Skandinavska radijacija

Radijacija kontinuirano prati Zemljin životni vijek od nastanka i zapravo teško da može nešto biti prirodnije od nje. Čovjek je tijekom povijesti samo tražio načine kako ju zauzdati i upotrijebiti u razne sebi korisne namjene, a po meni jedini je problem s radijacijom taj što se o njoj priča isključivo kada dođe do neke od katastrofa jer se zna koliko strah i panika garantiraju čitanost i gledanost vijesti (sjećate li se buke oko granitnih ploča na Trgu BJ u ZG i teorije zavjere sustavnog kontaminiranja ljudi, Fukushime i Černobila toliko godina kasnije?) i što je edukacija o njezinoj specifičnoj prirodi siromašna toliko da ljudi dižu buku i paniku čak i kada se u stambeno naselje postave bazne stanice mobilnih operatera.
Evo jednoga nešto drugačijega primjera koji dolazi sa sjevera kontinenta, a isto se tako dotiče interakcije čovjeka i radijacije.

Norveška, Finska i Švedska smještene su na specifičnoj lokaciji – ogromnoj kopnenoj površini čije je tlo prirodno bogato radioaktivnim materijalom. Znači, nije kontaminirano uslijed nekakvih ekscesa i loših procjena, već od nastanka Zemlje pojedini elementi u tlu prolaze lančane metamorfoze i kaskadiraju iz (radioaktivnog) elementa u (radioaktivni) element. Ističe se radon, plemeniti plin, produkt raspada radija (nastalog raspadom uranija u rudnicima, koji opet nastaje raspadom torija) i koji se dalje raspada u polonij, olovo, bizmut itd. itd. Vrijeme poluraspada izotopa radona 222 Rn, a vremenski interval u kojemu dolazi do raspada polovice radioaktivnih jezgri iznosi 3,8 dana.

Praktični problem za čovjeka s radonom emitiranje je radioaktivnih čestica s ionizirajućim djelovanjem. Kao što vjerojatno znate, ono je nepoželjno jer se izravno povezuje s oštećenjima DNA, čime raste vjerojatnost određenih oboljenja. Za radon su konkretno kritična pluća i ostatak organa dišnog sustava, stoga uslijed izloženosti ovom plinu raste vjerojatnost oboljenja od karcinoma dišnog sustava. Pri mjerenjima od 100 Bq/m3 rizik obolijevanja prije 75 godine života iznosi 0,1% za nepušače i 2% za pušače – u praksi se radi o 300 smrti godišnje povezanih s djelovanjem radona. To je nešto manje od jednog čovjeka dnevno, što nije zanemarivo.

Povišena koncentracija radona može se naći u rudnicima, spiljama, u tlu i u neprovjetrenim prostorijama u kojima obitavaju ljudi. Obično su to podrumi, garaže i ostave koje se rijetko otvaraju i slično. Isto tako, uredno prelazi iz tla u vodu za kupanje, piće itd. pa je osim raka pluća, ozbiljna prijetnja i od raka želuca u slučaju konzumiranja kontaminirane vode. U gradovima ga je više na kamenitom području, a izlazi iz tla u kuće kroz pukotine u podovima u formi bezmirisnog, bezokusnog i bezbojnog plina. Ljudska ga osjetila nisu sposobna detektirati.

1 Bq (bekerel, SI jedinica za aktivnost radioaktivnog izvora) označava broj raspadnutih jezgri atoma u sekundi. Prosječna aktivnost izmjerena u Norveškoj iznosi 88 Bq/m3. Pri mjerenjima 100 Bq/m3 se reagira i poduzimaju se mjere zaštite, a pri 200 Bq/m3 ljudi se evakuiraju. Čak 9% kuća prelazi zadnju granicu od 200 Bq/m3, a pri mjerenjima ustanovljeni su iznosi i od preko 50 000 Bq/m3. Razine su povišene noću i tijekom zimskog perioda, najviše zato što ljudi manje ventiliraju životni prostor (logično).

I, kako se Norvežani bore protiv radona? Edukacija državljana i ljudi koji obitavaju u Norveškoj tijekom kraćeg vremenskog roka na snazi je godinama. Osim nacionalnog programa i sustavnog monitoringa radioaktivnosti, djeluje se na mikro razini. Nalaže se sustavno mjerenje koje je obvezno kada su u pitanju trgovanja nekretninama i slično, svaki najam ili kupnju neke nekretnine prati uvid u stanje radona u njoj, kao i metoda koja je korištena da se njegova razina drži unutar prihvatljivih razina. Jedna od najpoznatijih je gradnja kuća s cjevovodima koji radon usmjeravaju iz džep-prostora pod kućom do visine krova (faktički, “dimnjak” za radon). Ipak, većina odlazi prirodnom ventilacijom – redovito vulgaris provjetravanje prostorija i djelovanje propuha uklanjaju radioaktivne čestice iz prostora u kojemu obitavaju ljudi.