23.7. utorak U hotelu u Bolgaru upalili smo TV da bismo vidjeli vremensku prognozu. Iako nam nije išla na ruku, dan pred nama po onome što smo vidjeli kroz prozor trebao je biti vrlo topao, sunčan i bliještav. Dan prije...
22.7. ponedjeljak Probudila nas je kiša i ono grozno perfidno tiho i precizno lupkanje po šatoru koje je stalno mijenjalo raspoloženje pa je na trenutke čak i nestajalo. Da kažem da su te dosadne sitne kapi gore od normalnog pljuska,...
Gdje spavate kada ste na putu? Kako kada. Fokus je na šatoru kojeg dižemo na rubovima naselja, u šumama, kraj polja, u poljima… Pogotovo volimo strnjišta Kiša nas obično stjera u motele i jeftine hotele. Kažem “jeftine” jer nam doslovno...
21.7. nedjelja Jutro je moralo početi raščišćavanjem misterije koje životinje borave na farmi, ne bih mogla odvesti se dalje bez te informacije. Čim sam se obukla, pitala sam drugoga portira koji je očito preuzeo smjenu: – Do you speak english?...
20.7. subota Kada se probudite i krenete rastavljati šator da biste ga spakirali, po naličju gornje plohe obično nalazite kapi vlage koja se kondenzirala. Nekad, kada imamo viška vremena ili je sunce dovoljno jako, ostavimo plohu raširenu preko motora da...
Puno ljudi pita kako smo se sporazumijevali s Rusima. Engleski u startu možete prekrižiti jer ga ne znaju. Na ukupnom putu po Rusiji engleski je znalo možda 5 osoba, s tim da je jedna od njih engleski prevoditelj i na...
19.7. petak Probudili smo se oko 100 km od Kurska, prvog grada u koji smo zašli. Ustanovili smo gubitak još jednog sata. Izašli smo sa polja na cestu. Nedugo nakon shvatili smo kako gradovi u Rusiji imaju specifičan raspored –...
18.7. četvrtak Dan prije odradili smo odlazak u Pripjat. Cilj ovoga dana bio je prelazak granice Ukrajina – Ruska Federacija. Rusija, čovječe! Ustajanje u hostelu u Kijevu nekako najbolje opisuje naša jutra prije polaska – probudimo se kao vještice oko...
Nuklearna elektrana Vladimira lljiča Lenjina u trenutku katastrofe u produkciji električne energije Ukrajine sudjelovala je sa 10%. Sastojala se od četiri reaktora. Prvi je u pogon stavljen 1974. godine a posljednji, ozloglašeni, 1983. godine. U trenutku nesreće je u planu...
16.7. utorak Cilj dana bio je dolazak do Kijeva. Bukirali smo hostel kod Olje, kao i prije 2 godine, vođeni jako dobrim iskustvom. Plan je bio po dolasku prošetati gradom, sutradan otići u Pripjat u posjet Četvrtom Reaktoru i onda...
15.7. ponedjeljak Probudila nas je kiša koja je uporno tupo i tiho čvrčkala po šatoru. Divno, pomislih. Gdje ćeš boljeg jutra od onoga kada te ne probude sunčeve zrake koje nježno griju šatorsku površinu već onaj uporni zvuk kiše koja...
14.7. nedjelja Probudili smo se prije 5 ujutro. Strahovito uzbuđeni, oboje. Ležali smo u krevetu i planirali dan meškoljeći se, komentirajući očekivanja, okvirnu ideju i plan. Prvi dan putovanja prema Rusiji u teoriji poslužio je uglavnom kao tranzit. Cilj je...
Ne želim zvučati patetično ili divlje u srcu kada ovo kažem, no, kada jednom izađete na cestu motorom na put od makar par dana, možete biti prilično sigurni kako nikad više nećete gledati jednako na putovanja. Toliko je dobro ovako...
WordPress po objavi postova slaže niz tako da posljednji objavljeni baca na vrh stranice. Ovo putopis čini nečitkim jer traži skrolidbu gore-dolje kako završite čitanje dan po dan. Kao lani i preklani, ove godine kreiran je jedinstveni slijed koji slaže...
Putovanje koje je trajalo oko 1/12 godine po 10 država mogu slobodno deklarirati kao najbolji mjesec koji sam proživjela otkad znam za sebe. U 33 dana doživjela sam toliko smijeha, sreće, veselja, srdačnosti, čak i momenata iskrenog ganuća da je...
Prošle smo se noći vratili s trećeg velikog putovanja. Negdje u razmjeni dojmova Faca je prokomentirao kako ukupni broj kilometara (skoro 13 000 kilometara) koje smo prešli čini ni manje ni više nego, pazi sad!, trećinu opsega Zemlje oko ekvatora....
Osjećam se otprilike ovako iako ne skačem s visine od par desetaka kilometara. Unatoč dobranoj naviknutosti na osjećaj onog pred-putnog uzbuđenja (zapravo, vrlo rijetko imam grč u strahu od polaska) i višenoćne nesanice, po prvi put osjećam pravu, najpraviju iskonsku...
Nemam plan trošiti riječi na posljednje 2-3 sezone TBBT-a jer je očito kako je serija otišla na kvasinu. Prestala sam ju gledati toliko davno da nisam sigurna koju sam zadnje epizodu uopće pogledala. Spomenut ću samo kako između ovog divnog...
Sinoć sam shvatila koliko sam se udaljila od entomologije i koliko mi zapravo nedostaje. Moj aktualni izvor financija nema apsolutno nikakve veze sa kukcima i njihovim člankonožnim srodnicima i zapravo mi je pomalo žao. Nedostaje mi ona opsesija svime što...
Ovo je izjava vrijedna jednog dekana, osobe koja upravlja fakultetom? Što neki instituti u Zagrebu znače za svjetski nuklearni program? Ništa. Da nestanu svi, ne bi se dogodilo ništa u svijetu. Da nestanu naši indolozi, germanisti i slavisti, bio bi...
Jedna od stvari koja će nam sigurno biti olakšana nakon ulaska u EU jest čekanje na graničnim prijelazima. Nema goreg od 5 gzilijardi stupnjeva u kombinaciji sa višesatnim čvonjenjem na Ničijem Teritoriju dok graničari buše gume da bi našli ono...
Konačno sam zgotovila Woksperiment. Posljednje jelo podigoh maloprije online. Sadrži shiitake sa tamarijem, kuzu rezance sa sezamom, poriluk, korabu, divlju rižu i tofu dimljeni, kao i nešto crvenog kupusa sa rižinim octom. Cilj je bio u što kraćem roku kreirati...
Prizor koji im se ukazao bio je naprosto jeziv, te gotovo nevjerojatan i većini je prolaznika koji su se zatekli na subotnjoj “špici” oduzimao dah. Kad ovo pročitate, što pomislite da su prolaznici vidjeli? Jeziv, nevjerojatan, oduzima dah? Hmmm…. Što...