Prije par godina počela sam eksperimentirati sa sladoledima iz kućne radinosti. Ono što me brzo zaustavilo bilo je radno iskustvo u pogonu Leda i sjećanje na opis o miješanju sladoleda sa zrakom da bi se postigla specifična kremasta tekstura – u kućnoj radinosti i s klasičnom ledenicom nije moguće postići takvu mekoću. Sladoled je kao cigla u konačnici, čak i iz aparata. Smrznuta gromada sposobna je doslovno ubiti nekoga.

No… Puklo me štancanje verzija sladoleda na štapićima. Nabasala sam na par linkova s tuđim eksperimentima koji su me totalno oduševili kombinacijama = naranča + kokos, lubenica + banana, grčki jogurt + med + namaz od kikirikija i koje sam odmah probala izrađivati, ali najveći problem bio je nalazak prikladnih kalupa. Kako sam okružena ljudima koji prate moje želje i željice, ATM stoji mi na raspolaganju preko 30 kalupa, raznih oblika i gabarita.

Evo nekih od sastojaka koje sam najviše i najčešće koristila: banane, naranče, limeta, random gusti voćni sokovi i matcha zeleni čaj, raw kakaovac, suho voće (namočeno i blendano – marelice, goji bobice), tahini, namaz od kikirikija, sjemenke buče, bademi i lješnjaci (oboje tostirano i bez ljuski), cikla, mrkva, bundeva, pa čak i spirulina, kurkuma i chili začini. U teoriji, sasma dobru masu dobit ćete miješanjem banana i nutelle, iako, ja bih uvijek rado u nju ubacila i mesquite, malo kokosovog ulja, žlicu ječmenog slada ili dulce de leche (karamelizirani šećer kokosove palme u mlijeku, koji se kuha par sati na vatri dok ne ispari voda i ostane gusta karamel krema). I uvijek stavljam mrvicu soli. Sol pojačava okus sve hrane, pogotovo one koja sadrži šećer, slatko i voće.

Najjače je kada me netko pita, “A kakav je recept za ovaj sladoled?”. Recepta nema, kombinacije nastaju na licu mjesta, bez posebnog planiranja. Osim voća, koje uvijek biram svježe i mirisno, sve sastojke imam uglavnom u kući. Rijetko idem u neke specifične kupovine, dosta sam dobro opremljena i sve je spremno samo za pružanje ruke prema polici. Kombinacija je milijun, sve je samo pitanje ukusa i raspoloženja. Što i da pogriješim,  neš ti frke, uvijek lako frknem neuspjeli opit u WC školjku i odem smiksati drugu kombinaciju.

Potrebno je temeljito izblendati sastojke, po želji ostaviti dio u komadićima ili mrvicama, i zamrznuti na par sati. Najmanji kalupi spremni su za sat i pol, dok veliki i najdeblji traže jedno dopodne. Nije čak ni poanta u potpunom smrznuću sladoleda, koliko do boljeg prianjanja za štapić i činjenice da se neće u trenutku vađenja sladoleda iz kalupa jednostavno odvojiti od štapića.

Izrada je toliko jednostavna da ju može odraditi dijete, a krajnji rezultat ukusan i zanimljiv, iako je ljeto bilo sve samo ne nepodnošljivo vruće. Kod nas se sladoled jede cijele godine i u značajnim količinama; sve što trebam je pokoja voćka, blender i ledenica na par sati.