Strokkur & Geysir
Ivana
U Golden circleu nalazi se geotermalno polje u Haukadalur dolini s brojnim karakterističnim bazenima u kojima lagano vrije voda. Njihova se aktivnost povezuje s visokom seizmičkom aktivnošću područja; potresi omogućuju i onemogućuju postojanje pukotina kroz koje voda izlazi na površinu u spektakularnim mlazovima. U 17. stoljeću bilo ih toliko velik broj i bili su toliko aktivni da se tlo kontinuirano treslo zbog erupcija.
Dva bazena zaslužuju posebnu pozornost i najpoznatiji su na ovom polju. Radi se o dva gejzira – izvora vode koja je pod zemljom zagrijana magmom i koja pod pritiskom pršti prema površini kroz pukotine u profilu tla. Jedan je trenutno vrlo aktivan i zove se Strokkur (isl. mužar) dok je drugi – Geysir – prestao s erumpiranjem vode nakon desetak tisuća godina urednog djelovanja i danas samo lagano krčka površina vode u njegovom krateru, bez erupcija. U slavnim je danima izbačena voda dosezala visinu od 70 metara.
Strokkur erumpira svakih 6-10 minuta i stoga je glavna atrakcija na polju. Spominje se prvi put u 18. stoljeću, kada je prvi put ispustio mlaz vode, a aktivnost se povezuje s potresom koji je oslobodio pristup vodi kroz tlo prema površini.
Oko njega je konstantni prsten turista koji religiozno drže prste spremne na okidačima aparata. Problem je kada Strokkur zatrola ljude i one sekunde kada spuste opremu erumpira vodu u zrak. 
Mi smo imali sreće, erumpirao je doslovno kada smo mu prišli.
Dvije minute kasnije, neuobičajeno rano, ponovio je erupciju. Imamo ukupno četiri seta fotografija.
No, nije da erumpira iznenadno. Strokkur izbacuje vodu iz malenoga kratera (korita?) u zrak nakon što “najavi” erupciju. Voda, iako vrije, većinom je mirna. No, kada je na putu prema površini, površina vode zaljulja se kao morski val, ponovi se par puta i BAM! evo ga, voda je u zraku.
Kažu da je erupcija znala dosegnuti i po 40 metara visine, a prosječno dosegne dvadesetak metara visine.
Bazeni s vodom iz blizine izgledaju ovako. Pristup je, logično, limitiran, a na tabli na ulazu striktno je navedeno kako je najbliža bolnica udaljena 62 kilometra i poziva se na uzimanje ove informacije u obzir.
Za kraj sam poslikala Litli Geysir (isl. Mali Gejzir) koji je na cijelom polju dobio najmanje pažnje od svih prolaznika. Zaključujemo kako bi Strokkur trebalo vidjeti i zimi, pri niskim temperaturama, kada bi možda imali priliku vidjeti vodu koja se u zraku pretvara u ledene kristaliće.
