Sirova vuna
Ivana
Norveška je vunena nacija – očekivano – vune ima na sve strane po trgovinama, a postoji i nekoliko divno specijaliziranih trgovina iz kojih je nemoguće samo tako izaći ako imate ikakav interes prema vuni. Ovdje postoji jaka kultura pletenja i nije neobično vidjeti žene u autobusima (čak i one mlajše) kako pletu u maniri starih bakica raznu pleteninu dok igle ritmički skakuću.
Nažalost, dobar dio vune nije 100% životinjskog podrijetla. Obično nalazim mješavine prirodnih i sintetičkih vlakana, što zapravo nije loše, ali tražila sam the real deal – najčišću moguću vunu od koje bih probala nešto konkretno i napraviti. Želim vidjeti kako će se ponašati pri pletenju i što se sve od nje može napraviti. Nakon duljeg traženja nađoh neki dan 100% ovčju vunu koju sam odlučila ispresti. :herc2: Prva stvar koja vam padne u oko (preciznije, nos) nakon otvaranja ambalaže miris je ovce. Onaj pravi životinjski miris.
Vuna je divna. Vrlo je mekana i ugodna za rukovanje. Ova koju sam kupila dolazi u namotu od 50 grama. Pranjem je uklonjena većina lanolina, a češljanjem je uređena i pripremljena za daljnje rukovanje. Takvu vunu treba ispresti – odvojiti komade namota, jagodicama ufitiljiti i namotati. Potom se skine s namota, omota oko šake i lakta u dugi navoj, skine, opere i ocijedi, a potom osuši i koristi. Isprva mi se nije sviđalo kako se komadići vune pri fitiljenju lako odvajaju jer sam mislila da to izravno utječe na čvrstoću niti pri pletenju.
Ispostavilo se da ih je izuzetno lako ufitiljiti u nit makoliko kratki bili a sama nit nije ni otprilike toliko neotporna na pucanje kako sam mislila. Proces pranja nakon namatanja pogotovo je važan jer voda aktivira interakciju među vlaknima i povezuje ih – kratko namakanje presudno je za daljnju čvrstoću.
Nije nimalo gruba pod prstima i mislim da je prikladna za puno toga. Isprobala sam i heklati i plesti s ovom vunom i jako se lako koristi, klizi kao fantazija. Već vidim jednu predimenzioniranu vestu, čak i možda i deku 
ali prvo na red ipak dolazi nešto tipa fina mekana bijela zimska kapa.
Jedva čekam vidjeti što će sve izaći ispod tvojih igala!
Moji su iz Like, i djetinjstvo sam provela noseći vunene pulovere zimi, i sjećam se da je bilo teško i pikavo.
Sad me zanima jel to do ljudi koji obrađuju vunu, ili do ovaca
Inače je vuna super stvar za slabu cirkulaciju. Nosim po doma vunene šlapice, imaju za đon komad kože, sve ostalo pleteno, i par vunenih čarapa, koje griju ko nespašene- To čuvam već godinama, i ne pada im kvaliteta s vremenom.
Ja se isto igram iglama, kupila sam prošlu zimu brdo vune na nekom sniženju, i spremila sam se na sigurno, tako dobro, da više cijelu vrećicu, dvije igle i započeto pletivo ne mogu više naći. Imalo bi smisla da živim u kuli, ali ne živim.
Očito su igle otišle tamo kamo odlaze i rasparene čarape, ukosnice, i gumice za kosu.
Wow, just wow. Jedva čekam vidjeti što ćeš napraviti od ovog malog klupka
Kapa, bijela zimska vunena kapa.
Nažalost, rijetko mi je zima, morat ću se natjerati nositi kape. 
Jao ta norveška vuna…..pika za popiiiiz, al toplo……morat ću se naviknut na to
VRLO je gruba, ali zbilja je vrhunac topline. Imam jednu vestu koja ne traži zimsku jaknu kada ju navučeš.