Presvlačenje?

Ovo je kratka priča o presvlačenju kukaca i ostalih člankonožaca, jednoj od najzanimljivijih pojava koju može doživjeti vlasnik životinjice u terariju. Budući da imam daleko više iskustva sa kukcima nego sa paucima i pogotovo škorpionima, cijela priča o presvlačenju će se vrtjeti uglavnom oko njih, iako se (ugrubo rečeno) proces presvlačenja ovih skupina životinja može poistovjetiti.

np: SONATA ARCTICA – end of this chapter

Presvlačenje?

Tijelo člankonožaca (kukci, paučnjaci, raci itd.) je pokriveno egzoskeletom. Za razliku od kralješnjaka kojima je potporanj oblika tijela unutrašnjeg tipa – sustav kostiju, zglobova i hrskavica – člankonošcima oblik daje upravo egzoskelet, tvrda višeslojna tvorevina. Radi se o svojevrsnom vanjskom oklopu sa funkcijom zaštite od vanjskih utjecaja (kemijski i mehanički agensi, isušivanje, prodor patogena…), koji ima stalan oblik i potpuno je neelastičan. Zbog tih osobina on ne može rasti skupa sa vlasnikom, nego puca u moment kad postane pretijesan pod utjecajem hormona ecdysona iz protorakalnih žlijezda. Same žlijezde potpuno nestaju pred izlazak imaga, a funkcionalnost i fiziologija ovog hormona igra veliku ulogu u zaštiti bilja.

Presvlaka obično puca na leđnom dijelu prsišta u obliku izduljenog šava

iz kojeg lagano izlazi bespigmentirana, fragilna i vrlo spora jedinka. Nakon što provede neko vrijeme na zraku i pogodnoj temperaturi, poprimi boju karakterističnu svojoj vrsti ili shodnu razvojnom stadiju a nježni površinski sloj kože otvrdne. Ovo je bogomoljka, mužjak

čija su krila, koja dolaze u posljednjem stadiju kada kukac postaje spolno zreo, isprva potpuno neupotrebljiva. Kao i ostatak tijela, na zraku lagano očvrsnu i osuše se, pa su tek tada spremna za odvajanje od tla. Sam taj proces privikavanja na novo tijelo je u terarijskim uvjetima sasvim u redu, kada nastojim osigurati apsolutni mir za proces presvlačenja.

Presvlaka se vrlo brzo osuši i postaje vrlo neotporna na ikakve mehaničke udarce. Ovo su fotografije

presvlaka bogomoljke, što je i više nego očito zbog šiljaka na prednjim nogama, kojima bogomoljke love.

Presvlačenje se najbolje može pratiti u velikim kolonijama, pa je uobičajeno u istom prostoru imati različite generacije u različitim stadijima. Ovo je fotografija mlade nimfe žohara netom izašle iz stare kože, okružene ostalim razvojnim stadijima:

Žohar na ovoj fotografiji je ušao u posljednji stadij razvoja, postao je spolno zreli imago

što se vidi po krilima. Ovo je, usput budi rečeno, mužjak – ženke su beskrilne.

Moje prvo iskustvo sa presvlačenjem egzotičnijih terarijskih kukaca je bilo sa paličnjakom vrste Baculum extradentatum. Slušajući priče djevojke koja mi je poklonila nekoliko desetaka jaja paličnjaka, bila sam skroz impresionirana – dobila sam na mail par fotografija noćnog skidanja presvlake uz objašnjenje kako je to zeznut proces i nije htjela ometati isti blicanjem fotoaparata. A onda se meni, u pol bijela dana presvukao Baculum:

kad sam ustanovila da je to vrlo česta pojava i da tu zbilja nema mjesta senzacijama
Brzo sam uvidjela i važnost održavanja visoke vlage terarija:

što sam brzo popravila svakodnevnim dodatnim špricanjem prostora finim difuzorom.
S druge strane, u prirodi je cijela situacija ipak drugačija.

Mjesto presvlačenja?

