnu pothlađenost. Vođeni ovom logikom prvotno smo željeli na potpuno drugu stranu – dijelom zbog kriminalno jeftinih avionskih karata a dijelom zbog izuzetne zanimljivosti regije – otići na turneju po baltičkim državama: Latviji, Litvi i Estoniji. U to ime složila sam jednu jako lijepu i sadržajnu dveiljadekilometarsku rutu koja je pokrivala malo za reći spektakularno zanimljive lokacije: muzeje posvećene KGB-u i starom režimu, podmorničke muzeje because Baljtik <3, razne zgrade iz doba hladnog rata, radarska postrojenja i zatvorene gradove, razne vjerske objekte etc. (pogledajte seksi ljepoticu od rute, još ako nekim slučajem znate što znači koja točka…)

no jedva par dana prije polaska Lazić se izjasnio kako “hoće sunca” i išao bi radije nekamo gdje neće biti grim kao na Baltiku u jesen. Iščačkasmo u to ime karte i skemijasmo plan da odemo na jug na 7 dana. Isprva sam se nešto nećkala, ali prihvatih sugestiju jer sjedenje kod kuće nije opcija.

Prednosti putovanja po Grčkoj izvan sezone

Osim što izuzetno ne volim ljeto i ne zanima me odlazak nikamo gdje ću imati želju biti sklupčana i vegetirati dok se preznojavam u najvećem hladu kojega mogu naći, smaraju me buka, histerija, masa ljudi, urlanje u prometu na furešte, redovi na cestama, cigančenje i džeparenje, balavurdija, pijani prolaznici i općenito ljudska rasa (dalo bi se zaključiti iz nabrojanoga, čini mi se ). Ni Jadran mi nije bio nikad napet, kamoli turistička meka LVL: Grčka za koju je očito da neće biti smirena i opuštena u kakvoj želim boraviti.

Početak studenoga ispostavio se kao totalni bingo. Temperature u Ateni bile su preko 20° (čitaj: moglo se hodati u tankome i kratkome bez beda), u kontinentalnom dijelu bile su nešto niže, ali vrlo ugodne. Ljudi po cestama nije bilo, ali je svaka poznata turistička lokacija vrvjela ljudima. Što je OK, ali primjenjujući islandsko ako-je-ovo-izvan-sezone-ne-želim-znati-što-je-sezona pravilo, zbilja ne bih voljela poslikavati sve viđeno s 450x više ljudi na svakoj od lokacija. Najavljen je i nešto jeftiniji smještaj duž poluotoka, niže cijene hrane i slično, ali nismo naišli na neku značajnu razliku.

Shema đira

Rentali smo automobil s ciljem da se provrzmamo uokolo i vidimo što je više moguće tijekom 5 i pol efektivnih dana vožnje, s ciljem spavanja vani koliko je moguće i kadgod je moguće, računajući na milosrdno vrijeme. Otoci su bili isključeni – fokus je bio na kontinentu vozeći se clockwise jer kako drugačije.

Obvezne postaje koje su oblikovale rutu bile su: Atena, Korint, Sparta, Kalamata, Meteora, Olimp i Volos. Razloge ćete vidjeti kasnije tijekom teksta, kao promjene linije s mape.

Let iz Winterfella u Dorne

Norwegian često leti za Atenu, jer je Grčka vrlo popularna kod starijih Norvežana koji svoje dane u mirovini rado provode duž Mediterana, dijelom zbog sunca, a dijelom i zbog činjenice da si na Mediteranu svojim mirovinama osiguravaju prilično lagodan boravak. Cijena karata bila je dosta prihvatljiva, a oba su leta bila puna putnika. Sletjeli smo u glavni grad u 7 navečer u ugodnih dvadesetak i potpuni mrak. Od aerodroma Eleftherios Venizelos do centra Atene gdje smo dogovorili Airbnb smještaj vozi vas metro (linija broj 3, vožnja traje nekih 30 minuta a pokriva dvadesetak kilometara). Aerodrom je poznat po briljantnoj odluci da s jedne strane nakelje IKEA trgovinu, a druge grčku pravoslavnu crkvu sv. Petra i Pavla apostola.

Prva impresija Atenom

Atena me iznenadila. Jako. Nisam očekivala da će cijeli grad biti fancy i antičkoj jezgri podložen, ali iznenadilo me koliko je neuredan i prljav. Na putu do Akropole & co do koje smo se uputili po dolasku uopće nije neobično vidjeti ruševne kuće, dosta smeća po ulicama i općenito zapuštenu vizuru grada. Vidi se da jako dugo nije ulagano (rekla bih barem 30 godina), što je kriminal ako se uzme u obzir koliko novca u državu unesu turisti svake godine. Tužno.

Atenske mačke

Na putu prema Airbnb stanu svakih par minuta sreli bismo mačku. MačkE. Hrpetinu mačaka lutalica. Ako ste ljubitelj mačaka, nije moguće proći ulicom bez da ih većinu pomazite i makar ovlaš požnjarate. Čine se vrlo pitome i navikle na dodir. Ispostavilo se da grad ima infestaciju mačkama koja je IMO odavno izvan kontrole, ali kako vidim, nitko se time ne zabrinjava. Mačke imaju plitice na raznim punktovima, očito se dobro hrane, vidjela sam vrlo malo prometom usmrćenih mačaka što znači da nekakav suživot s prometom i postoji, nitko ih ne tjera, prilaze same željne maženja – kao i s još nekoliko aspekata s kojima ćete se kasnije sresti – možda izgleda čudno nama sa strane, ali nekakav unutrašnji red i koegzistencija postoje.

Prva klopa

Nakon što smo istresli kofer i torbe u stanu i pozdravili vlasnika, budući da je bilo jedva 8 navečer a mi vrlo raspoloženi za hodanje, izašli smo na zrak s namjerom da se dobrano izmorimo i još bolje najedemo.

Grčku bije glas gurmanske države. Odličan klimatski položaj garantirao im je tijekom povijesti obilje hrane (otprilike nekakvih 180° suprotno u odnosu na Island i njihovu ponudu tradicionalne hrane) koja je temelj vrlo ukusnih jela, pa smo naoštrili želuce na gyros, souvlaki, mousaku, spanakopitu, galaktobourek, horiatiki, tzatziki, kotopoulo, avgolemano itd.

Na noćnom điru do Akropole i Agore tražili smo gdje ćemo zveknuti prvi gyros/souvlaki i zaustavili smo se u simpa zalogajnici u kojoj su ljudi sjedilo zazipani u jaknama a osoblje je uspješno zagubilo našu narudžbu pa smo tanjure čekali nekih pola sata. No, kada je došao ovaj tanjur, najedoh se souvlakija s toliko gušta i zadovoljstva da sam do kraja dana uporno ponavljala koliko je bilo ukusno. Lazić je naručio gyros i slistio ga je s istim guštom.

Akropola noću

Nakon što smo večerali, odšetali smo prema centru i esenciji grada – Akropoli i Agori. Iako je pristup onemogućen noću, Akropola se vidi iz svakoga dijela grada jer je na uzvisini i dobrano je osvijetljena. U neposrednoj blizini nalazi se Agora, mjesto na kojemu su stari Grci dignuli tržnicu a Sheldon se svojedobno, dok je serija još bila gledljiva, zapitao “što jest fizika?” učeći Penny o zvijezdama koje putuju preko neba. Neću se puno zadržavati na njima, kao i kvartu Plaka i Hadrijanovom luku, jer smo im se sutradan ujutro vratili i temeljitije ih proučili, pa će priča pratiti glavne setove fotografija.