Samostrel
IvanaPrvo oružje složenije od toljage i grubo oblikovanog kamena koje je čovjek upotrijebio u svrhu lova ili obrane je meni i najimpozantnije – oduvijek sam voljela lukove i samostrele, oduvijek sam ih pretpostavljala vatrenom oružju. Odrasla sam u obitelji iskusnih lovaca koji su bili mobilizirani tijekom Domovinskog rata – nisu mi strani lovački karabini, razne poluautomatske i automatske puške, oružna optika, lovačka oprema, noćni odlasci u šume kao ni maskirne kabanice i vreće za spavanje, šatorska vojna krila, kalaši, razni metci i remenje za metke, bombe… Na jedan način sam im se, kao dijete, divila. Dok su žene ostajale u kućama i brinule se za nas, dečki su odlazili u šume noću i kasnije na ratište. Uvijek sam imala osjećaj da su bolje prošli. Ipak, moja motivacija za posjedovanjem nekog od oružja nije pogonjena željom za ubijanjem. Jednostavno, gađanje mete me zanima i želim biti još preciznija a oružje sa tetivom mi se čini daleko zanimljivije nego vatreno.
Prvi put sam razmišljala o kupnji prije jedno 5 godina. Imala sam neki višak para i vagala sam između mikroskopa i luka. Kad se sjetim tadašnjih razmišljanja i dvojbi, osjećam se tako podvojeno 
. Ovu želju je podgrijao i slučajni događaj kada sam imala priliku isprobati luk kod prijatelja – oduševljeno sam uhvatila luk i strijele i provela par sati gađajući metu. Iz nekog razloga mi je išlo iznenađujuće dobro.
Početkom prosinca sam prekopala ormar i riješila se hrpe odjeće. Sklona sam povremeno kupiti nešto što mi zapravo ne treba i hrčkasto taložiti do kritične točke. Ovo “povremeno” shvatite sa zadrškom jer je pojam dosta elastičan. Nađe se raznih majica, košulja, jakni, obuće… koje sam entuzijastično kupila, obukla ravno (ni)jednom i onda ostavila u ormaru. U par tjedana sam iz ormara prodala par vreća takve odjeće, što znači da sam imala para viška koji su morali biti konvertirani u nešto dovoljno zanimljivo ili u najgorem slučaju završiti u putnom fondu za GO 2013.
Pala mi je na pamet stara želja. Želje, kao energija, ne nestaju već se pretapaju u nove oblike, daju nove ideje i razvijaju nas u novim smjerovima a ja, eto, nemam namjeru nastaviti metamorfozu kroz Replay traperice ili Desigualove haljine.
Dosta sam dvojila – kupiti luk ili samostrel?
Odluka je bila užasno teška. U pitanju je bilo moje prvo oružje i željela sam da maksimalno moguće odrazi trenutak u kojem sam se nalazila. Razmišljah; luk je siroviji i praiskonskiji, čak i pomalo poetičan. Uz praćku predstavlja prvi “malo mozgen” u evoluciji oružja – pokušalo se izbjeći preveliku blizinu sa plijenom ili neprijateljem, koji u strahu za svoj opstanak mogu imati veća muda i sposobnost obrane od napadača. Distanca FTW. Prva je strijela odapeta sa prvog luka negdje u kasnom kamenom dobu; pretpostavlja se starost od 30 000 godina. Vow.
Samostrel je inteligentniji mlađi brat, korjenita modifikacija luka. Okrenut za 90°, položen na postolje koje daje stabilnost i formu. Tvrđi, napredniji i savršeniji. Traži više vremena za napinjanje ali je definitivno brutalniji i precizniji na manjim udaljenostima. Poseban detalj je i tehnika napinjanja – bilo kakvo odstupanje u natezanju na jednu ili drugu stranu simetrale samostrela rezultira padom preciznosti pri gađanju.