U prirodi upraksano oko lako nalazi razne presvlake i tragove post-embrionalnog razvoja raznih vrsta kukaca. Ovdje se jako dobro može aplicirati izjava prof. Raspudić koja mi je držala predmet Entomologija na fakultetu – “Ako znaš šta tražiš, onda ćeš to lako i naći” – dakle, ako poznajemo stanište, način života, prehrambene navike etc. kukca koji nas zanima, onda potraga ne traje dugo i uvijek rezultira zadovoljavajuće. Samo mjesto presvlačenja je striktno vezano za stanište vrste, pa tako presvlake terestričnih kukaca obično nalazimo u tlu, kukci štetnici uskladištenih proizvoda za prehranu daju znak da su prisutni ostavljanjem tragova u samom proizvodu ili sirovini, kao žižak Sitophilus granarius sa fotografije

Kukci koji provode dio života ili cijeli životni vijek u vodi, presvlake ostavljaju obično na vodenom bilju – nad vodenom površinom ili pod njom. Naravno, uslijed visoke vlage je dekompozicija ionako tanke i meke presvlake ubrzana, pa vrlo brzo nema traga presvlačenja. Ovo je presvlaka vretenca Epitheca bimaculata

koju sam našla na obali jezerca u Jasenovcu, kraj famoznog kipa.
Otkako imam digitalni fotoaparat, pokušavam ga nositi što je češće moguće. Tako sam u vinkovačkim Lenijama našla presvlaku cvrčka tj. veliki broj njih – na drveću su bile zakvačene stotine njih, na visini od oko metar i pol.

U svakom slučaju, kukac traži čvrstu površinu za koju se može sa sigurnoću prihvatiti i polagano izlaziti iz svoje kože.

Ekološki uvjeti presvlačenja?

Čin presvlačenja, osim što traži određene fiziološke parametre od životinje koja se treba presvući, zahtijeva i neke faktore iz okoline. Najvažniji od njih su količina hrane, temperatura i relativna vlažnost zraka. Na njih životinje ne mogu nikako utjecati, što je na neki način i dobro (zamislimo kako bi bilo da iz svakog jajeta predatorskih člankonožaca preživi svaka jedinka!) jer se tako na prirodan način reducira broj jedinki. Posebno su na udaru životinje upravo izašle iz egzoskeleta – vrlo su ranjive i spore za bijeg.
Prvi i najvažniji uvjet samog presvlačenja je rast jedinke. Sasvim logično – ako životinja ne raste, neće se presvlačiti. Dakle, u okolini jedinke koja će se presvući prvenstveno mora biti dovoljno hrane, biljne, životinjske ili organske tvari u dekompoziciji, ovisno o afinitetima. Drugi uvjet koji je potrebno ispuniti je temperatura. Većina kukaca voli temperature 20-30C, dok su biološki minimum i maksimum ipak ekstremi. Na njima kukci egzistiraju ali je proces presvlačenja otežan i do realizacije istog treba proći ipak više vremena. Treći uvjet je vlaga zraka, esencijalna za pucanje i bezbolan izlazak iz egzoskeleta – u slučaju deficita iste kukac zaglavi u presvlaci i ugiba.

Pauci?

Kao terarist, osjećam najveću sreću kad vidim podmladak i presvlaku okvačenu za jednu od grana ili u nekom mračnom kutku imitiranog biotopa. Posebno me usrećila Max, koju sam nabavila vrlo mladu, praktički bez pigmenta:

no nakon mjesec dana se presvukla prvi put. To je moja prva paučica. Oduševljenje po nalasku jedne presvlake slične ovoj

je bilo neizmjerno. Max je sada uhvatila ritam presvlačenja jednom mjesečno i to uvijek nekako pred kraj mjeseca. Zanimljivo je kako svakim presvlačenjem dlačice koje strše iz kože postaju sve duže, a boje nogu i abdomena sve izražajnije.
Samo presvlačenje je dosta jednostavno, a prva najava istog mi je njen otekli abdomen i odbijanje hrane koje traje oko tjedan dana. Tad se Max zavuče pod kokosovu polovicu, u mir i mrak. Na ulazu isplete tanki “zastor” od paučine i okvači mali znak “Ne smetaj!”, legne na leđa i pruži svih osam na supstrat od treseta. Tako polagano skida presvlaku kao mi rukavice sa ruku. Sam proces traje satima i ni slučajno ga ne ometam, a finalni rezultat izgleda ovako

Max će u srpnju puhati jednu svjećicu na rođendanskoj tortici.

Presvlačenje u širem smislu podrazumijeva i mitarenje ptica tj. smjenu perja, skidanje kože gmazova i linjanje sisavaca tijekom kojeg gube višak dlake kojom se opskrbe prije zime, no o tome ipak nekom drugom prilikom.