Ovaj put nisu vezani za svartberg.org i funkcioniranje stranice, već se tematski vrte oko poboljšavanja zakonskih odredbi država EU i katoličke zajednice svijeta. Svaki je specifičan na svoj način i po kontekstu, a komentar se odnosi na Večernjakove današnje vijesti koje su mi okrenule želudac.

np: 1349 – I am abomination

Incest?

Večernji list objavljuje članak online, u kojem opisuje krajnje degutantan odnos Patricka i Susan, brata i sestre iz Njemačke. Naime, njih dvoje, unatoč ekstremnom krvnom srodstvu imaju aktivan spolni život s ciljem rađanja djece, iako su ih zakoni genetike na već nekoliko primjera upozorili da je incest nešto najstrašnije što se ikome može dogoditi – rađala su se slaboumna i invalidna djeca koja su im, uz sve te okolnosti, oduzeta. Dok je Patrick izigravao bitch nekome u zatvoru, Susan i njen život je kontrolirala socijalna služba… ne govori li to dovoljno o njihovoj mogućnosti rasuđivanja i zdravog razuma? Njemački vrhovni sud radi na finalizaciji zakona i kažnjavanja osoba koje prakticiraju rodoskvrnuće, no, šta takva odluka može značiti Patricku? Ili njemu sličnima? Ovo dvoje su očito psihički neuračunjivi i čini mi se kako nema dovoljno efektivne kazne za ovakve ljude. Incest smatram jednom od najgorih pojava u čovječanstvu i osobe koje ga prakticiraju smatram u najmanju ruku poremećenima. Dovoljno efektivna kazna za ovakvo što ne postoji, osim možda institucionalizacije radi spriječavanja daljnje reprodukcije. Ne bih htjela da mi, primjerice, djeca jednog dana upoznaju djecu-plodove incesta, a još manje da zasnivaju obitelj s njima.
(Ovo nije onaj famozni arijevska-rasa-uberalles rant, gdje pogreške prirode treba zatrti i popaliti svaki njihov trag uime kreacije nekog ubermenscha. No, u današnje vrijeme, kad se za razliku od biblijskih vremena neopisivo više zna o genetici i nusproizvodima iste pri krvno srodnim eksperimentima, smatram da jednostavno nema isprike. Tko nije vidio one teratološke ekstremne slučajeve? O bazalnom osjećaju seksualne repulzije spram srodnicima koji bi, smatram, trebao biti usađen u svakog čovjeka da se ne priča.)

Egzhibicionizam?

Nisu ni Nizozemci puno bolji. Naime, popularizira se zakon o dozvoli seksualnih radnji na javnom mjestu, na zelenim površinama i parkovima. Homoseksualnim parovima bi bilo dozvoljeno također ispoljavanje libida, pa bi slučajni prolaznici s rukama u džepovima hlača mogli slobodno uživati u pogledu… zamislimo samo, ma nema ljepše panorame, red djevojaka koje se strastveno ljube i masiraju oble grudi, sa tvrdim bradavicama koje deru tanke košuljice bez grudnjaka, divno žensko glasanje koje odražava užitak čula… ili vatreni seks dvoje mladih ljudi koji od snažne želje nisu stigli kući pa se vrlo glasno i žestoko vole satima na razne načine u parkiću… Sad zamislimo dva mlada gaya gola i znojna u žestokoj sodomiji. Ili dvoje ljudi u kasnim sedamdesetima koji se smežurani kao grožđice natječu s parom u kasnim šezdesetima tko će prije svršiti.. Ili zamislimo ženu, a može i muškarca koji obdarenog muškarca zadovoljava oralno…
Sad zamislimo SAMO JEDNO DIJETE koje slučajno vidi bilo šta od ovih (i ostalih, koje radi sterilnosti svoje stranice neću navoditi, za to postoji redtube) pojava. Kako malom djetetu objasniti šta je to što vidi? I zašto uopće doći do situacije u kojoj treba objašnjavati šta je to sodomija? Kako takvo dijete može imati zdrav odnos spram spolnosti jednog dana? Koja je šansa da i unatoč najboljoj namjeri roditelja da ga pravilno odgoje, jednog dana ne bude na neki način devijantno? Ili makar ne izgubi nevinost prije nego je znalo šta to uopće i znači? Samo zato što se nekome prohtjelo, a nije mu se dalo prošetati do kuće/stana/štajaznam? Komotno možemo početi puštati porniće prije Yu-Gi-Oha, zašto čekati kasne noćne sate da u njima uživamo u mraku sobe kad sa petogodišnjakom djetetom možemo komentirati jesu na onoj plavuši sise silikonske ili je jednostavno dooooooooobbrraaaaa?
Krajnje je vrijeme da se djeci dozvoli da jednostavno budu DJECA, a smatram da će liberalizam, temelj ovakvog kolosalnog propusta ubiti i zadnji osjećaj neke kontrole i privatnosti seksa kao takvog. No, kako ovo ipak zadire u egzhibicionizam, to je već druga priča, duga i široka, a zaslužuje cijeli post.

Pakao?

Koliko god da ću sada zazvučati konzervativno, posljednji članak najviše ima smisla i logike, pa ću ga i podržati na jedan način. Suradnik pape Benedikta XVI., stanoviti mons. Gianfranco Girotti je izdao proglas o updateu sedam smrtnih grijeha, kontekstualno vezanih za novo doba razvrata i tehnoloških napredaka, gdje se gubi onaj zadnji trag morala i čudoređa.
Dakle, svi smo čuli za oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost te lijenost i činjenicu da nas ležerno prakticiranje istih vodi drito Princu Tame u vječno krčkanje na paklenoj vatri u velikom kotlu gdje su smješteni istomišljenici. Papa Benedikt je konstatirao da je taj not-to-do popis potrebno proširiti i smatra da uništavanje i zagađivanje okoliša, prekomjerno bogaćenje koje uzrokuje bijedu i siromaštvo, pedofilija, pobačaj, znanstveni eksperimenti na ljudima, manipulacija genskim materijalima, genetičko modificiranje te konzumacija ili prodaja droge trebaju biti tretirani kao i prva verzija zakona o smrtnim grijesima.
Dobro, ne bih baš išla na soluciju sa proširivanjem sedam smrtnih grijeha… ali, kako se usprotiviti nečemu što se kategorički protivi pedofiliji, zlostavljanju onih najmlađih čiji se glas najslabije čuje? Narkomaniji i propagaciji narkotika? Besramnom bogaćenju i uživanju u lagodnom životu stečenom na pogrešni način, dok oni koje si oštetio da bi tako živio ruju po kontejnerima za tvojim mrvicama koje si bacio? Bioinženjering i degradacija prirode… treba li što reći?
Iako mislim da je papa sve manje ozbiljno shvaćena persona, njegova je dužnost da tijekom svog mandata pokušava stado ovaca stjerati u tor. Situacija izgleda tako kako izgleda – jedino što se može dogoditi je da se stvar promijeni na bolje. Možda za jedno milijun godina…