rawesome?

Ne mogu vjerovati da je mi je ovaj članak neobjavljen, bila sam sigurna da sam ga digla online prije 10 dana.

Iako nisam sirovnjak, niti makar u ovaj trenutak nemam osjećaj da bih to ikad mogla zapravo i postati u nekakvom isključivom smislu, volim raw principe u kuhinji i rezultate koji pritom nastaju. Dosta freestyleam, kombiniram sve i svašta na razne načine i volim se, zapravo, igrati i eksperimentirati. Nekako, kad bih se nazvala “sirovim veganom”, “makrobiotičarkom”, “vegetarijankom”, “fullsize big ass mesožderkom” nametala bih sebi samoj nekakve imaginarne granice koje podrazumijevaju neku od definicija a potom automatski i obaveze u smislu dosljednosti. U očima drugih, raspoloženijih za striktno opredijeljivanje, jedno najčešće isključuje drugo – sirovi vegan sa prijezirom gleda tikvu koja je provela 30 minuta u pećnici na 220, makrobiotičar se grozi hrenovki a mesojed koji drži do sebe ne može i ne smije perjati po dimljenom seitanu jer je uvreda za imitaciju mesa. Smiješno mi je “bojati” se tempeha ili integralnog brašna u palačinkama, vjerujte, i to postoji. Obično najviše napadaju oni koji nemaju pretjerano informacija ili iskustva.

Stoga je optimalno, iz moga kuta, odabrati najbolje od svega i ne opterećivati se etiketama, već uživati u svemu za čime osjetiš potrebu i želju. Shodno tome, malo mi je poražavajuć stav kako se raw percipira kao pijenje sokića iz blendera, slično kao što vegetarijanci žive na sojinim popečcima, riži i salati. Sačuvaj bože. Ako netko tako zapravo i živi, iskreno ga žalim jer je poantu promašio.

Ne mogu reći da smatram kako je kuhanje ili nekuhanje idealno, ali vjerujem kako je neke namirnice naprosto šteta termički uništavati, kako zbog arome, tako zbog samih nutrijenata koje nose. Neki dan sam čula kako neki kuhaju rotkvice. Rotkvice! Divne, pikantne, osvježavajuće i reske rotkvice! No, isto tako, brokulu nikako neću jesti sirovu, već ću ju samo kratko izložiti pari. U svakom slučaju, neću ju raskuhavati i sustavno depigmentirati.
Isto tako, sirovu hranu neću jesti zimi, već u optimalno godišnje doba a to je ljeto. Naš organizam vapi za toplinom kad je vani -10 i zato bolje iskorištava gusto varivo nego hladnu salatu. Postoji vrijeme i mjesto za svaku namirnicu, iako nije problem ni u pol zime pojesti sladoled povremeno. Nema ništa loše u razbijanju rutine, ali loše postaje kada se jedino tako hranite. Naravno, ostavljam svakome pravo da odabere što će i kada jesti, svi smo naoružani razumom za svoju dobrobit.

Neki dan sam na poslu spazila novu knjigu, netom izašlu iz Planetopijine tiskare.

Odmah sam ju uhvatila i napajala oči na receptima koje je ovaj dinamični duo prikazao i predstavio širem puku.

Redom, komentari i utisci.

Prvo i mom oku najbitnije, knjiga je prelijepo predivno prekrasna. Znam da zvučim kao dvogodišnje dijete pred slikovnicom, ali, jako me razveseli listanje nečega što ukazuje na trud. Ovome doprinose i fotografije meni jako drage Maje Food Porn Velemajstorice Danice Pečanić. Do sada je već radila fotografije za brojne Planetopijine kuharice i mom oku je vrlo jasno prepoznatljiva. Svakim danom je sve bolja i bolja.

Sirova hrana je HAWT. Svaki recept draži slinovnice. Poznajem svaku od namirnica koje se u knjizi koriste a debelu većinu i koristim na redovnoj bazi. U glavi odmah zamišljam koliziju okusa i mirisa i instantno ogladnim, što mi se ne događa inače. Imam previše kuharica, pod u stanu bi mi bio ekstremno sklizak da je drugačije

Tandem Jurić mi je odličan. Znam ih i IRL, kad pričate sa njima, ostavljaju dojam dvoje simpatičnih i ležernih mladih ljudi koji sigurno imaju više godina nego se čini. Nakon nabave blendera, sokovnika, dehidratora, spiralizatora i inih aparata koji namirnicu ne izlažu temperaturi višoj od 45 stupnjeva i godina eksperimenata razvezanih kreativnih ruku, otvorili su prvi raw restoran u RH. Knjiga predstavlja nekakav opći presjek rada i dio jelovnika. U receptima koristi se uglavnom suho i svježe voće, povrće, suhe i isklijale sjemenke, razna ulja i superfood namirnice. Većina njih je i izdvojena i zasebno pojašnjena; primjerice, orašasti plodovi i sjemenke – objašnjeni su principi korištenja, vitaminsko-mineralne opće informacije po vrstama i djelovanje na organizam.

Recepti su jednostavni i primjenjivi. Vrlo elegantni i oku ugodni. Namirnica ima egzotičnih ali nabavljivih, a posjedovanje aparature i alata dosta olakšava posao. Nisu baš svakidašnji, ali se čine kao dobra solucija za situacije kada želite nekoga impresionirati. Ja znam da bih ja itekako pala na Lazića da mi spravi raw sushi. Svaki od recepata čini shemu za 7 dana raw objedovanja tj. eksperimentalni period i kao takav je vrlo živopisan jer se nastojalo prikazati šarolikost i zaigranost, ono što najviše intrigira i čini razlog zašto ljudi uopće prilaze ovom načinu prehrane.

Toplo preporučam, makar radi eksperimenata i povremenih pripravaka.