Dan #1. | Jedan dan u kolijevci zapadne civilizacije

Prvo jutro u Ateni

Bilo je očito da će dan biti vrlo topao. Vraćam se samo nakratko na krš i derutno stanje grada jer je sve bolje vidljivo ujutro, pa evo tipičnoga kadra u zoni Metaxhourgio.

Isplanirali smo cijeli dan tako da vidimo što više i s namjerom da sutradan pokupimo rentani auto i napustimo metropolu s ciljem zujanja po manjim mjestima. Prošetali smo Plakom, živopisnim kvartom poznatom po suvenirnicama, promatrajući ljude kako polako i bez priše otvaraju svoje lokale u kojima prodaju raznovrsne džidžebaje.

Simbol grčkog praznovjerja bila bi sitničica zvana urokljivo oko, plava šarenica obično rađena od stakla i za koju Grci vjeruju kako odbija loše misli/želje neprijatelja. Ovaj je tradicionalni talisman sveprisutan u cijelom gradu i dolazi u raznim oblicima.

Hadrijanova knjižnica

Prva povijesna točka koju smo posjetili bila je knjižnica rimskoga cara Hadrijana, izgrađena 132. g. Jedna je od brojnih građevina u državi nastala nakon potpadanja pod rimsku vlast i nakon što je Grčka postala rimska provincija. Nakon pada Rimskoga carstva i potpadanja pod Bizant, knjižnica je poslužila kao mjesto gradnje čak tri (manje) crkve: tetrakona, bazilike i katedrale. Na fotografijama možete vidjeti poznati zapadni zid koji je u odličnom stanju (obzirom na dob, kajne?)

  

U sklopu ostataka nalazi se i kip antičke boginje Nike, utjelovljenja pobjede, kćeri titana Palanta i boginje rijeka Stiks, sestre Zelosa (žara), Kratosa (snage) i Bie (sile).

Kip je pretrpio oštećenja izgubivši glavu, ruke i krila, a pretpostavlja se da je prvotno bio visok tri metra, s figurom u trenutku slijetanja na kuglu, i peplosom (haljinom) koja vijori na vjetru.

Rimska agora

Nakon rimskoga osvajanja Atene prvotna je Agora (tržnica) transformirana u kompleks rimskih zgrada, a Rimljani su izgradili rimsku varijantu nedaleko od grčke. Nismo joj se puno posvetili, samo smo prohodali kroz ostatke.

 

Agora

Šetanje Agorom bilo je vrlo ugodno i zanimljivo. Duž cijele površine nalazi se niz klupa pod maslinama, što je poželjno kada vas obasja Sunce

Od niza zgrada i ostataka i raznih ruševina ističem hram boga Hefesta, boga kovača, vulkana i vatre, sina Zeusa i Here – Hephaisteion. Građevina je prilično impresivna, lijepo se ističe u svom okružju i izuzetno je dobro očuvana. Izgrađena je u 5. st. p.n.e., a u jednom je periodu služila i kao kršćanska crkva (sv. Đorđa, 7. st.n.e.). Izgrađena je nakon što je Periklo odlučio prekinuti zavjet Grka da na mjestu svetišta antičkih grčkih bogova razrušenih u ratu i ostavljenih da podsjećaju na strahote rata ipak krene reizgradnja hramova.

 

 

Osim bizantske crkve koja se nikako ne uklapa u ovu scenu,

u sklopu Agore nalazi se i muzej na čijim se vratima nalaze kipovi i “utjelovljenja” Odiseje i Ilijade, antičkih epova. Muzej drži niz eksponata od mikenskog stila nadalje.

Odavde se već dobrano lijepo mogao vidjeti i Akropolis.

Kada se popnete na kameno Areopagus / Marsovo brdo, dobrano upeglano obućom i stražnjicama turista, vidi se dobar dio grada, uključujući i Lykabettos ili Lykavittos brdo (desno na slici).

Nakon ovoga brda nastavili smo prema Akropolisu, kojega izdvajam u zaseban post zbog specifične priče i onoga što predstavlja.

Po završetku posjete Akropolisu, odšetali smo do Panatenskog olimpijskog stadiona i potom u Akropolis muzej.

Nišanili smo odlazak u muzej uvečer, jer nam se činilo lijepo provesti petak navečer na ovakvom mjestu. Radno je vrijeme pogodovalo ovoj ideji, pa smo proveli par sati šetajući među eksponatima, nakon što smo prošli metalni detektor i dobili zabranu fotografiranja. Ova je sova bila posljednja fotografija u muzeju.

Poo završetku, otišli smo u stan i pripremili se za izlazak na cestu sljedećg dana. Čekale su nas tisuće kilometara kroz državu koja je popularna zbog otoka i partijanja, a ima toliko toga drugoga zanimljivoga i lijepoga za pokazati.