Slovenija

Prije 7 dana sam bila u Sloveniji. Dotad sam uglavnom prolazila kroz nju, odlazeći do drugih država i uglavnom noću. Tad nisam vidjela ništa osim toaleta benzinskih crpki i autoputa. Cilj ovog odlaska je bila konačna kupnja sata za mog Mouža, u kombinaciji sa mini-izletom. Ja sam od njega, FYI, dobila ekspres lonac, koji je svaku osobu natjerao na padanje sa stolca od smijeha. Kao, gdje je tu romantika, ihihihiihahahaaaa, kakav je to poklon?!. Khm. Cipele, zlato, dijamanti, torbe, skupe cvikse, vateva haz no power over me – lončuga od 8 litara koja će u kratkom roku (rekordnih 30 minuta) skuhati namočeni slanutak je ono što se traži. Epic lonac is epic.

Ne znam zašto, ali uvijek očekujem žestoke kontraste uz granice EU i ne-EU država. Nešto kao na prijelazu Helm, između Ukrajine i Poljske. Sa jedne strane jad i bijeda, stare Škode, mačke polomljenih repova i prosjaci a sa druge sve europski uređeno, pomalo OCD posloženo i popeglano. Iskešeno sunce, zeleni brežuljci ‘n’ shit, Tinky Winky, Dipsy, Lala i Po u mahnitom klataranju antenama na glavi i slično.
Kontrast između HR i SLO ne postoji ili makar nije nešto posebno upečatljiv.

Priroda koju smo vidjeli putem je prelijepa. Vozili smo se nekom sekundarnom cestom, preko šuma i brda. Autoput nam je, kraj takvih ruta, opcija samo kad se žurimo kući ili kreće kiša.

Prolazili smo kroz mala mjesta, rudarske gradiće, divili se jeziku, doručkovali, pa čak i upoznali najstarijeg slovenskog motorista. Odoka sedamdesetogodišnjak broji zapravo 97 godina (dam ruku u vatru da laže) se raskokodakao, prisjetio dana kad je radio u Borovu za vrijeme Jugoslavije, ispričao par viceva i na koncu je otprduckao na prastarom Tomosu.

Ljubljana ne vrvi pretjerano ljudima, ali obzirom na doba dana ima smisla – za razliku od RH, ovdje ljudi zapravo nešto i rade. Nema mlađarije na sve strane, nema prđenja pod suncobranima. Ljudi rade. Nedavno sam vidjela članak o alarmantnih 10% nezaposlenih u siječnju kod njih. Ehhh… , da vas podsjetim, veljača 2012. u HR broji preko 20% nezaposlenih a alarmantnih paničnih članaka još uvijek nema.

Ono što me oduševilo je centraliziran šoping komad grada Ljubljane. Nešto kao velesajam sa svim brendovima na jednom mjestu. Zašto mi se ideja sviđa? Zato što jedan Zagreb ima, redom: West Gate, CC1 x 2, Arenu, Avenue Mall, Importanne, Kaptol centar, Garden Mall, pa onda outlet Začretje. Svi imaju Zare, H&Move, Peekove, Cloppenburge, Newove, Yorkere i ostatak smeća za raju. Nije li logičnije posložiti sve na jednu hrpu? Ja sam nezahtjevan kupac i ne da mi se putovati u 5 centara da bih nešto našla a realno nemam ni vremena. Nedavni događaji su me natjerali na traženje specifičnih odjevnih komada po svim dijelovima Zagreba, tijekom nekoliko dana. Grozno.

Zaletjela sam u par dućana zdrave hrane, Kalček i Vitacare. Asortiman ogroman, dominiraju njemački proizvodi, prodavačice uslužne, prelijepi prostori. Osjećaš se super kad krstariš među policama sa zanimljivim namirnicama i u glavi kombiniraš što možeš sa njima. Cijene su drastično različite jer Slovenci na hranu imaju 8% poreza, za razliku od nas, države sa ljudima stravične platežne moći gdje je porez na hranu 25%.

Kiša nas je natjerala na brzi povratak, pa smo sišli na autoput i za malo više od sat vremena bili u ZG.

Lazićka