Ulje sjemenki nara

Stablo šipka (Punica granatum), koje može narasti do 5-7m visine, je jedno od najstarijih kultiviranih voćki još od vremena prije 5000 godina. Pradomovina mu je Bliski Istok, točnije područje današnjeg Irana, odakle se proširio širom Mezopotamije do drevnog Egipta, Indije, Kine i Europe. O važnosti u prehrani, ali i  kao simbolu govori činjenica da se spominje u Grčkoj mitologiji i u tekstovima Biblije.

Šipak se uglavnom jeo sirov ili pripremljen u razne umake i kao dio brojnih deserata. Njegov sirup je visokocijenjeni dodatak mliječnim napicima, sokovima, limunadama i koktelima. Tradicionalna narodna medicina koristila je različite dijelove ove biljke za liječenje dizenterije, proljeva, glavobolje, kolika, crijevnih glista, poremećaje menstrualnog ciklusa, nadutosti i grčeva.

Sjemenke, iz kojih se dobiva ulje, nusprodukt su proizvodnje soka i sadrže oko 12-20% ulja. Sastav ulja sjemenki šipka karakterizira visoki udio konjugiranih masnih kiselina od kojih je najzastupljenija punicinska masna kiselina (65-80%) i u nešto manjoj mjeri α-eleostearinsku i katalpinska. Konjugirane masne kiseline privukle su interes znanstvenika zbog svojih nutritivnih vrijednosti kod raznih metaboličkih i upalnih bolesti. U literaturi se mogu pronaći informacije o antioksidacijskim svojstvima ulja šipka, pozitivnim utjecajima na metabolizam masnoća i stimulaciju imuniteta, zaštiti kože od starenja pod utjecajem sunčevih zraka i zaštiti bubrega od oštećenja uzrokovanim antibioticima, utjecaju na sprečavanje pretilosti te inhibiciji razvoja raka dojke.

Ovako visoka prisutnost konjugiranih masnih kiselina je vrlo netipična za biljna ulja i može se reći da je ulje sjemenki šipka jedinstven proizvod na tržištu. Preporučljivo ga je koristiti nakon pripreme jela, ne zagrijavati i potrošiti u relativno kratkom roku nakon otvaranja. Karakterizira ga i izrazito visoki udjel fitosterola s dokazano blagotvornim utjecajem na kardiovaskularno zdravlje.