Dan #1. | Birkebeiner

Krenuli smo iz Osla u subotu popodne, relativno umjereno napakirani. Pred nama je bilo planiranih 16 dana vožnje od južnoga dijela Osla do najsjevernije točke europskoga kontinenta – Nordkappa / North Capea. Iako je bilo oblačno, bilo je vrlo ugodno toplo. Savršeno za vožnju po južnoj Norveškoj.

Ovako izgleda regija sjeverno od Osla, u smjeru Lillehammer. Radi se o relativno ruralnom kraju koji je zbilja miran i ugodan za boraviti u njemu. Vozili smo se duž jezera Mjøsa, najvećega jezera u Norveškoj. Dugo je preko 115 km, ali je vrlo usko; na najširoj točki mjeri petnaestak kilometara.

Prvo je stajanje bilo u gradu Lillehammer, udaljenome nekih 180 km. Značenje imena bilo bi lille + hamarr = maleno + kameno brdo (staronor.). Grad je okružen brdima pa je jasno po čemu je dobio ime, iako je, barem meni, prva asocijacija mali čekić.

Za njega ste morali makar jednom čuti, pogotovo ako ste pratili Eurosong i glasanja, kada biste čuli: “Good evening Eurosong, greetings from Lillehammer!”. Osim ES, poznat je po ZOI 1994. godine i ZOI za mlade 2016. godine. Norvežani su, malo za reći, sportska nacija – i to smo oboje uklesali u ganglije nakon godinu i nešto bivanja ovdje i jako mi je drago što sam u ovakvoj atmosferi.

Lillehammer je prelijep. Vidno turistički, obvidno spicanjen da bude oku vrlo ugodan, pun raznih aktivnosti koje strše s plakata. Izgledali smo, po običaju, prilično pretjerano u odnosu na ostale koji su lijepo sjedili u ležernoj odjeći, al štaš. Sparkirali smo motor u centru grada i protegnuli smo noge.

Ovaj je mural prilično star, a prikazuje očito najveće vrijednosti ovoga kraja: Garmo stavkirke i poljoprivredu koja je osiguravala hranu.

Ne znam koliko ste upućeni, ali Voluspå (Völuspá, Vǫluspá, Vǫluspǫ́) predstavlja najpoznatiju pjesmu i prvi dio epske sage Edda, staru otprilike preko 1 000 godina. U njoj se opisuje nastanak svijeta, kao i njegov kraj a Odinu pritom palamudi proročica (staronor. völva).

Evo nekoliko prvih strofa, pisanih na staronordijskome, koji je vrlo sličan islandskome. Islanđani čitaju staronordijski kao od šale, dok se ostatak govornika ne bi ni otprilike tako lako snašao s njime.

1. Hljóðs bið ek allar helgar kindir,
meiri ok minni mögu Heimdallar;
viltu, at ek, Valföðr! vel framtelja forn spjöll fíra,
þau er fremst um man.

2. Ek man jötna ár um borna,
þá er forðum mik fœdda höfðu;
níu man ek heima, níu íviði,
mjötvið mœran fyr mold neðan.

3. Ár var alda þar er Ýmir bygði,
vara sandr né sær né svalar unnir,
jörð fannsk æva né upphiminn,
gap var ginnunga, en gras hvergi.

4. Áðr Burs synir bjöðum um ypðu,
þeir er Miðgarð mœran skópu;
sól skein sunnan á salar steina,
þá var grund gróin grœnum lauki.

5. Sól varp sunnan, sinni mána,
hendi inni hœgri um himinjódyr;
sól þat ne vissi hvar hon sali átti,
máni þat ne vissi hvat hann megins átti,
stjörnur þat ne vissu hvar þær staði áttu.

Nastavak i prijevod možete potražiti ovdje. Uživajte u čitanju.

Nedaleko kasnije naišli smo na kip Birkebeinera, jedne od povijesnih pojava na koju su Norvežani strašno ponosni. Naime, u 12. stoljeću nakon što je na tron zasjeo Eystein Meyla, kao protusila formirala se grupa ljudi s namjerom da ga s trona i zbaci. Da ne ulazim u širinu povijesnih događaja otprije 800 godina i vezanih za kompleksnu političku situaciju južne Norveške, spomenut ću samo kako su Birkebeineri s namjerom zaštite (riječ “birkebeiner” bi u slobodnom prijevodu značila brezonogi, i imala bi posprdan kontekst jer se radilo o ljudima koji su bili toliko siromašni da su jedino mogli proizvesti i nositi cipele od brezine kore) otpratili tada dvogodišnjeg prijestolonasljednika Haakona Haakonssona od Lillehammera do Trondheima preko planina i kroz šume.

Kip je smješten u centru Lillehammera (jer nema prikladnije lokacije za njega), a sliku koja danas visi na zidu Skijaškoga muzeja na Holmenkollenu u Oslu naslikao je Knut Bergslien.

Jedan od top norveških proizvođača odjeće, Bergans, kao logotip ima upravo Birkebeinere.

Nastavili smo se voziti s namjerom da se nedugo nakon sparkiramo i utaborimo na Peer Gynt veienu (hr. Put Peer Gynta). Iako pretpostavljam da prosječna osoba to zna, spomenut ću kako je Peer Gynt lik iz Ibsenove petočinske istoimene drame, jednoga od najvažnijih književnih djela Norveške. Osim drame, poznata je i glazba koja prati dramsku izvedbu (otprilike kao soundtrack :D) i koju je napisao Edvard Grieg. Sigurno su vam poznate Morning i In the hall of the Mountain king (I Dovregubbens hall) skladbe.

Cesta je otvorena manji dio godine; obično je zatvorena za sav promet kada je prisutan snijeg. Radi se o makadamu na kojemu smo sreli bicikliste i nekoliko kampera u potrazi za mirom nordijske ljepote.

Negdje oko devet navečer našli smo brdašce na kojemu smo podignuli Crvenoga Hilleberga. Bilo mi je jako drago što već prvu noć spavamo vani (kada ste na motoru, vrlo ste očito na udaru svih vanjskih (ne)prilika) i imamo priliku neometano uživati u svježini ovakve lokacije.

Mene po običaju posebno veseli spavanje u tundri na tlu, pogotovo kada prije spavanja stamanim zdjelu toploga ramena.

total: 220 km.

Save

Save

Save