Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski
Tag: šume
Početak posljednje etape putovanja prema Sjeveru tj. povratka kući s istoga bio je izlazak iz Arktičkog kruga, prelazak preko 66-og stupnja i pokojeminute sjeverne geografske širine. Nakon divne vožnje u Saltfjellet zoni, posjetili smo Polarsirkelsenteret, gdje smo kupovali suvenire i naslikavali se pred monumentom koji obilježava ovu liniju, a urešen
Posljednja točka na kraju ceste na Lofotenima zove se Å (norveška abeceda ide od A do Å, za razliku od hrvatske koja završava sa Z). Nedaleko od mjesta Å nalazila se trajektna luka iz koje smo trebali otploviti nazad na kopno do grada Bodø tijekom cca 3 sata vožnje. Ono
Tupi (finska koliba) je vrlo simpatična iznutra. Drveni zidovi, drveni kreveti i karirane rustikalne zavjese (bolje rečeno, neprozirni zastori) super su okružje za naspavati se. Dojam popravljaju jumala-related knjige. Ovako izgleda tupi izvana i ujutro, nakon što je broj komaraca opao za jedno 50%. Noć ranije bili su izuzetno uporni
Znači, posjetili smo Nordkapp. Imali smo na raspolaganju ukupno 15 dana, a do Nordkappa smo lagano vozili sedam, bez prevelike priše i stiske. Redovito pregledavanje YR-a i ostalih prognostičara nimalo nije obećavalo – cijeli Finnmark bio je pod planiranom kišom tijekom sljedećih 7 dana. Nije da je to nešto čudno,
Meni su Samiji vrlo zanimljivi. Jako sam sretna što sam imala priliku završiti u krajevima gdje žive; dosta sam ih proučila, pogotovo njihovu mitologiju, i baš se lijepo zaokružila priča. Pomogao je i Lazić odlaskom u finski dio Laponije, bijah u Helsinkiju, a i izradih i torbicu na temu šamanskog
Ovako izgleda ljetno jutro u polarnom krugu. Čista je sreća otvoriti oči, odzipati šator i udisati neopisivo čist i svjež zrak. Cilj dana bio nam je ulazak u Bodø, simpatični priobalni grad. U centru grada nalazi se ogroman mural s orlom. Izgleda straobalno preopako fantastično, a ima i poruku –
Nakon buđenja na finoj i mekoj dekici od mahovine i lišajeva uz Peer Gynt veien trebalo se spakirati i krenuti na put prema Trondheimu, s namjerom da prijeđemo poveći broj kilometara do kraja dana. Trebalo je dosegnuti ulaz u Kystriksveien, slavnu Narodnu obalnu cestu, čime smo se maknuli s E6
Nakon buđenja u jedinom kampu u pogonu u regiji i prilično bizarne noći tijekom koje sam se smrznula kao zadnja budala (pretpostavljam da me drmala febra) u vreći za spavanje namijenjenoj za -18 pokupili smo se i krenuli na cestu. Mačke. Koliko je prvi dan na cesti bio loše raspoložen
Prljavština i smeće Prvo što mi je zapelo za oko u Grčkoj bila je neočekivana disproporcija između onoga što sam očekivala da će biti (čisto, uredno, “na visini”, onako – u skladu s enormnim značajem na svjetskoj karti) i onoga što sam dočekala (prljavo, smeće na ulicama, smeće uz cestu,
O Asbyrgi kanjonu nisam našla puno informacija online i tuđih iskustava (pogotovo u usporedbi s Gullfossom i ostatkom top atrakcija), ali ono malo što sam našla posebno me zaintrigiralo. Ovo mi je jako drago, jer ako bih se fokusirala samo na superpopularne lokacije, ne bih imala priliku vidjeti nešto ovoliko
Jako volim Norvešku i sretna sam što sam ovdje, nakon nekoliko dolazaka i sustavnog zaljubljivanja. Jedan od meni top norveških gradova zasigurno je Bergen, pogotovo nakon prošloga vikenda – opet smo nagrecali nešto malo vremena i slobode pa smo se otisnuli na put od petstotinjak kilometara u smjeru zapada. Lazić