Budući da samostreli imaju veće natezne sile od lukova, traže i jaču snagu za napinjanje. Našla sam čak i male natezne uređaje koji rade na principu kolotura (eng. cocking device, ovdje imate video kako ga napraviti u kućnoj radinosti i za zanemarivo malo novca).
Čitala sam reviewe, oglasnike, webshope… Divila se koliko ljudi koriste znanost da izgrade nešto naizgled banalno kao što je okvir na koji se napinje nit za izbacivanje strijela. Graditelji lukova i samostrela nisu ništa manje umjetnici od graditelja violina, impozantnih zgrada i kipara; moderni lukovi i samostreli su inteligentna i prelijepa djeca fizike i čiste umjetnosti. U oba slučaja mi se sviđa potpuna nečujnost, izostanak bljeska i mirisa.
Odluka je pala na samostrel. Razmišljanje o manjim nateznim snagama tetiva je prekinulo mišljenje da se natezanje takvih tetiva vrlo brzo izgustira i poželi zamijeniti nekim jačim. Stvar se, očito, pojednostavljuje kupnjom odmah jačeg oružja. 70 kg mi se isprva činilo teško, no sa prvim potezanjem sam promijenila mišljenje: nisam imala predodžbu koliko zapravo treba nategnuti ali ubrzo mi je postalo jasno
Kad sam ispalila prvu strijelu, osim zvuka tetive koja se vratila tiho u prvotni položaj, nisam čula ništa.
Savršenstvo.
issssseeee gott nisi normalna, samostrel? WTF?
Zaljubita sam <3
Ja bih, da imam puno novca, uzela mikroskop. Iako gađanje meta može biti zanimljivo za to mi je dovoljan i pikado (vježbanje oka, strpljenja i preciznosti), ali mikroskop. To bih baš voljela imati.
I meni je tada mikroskop bio bolja solucija. No, ljudi se mijenjaju
I još nešto, samo da kratko dodam
, gađanje pikadom i pucanje strijela iz ovoga:
http://www.huntersfriend.com/2011_Bear_Carnage_Compound_Bow_Sale/carnage-jumbo.jpg
nikako nije isto.
Moram naći način, plugin, nešto koji omogućuje umetanje slika u komentare
Svakako nije isto. Za ovo drugo treba biti snažan, a u tome je štos. Ja sam sve samo ne snažna. Zato za uživljavanje u streljački duh koristim pikado ili nekakvu računalnu igru.
Ne bi vjerovala, ovakve stvari žene nategnu bez problema. Pitanje je tehnike potezanja a ovaj konkretno ima 25 kila, što je triput manje od mog samostrela.
Ja sam kao mali bio zaludjen lukom, katapultima i svim sličnim oružjem. Jednom sam čak napravio svoje(vrlo primitivne) luk i strijele. I gađanje s mini katapultima je bilo vrlo zabavno… Ah, mladosti
BTW, malo mi je čak žao Lazica… Žena sa samostrelom u kući.
I ja sam kao dijete, točnije unuka čovjeka sa ogromnom radionicom svašta prčkala i napinjala. Mogućnosti su bile ogromne
Žena sa samostrelom u kući? Gdje je problem
?
gott, samostrel?
vas dvoje ste pukli
iako očekivala sam to od tebe, ti si mi točno tip za te stvari
Damn straight, bitch
[…] Upravo gledam najčitanije tekstove unazad godinu dana i moram priznati da mi se sviđa činjenica kako ovdje dolazite gladni: zanima vas izrada beskvasnog i kruha bez ičega , pravilno kuhanje riže, naklijavanje sjemenki za jelo, izrada sushija i kuhanje žitarica. U top 10 od neprehrambenih postova odskaču samo Djatlov prijevoj i planinari, kompostiranje, heklanje torbe od najlonskih vrećica i latvijski vicevi. Jedanaesti stavljam zbog pukog sentimenta; rado čitate priču o mom samostrelu. […]