Kako odabrati pravilno sazrelu voćku u trgovinama?

Samo svježe voće i povrće ima maksimalni nutritivni efekt na organizam. Nažalost, trgovine su nerijetko opremljene trećerazrednim asortimanom na granici upotrebljivosti, što vodi do opasnosti od preplaćivanja nečega što ne vrijedi onoliko koliko piše na pločici i dugoročno mogućih zdravstvenih komplikacija. Postoje dva problema – nezreli i prezreli plodovi. “Zeleni” plodovi dolaze iz uvoza i beru se daleko prije nego sazriju zbog smanjivanja gubitaka u prodaji. Prezreli plodovi su meki, promijenjene boje uslijed oksidacije i nekroze tkiva mesa ploda i emitiraju specifičan miris fermentacije. Upečatljiv i nepogrešivo prepoznatljiv. Nijedno vas neće ubiti, ali zbilja nema potrebe za hranjenjem nekvalitetnim namirnicama. Dapače, radije jedite lokalno voće nego egzotično u tom slučaju.

Znate li na proputovanju voćnim odjelom u trgovinama nabosti prave plodove? Evo malog vodiča, po abecedi. Nije teško, uposlite prste, oči i nos. Prvi na liniji fronta je nos, uz pomoć kojeg je vrlo brzo jasno je li plod truo ili nije. Slobodno uzmite plod i omirišite, a poneke i blago protrljajte.

Ananas ni slučajno ne smije biti pretvrd na dodir. Mora razviti smeđezlatnu boju kore sa eventualnim malim zelenim obrubima. Neki od listova u centru rozete se ne smiju moći samo tako istrgnuti. Ako to uspijete, dajte priliku drugom primjerku – ovaj je truo. Ne smije imati miris na žestoko alkoholno piće, već blago slatkast.

Avokado je malo zeznut, čak ima i svoj LOL.

Plod je toliko savršen da ga jednostavno rasiječem nožem po duljini, otvorim polovice, uklonim sjemenku i pojedem žličicom. Volim njegov slatkasti kremasti okus, čak mi ga je šteta gušiti češnjakom, crvenim lukom i onim začinima za guacamole (BTW, How many atoms in a guacamole? Avocado’s number ).

Čitala sam kako ljudi preporučuju kupnju tvrđeg ploda, no to je vrlo pogrešno. Zreli avokado je tamnozeleno-ljubičast, lagano mekan na dodir i ne luči staničnu tekućinu pod pritiskom prsta. Većina primjeraka koje sam kupila prije nego sam naučila raspoznati zreli avokadu su bili zeleni. Zeleni bojom i zeleni u kontekstu zrelosti. Doslovno sam samo jednom našla zrele primjerke i upravo oni su jedini isklijali u biljke.
Ako čujete sjemenku kako lupa po mesu unutra, plod je truo. Meso se povuklo (dehidriralo je), ostavilo praznog prostora i vrlo vjerojatno je potamnilo zbog bakteriološke prisutnosti.

Banana mora biti jasno žute boje bez smeđe punktacije po kori i ono bitnije, bez zelenih vrhova. Ako kupite nedovoljno zrele primjerke, držite ih u posudi sa jabukama koje ubrzavaju zriobu.

Borovnice moraju biti tvrde i napete pod prstom, vrlo tamne boje. Sok se ne smije cijediti iz njih. Na površini se vrlo brzo skupi plijesan, stoga ih konzumirajte u što kraćem roku od branja.

Blitva, zrela, ima intenzivnu zelenu boju i “hrskava” je kad ju lomite prstima.

Brokula treba biti uspravna, nesavitljiva, bez ocvalih cvjetića, jarkozelena.

Češnjak birajte tako što ćete uzeti najtvrđe komade, bez isklijalih stabljičica. Nemojte ih držati u hladnjaku.

Cikla mora biti tvrda na dodir, jarkopurpurna, glatka. Ne smije biti mekana i spužvasta.

Cvjetača treba biti čista bijela, bez točkica (nakupina gljivica). Listovi koji ju obavijaju moraju biti napeti i slabo savitljivi.

Daikon, bijela japanska repa, mora imati jak turgor kao mrkva, stajati rigidno. Samo takav ima jasnu resku aromu.

Grejp bi trebao biti napet, težak, pravilno okrugao i bez naborane kore, što indicira gubitak vode. Kora mu je uvijek debela i teška, kad gulite grejp, činit će sigurno 40% ukupnog volumena. Ako guleći shvatite kako je kora tanka, presušen je, dugo je stajao na sobnoj temperaturi. Stoga, neka bude blago “uleknutljiv” pod prstom.

Kivi ne smije biti pretvrd ili premekan, no poželjan je malo tvrđi. Računajte da zrije pri sobnoj temperaturi pa ga slobodno ostavite u zdjeli. Kad vidite naboranu kožu, znajte da je dugo stajao u trgovini.

Krastavac neka bude tvrd, bez dubokih procjepa i nabora. Ako nađete takav svjež, znači da je proveo dio vegetacije bez vode, konkretno, u fazi formiranja ploda. Ti krastavci su obično gorki (vjerujem da znate o čemu pričam). Birajte manje komade. Čuvanje u hladnjaku.

