Sovsko?

U nedjelju bijah sa bandom entuzijastičnih herpetologinja na Sovskom jezeru.
Osim što sam se lijepo provela u društvu ljubiteljica prirode, iskoristila sam priliku i poslikala koju životinjicu koja mi se našla na putu.

np: METALLICA – nothing else matters

Krenut ću pisati ovaj tekst vođena inicijalnom misli “teško je žabu u vodu natjerati”. Zapravo, jednako tako teško je mene namamiti na svjetlost Sunca u proljeće u prirodu, a to je znala i kovrčava koka koja me mudro prije par tjedana pozvala na žabolov i kornjolov

Odazvala sam se i oko 9 ujutro krenula sa Debelim prema jezeru. Vrijeme mi nije baš ulijevalo samopouzdanje, kroz prozor se nije naziralo baš pretjerano sunčeve svjetlosti, no ispostavilo se kako je samo nad mojom kućom čvonjio crni oblak. Vožnja je bila ugodna, trajala je 90-ak minuta. Iznenadila sam se koliko je jezero zapravo blizu Đakova. Tamo su nas herpetologinje dočekale fest ufurane u mamljenje kornjača i žaba u mrežice. Mislila sam kako je Sovsko minijaturno jezerce i da ćemo većinu vremena provesti sami posvećeni poslu, no iznenadila me hrpa izletnika, miris roštiljskih kobasica i djeca u trku. Priroda je divna, sve je osvježeno snažnom zelenom bojom, dan je bio relativno topao a fotografiranje je bilo prekinuto sa par kratkotrajnih pljuskova praćenih intenzivnom no isto tako kratkom naoblakom.

Sa fotografijama nisam pretjerano zadovoljna (Sigma 105 mm @ Canon 1Ds), izdvajam nekoliko boljih. Ujedno, radi očuvanja privatnosti cijenjenih kolegica herpetologinja, neću stavljati njihove fotografije.

.na zelenom

.skriven u mutnom

.rana

.oči

.chrysomela

.pipa

Vratila sam se kući predvečer teža za tri krpelja + tijekom sjedenja na travnjaku sam već spazila jednu sićušnu krvoločnu zvijer kako baulja po mojoj lijevoj podlaktici.