Oboje smo revni šetači i nismo, kako bi se u narodu reklo, bez vraga završili u Norveškoj. Da padamo na plaže i ležanje na ručnicima, sigurno bi se preselili u neku od mediteranskih država. Lazić srećom dijeli mišljenje o svježem planinskom zraku; ako je ikad i sumnjao u to, u
Hrastova strizibuba jedan je od najpoznatijih i najlakše raspoznatljivijih kukaca naše regije. Radi se o čovjeku i životinjama bezopasnom kukcu koji obitava u šumskim zajednicama, poglavito hrastovog profila. U stablima ličinka radi štetu progrizajući hodnike i čineći stablo neupotrebljivim za preradu. Zbog višegodišnjeg larvalnog stadija i dugotrajnosti dijela razvoja u
Jedan od najboljih faktora toplog dijela godine povećana je moto-aktivnost. Iako smo oboje trenutno pod opterećenjem, uspijevamo uloviti pokoji trenutak za sebe i koji kilometar. Mene čudi i koliko mi je trebalo da konačno sjednem i napišem ovaj tekst, ali nekad jednostavno nemam vremena. Nekako smo se uspjeli u nedjelju
Kada pogledate bršljan (Hedera helix), vilinu kosicu (Cuscuta sp.) i imelu (Viscum album) u svom prirodnom staništu – na nekoj od biljaka, pomislili biste da je svaka od ove tri biljke dosadni nametnik koji svojim habitusom guši domadara i razvija pipke kroz koje srče biljne sokove do trenutka kada ih ubije. Je
Situacija me prisilila da se uvučem nazad u entomologiju, od koje sam se drastično udaljila unazad daleko previše godina i koju trenutno proučavam vrlo intenzivno. Nije baš pravo prisiljavanje, ne pokazujem baš nikakav otpor i zapravo uživam toliko da bi trebalo biti ilegalno. Profesionalni život i činjenica da u šumi godinama
S vremena na vrijeme stižu mi upiti i rikvestovi za teme koje pojedini čitatelj želi vidjeti na svartu. Budući da je meni izrazito ne-problem sjesti i napisati pokoju rečenicu, velika većina članaka promptno završi uploadana i prezentirana daljnjem čitateljstvu. Neobično mi je zanimljivo ustanoviti kako me netko percipira kao znalca
8.8. četvrtak Vidjela sam Alpe, prešla brda Norveške, pregazila Tatre, Transilvanske alpe i Karpate, vozila se po Uralu ali ništa od toga nije do koljena Kavkazu. Kavkaz je po mojoj mjeri. Kad kažem brdo, mislim na kršovito stijenje koje se izdiže u nebesa i pod oblake na jasno plavom nebu,
27.7. subota Pročitali ste priču o sudbini planinara koji su kasnih 50-tih prošlog tisućljeća krenuli na Otorten i onda stradali na izrazito brutalan i bizaran način, bez previše logike? Incident na planinskom prijevoju Djatlov Ivdelj je bio posljednja točka civilizacije do koje su došli, vlakom. Krenuli su kamionom prema Vižaju
26.7. petak Početak dana prezentirat ću vam pomoću fotografije koja prikazuje djelić ranojutarnje šatorske atmosfere Od komarica nas je dijelila unutrašnja šatorska površina kroz koju nisu nikako mogle proći. Zbog gzilijarde obada koji su mi noć prije izgrizli jedini izloženi komadić kože, lice, sva sam bila u oteklinama i kvrgama
Planinski lanac Ural je dug 2 500 km i širok 150 km, star oko 300 milijuna godina. Nastao je krajem karbona, u vrijeme razvijanja prvih gmazova. Najviša točka lanca mjeri 1895 m a sama planina nosi ime Narodna. Po broju kilometara duljine lanac spada u 10 najvećih. Na vrhu ljestvice
My god has shown his sympathy for all the spirits lost I’ve prayed for salvation and peace for ages. Standing in the summer breeze inhaling life again a new day has come a chance to relive forget and forgive.
25.7. četvrtak Noć prije sišli smo sa glavne ceste u selo Bizjer (Бизяр) i zamolili vlasnika za raširivanje palatke (šatora) na njegovoj livadi. Buđenje i ustajanje ujutro nije moglo biti savršenije. Za početak, osjećaj kada se probudiš u ramo jutro na Uralu je neprocjenjiv. Zrak oko nas bio je vrlo svjež,