Krumpir kupujte u malim količinama i češće. U povoljnim uvjetima brzo proklija, kada može biti toksičan. Čuvajte na suhom i hladnom mjestu.

Limeta mora biti tamnozelena da bi sok bio kiseo kao čemer. Kakav treba biti. Protrljajte plod prstom. Kad (tj. ako, nezreli plod nema miris) osjetite svježi miris eteričnih ulja iz kore, ako miriši na jaki limun i bez naznaka na fermentaciju, onda je to ono što vam treba.

Limun mora biti jarkožut i aromatičnog mirisa. Protrljajte ga, mora biti sjajan i gladak. Limun sa bilo kakvim zelenim markacijama odložite i tražite dalje.

Lubenica bi trebala imati mat površinu. Sjaj ukazuje na nezrelost ploda. Okrenite ju i potražite površinu koja je bila u kontaktu sa tlom, treba biti žute boje, a ako je nema ili je blijeda, plod nije zreo. Čvrknite plod zglobom prsta – tupi zvuk se povezuje sa lubenicom mekog mesa, površina bi trebala biti tvrda a zvuk dublji. Oslonite se i na masu ploda – teži plod obično ima više vode, što je poželjno. Ipak, kako je ovo relativan pojam, praksajući ćete se naučiti povezati masu i zrelost. Oblik mora biti zaobljen, pravilan i bez kvrga. One obično ukazuju na povremene manjke vode ili svjetlosti u zriobi ploda.

Mandarine ne smiju biti dehidrirane, moraju imati zdravu jarku narančastu boju.

Mango neka bude gladak i mirisan. Čvrste kore. Blago mekan na dodir.

Mrkva (skupa sa njom celer, pastrnjak…) ne smije biti savitljiva i nipošto ne smije biti “perutava”. Oboje znači da je korijen izgubio dosta vode, što nam ne treba.

Papaja – kupite intenzivno jarkožute plodove, također mora biti tvrda i napeta.

Paprika neka bude sjajna, jasne boje, bez ikakvih punktacija, naborane kožice. Često su premazane voskom  pa ih temeljito perite četkom za povrće.

Prokulice (mali keljići pupčarčići) na vanjskim listovima ne smiju imati prevlake plijesni. Zelena boja tj. njen intenzitet sortno je svojstvo, postoje blijedozelene kao i jasnozelene sorte.

Rajčica iz snova je jarkocrvena, napeta pod prstima i puna tekućine u kojoj su otopljeni nutrijenti. Ne uzimajte raspuknute, prevelike i plodove bez mirisa. Zrela rajčica miriši, osjeti se već i kad prođeš pored nje. Plod bez mirisa i blijede boje nije dobio dovoljno sunca u razvoju, a okus mu je nepostojeći.

Rotkvica, moje najdraže povrće, mora biti jarkocrveno-ružičasta, tvrda na dodir. Sa njom ima jedna caka; kada ju pri rezanju otvorite i nađete neobično otvrdnule i pomalo odrvenjele dijelove, znajte da je negdje u razvoju u blizini bila repa, cikla ili neka srodna biljka, pa je međusobno križanje uobičajeno. Nepoželjno, ali uobičajeno.

Salata mora izgledati svježe i poželjno – raširenih listova, kao lepeza, na pokušaj savijanja treba reagirati hrskavim zvukom. Ako leluja “nemotivirano”, ne bi smjela biti u prodaji.

Šparoge, savršenstvo na zemlji, nalazimo obično u prvoj polovici godine u trgovinama. Moraju biti čvrste i dosta tvrde na dodir. Spravite ih što prije, nemoje ih dugo držati u hladnjaku.

 

Ne zaboravite, ne kupujte velike količine povrća na tjednoj/dvotjednoj bazi, radije češće po malo. Povrće i voće vrlo brzo propada, iz tkiva nutrijenti brzo nestaju a nema smisla konzumirati hranu koja neće dati maksimalni učinak na organizam već će samo formirati stolicu. U načelu nastojim svaki dan ili svaki drugi dan, ovisno o planu kuhanja, donijeti maksimalno moguće svježe povrće. Ovdje posebno mislim na mrkve, lisnato povrće i sve što brzo stradava.

Akcijske pakete tipa 10 kg krumpira za 5 kuna ne kupujte, iz dva razloga: vjerojatno je upitne kvalitete (obratite pažnju na naboranost kore, isklijalost, pozelenjelost…) i trgovina se želi riješiti lagera, a ujedno znajte da ćete i sami najvjerojatnije baciti 9 od tih 10 kilograma.

Ulažite u kvalitetu povrća i voća; ne kupujte, primjerice, lukovice koje su blago dehidrirane, mjestimično trule, isklijale, deformirane i slično. Ako već plaćate, plaćajte najzrelije i najjedrije komade voća i povrća na policama, jedino što zaslužuje biti skinuto sa polica i naplaćeno na blagajnama.