Bajkonur?

Poznat vam je ovaj osjećaj?

Ja se ovo počesto pitam

Kada sam proučavala incident na Djatlovom prijevoju koji se odvio na obroncima Urala prije 54 godine, pažnju mi je okupiralo jedno vrlo zanimljivo ime. Na jednom od ruskih foruma nabasala sam na informaciju kako je na dan njihove nesreće iz vojne baze na teritoriju današnjeg Kazahstana taj dan lansirano nekoliko raketa u smjeru Polarnog Urala. Ovdje se moje istraživanje počelo račvati u dvije strane, lokalitet na kojemu su se nalazile lansirne rampe nije mogao izbjeći svoj komadić pažnje.

Pogledajte ovaj fragment aridnog kraja, snimljen satelitom.

Gledate u komadić Kazahstana, 100-200 kilometara istočno od Aralskog jezera. Uz ovu rijeku koja siječe fotografiju po cca polovici, negdje u sredini na rijeci Sir Darja leži grad koji je do 1995. godine nosio ime Lenjinsk.

Tada je uz blagoslov tadašnjeg predsjednika, Borisa Jeljcina, preimenovan u Bajkonur.

Lijepo ime grada dalo bi se prevesti sa kazahstanskog kao “plodno tlo”. Čita se “Bajkanur”; Rusi čitaju O kao A.

Bajkonur je zatvoreni grad, jedan od brojnih unutar Ruske Federacije. Broji oko 30 000 stanovnika, uglavnom zaposlenika na lokaciji udaljenoj oko 25 km sjevernije via железной дороги

na čijem drugom kraju leži kozmodrom Bajkonur.

Zamislite kako se osjećao pilot letjelice Lockheed U2 kada je letio početkom kolovoza 1957. godine nad ovim područjem i usred kazahstanske stepetine uočio ni manje ni više nego na  prilično uznapredovali sovjetski svemirski program. Do tog trena ni CIA nije znala za točku na fotografiji ispod, naknadno i prikladno nazvanu Gagarinov start.

Bez premca, Bajkonur je jedna od najzanimljivijih lokacija na Zemlji.

Iako je, geografski, tehnički i pravno kozmodrom Bajkonur smješten u Kazahstanu, bivšoj republici Sovjetskog Saveza, Rusi ga koriste kao bunar u komšijinoj avliji – imaju poseban aranžman sa kazahstanskom vladom od koje iznajmljuju ovaj vrlo zanimljivi i skupi pješčanik za igru. Iz ruske se kase godišnje lansira oko 115 milijuna dolara Kazahstanu za ove svrhe. Dugi niz godina bajkonurski kozmodrom služio je kao vojna baza koja je vršila balistička testiranja raznih vrsta raketa i projektila. Ipak, primarna svrha kozmodroma jest omogućavanje i lansiranje raketa u vasionu – Bajkonur je prvi i najveći kozmodrom u povijesti letova u svemir. Većina ključnih i prijelomnih trenutaka u povijesti ruskog (a i općenito na svjetskoj razini) svemirskog programa krenula je upravo iz Bajkonura.
Kronološki, sa ovog kozmodroma uzletjeli su:

• prvi interkontinentalni balistički projektil – R-7 Semjorka (baza pri razvijanju svake daljnje vrste svemirskih raketa, lansirana 21.8.1957.)
• prvi Zemljin satelit – Sputnjik 1 (lansiran 4.10. 1957.)
• prva životinja koja je orbitirala oko Zemlje – pas Lajka (poslana 3.11. 1957. u letjelici Sputnjik 2)
• Juri Gagarin, prvi čovjek u svemiru (12.4.1961. proveo skoro dva sata orbitirajući oko Zemlje u letjelici Vostok 1)
• Valentina Tjerješkova, prva žena u svemiru (lansirana 16.6.1963. godine, provela je skoro 3 dana u svemiru u letjelici Vostok 6)

To su vrlo moćni i važni povijesni trenuci koje si Bajkonur i ruska inženjerija mogu pripisati. Računajte kako je Tjerješkova, recimo, u trenutak kada je odradila 3 dana provela više vremena u komadu u svemiru nego svi njeni prethodnici zajedno. Ujedno, svaki let ruskog svemirskog programa koji je lansirao raketu upravljanu čovjekom krenuo je iz Bajkonura. Do danas. Masivni rispekt.

E sad…

Saznala sam kako se u Bajkonur može i ući, iako sam mislila kako je potpuno zatvoren za civile. Naravno, ne možete baš ušetati kao na spli’sku rivu, ali ući i kretati se Bajkonurom u strogo kontroliranim uvjetima jest moguće. Naime, postoje agencije koje vode zainteresirane po gradu i samom postrojenju. Možete biti prisutni kada se rade lansiranja letjelica sa ljudskom posadom i bez nje, primjerice, kada na ISS ide teretna pošiljka, imate priliku prošetati muzejima sa vezanom tematikom, vidjeti artefakte koje su koristili poznati kozmonauti tijekom povijesti, posjetiti školu kozmonauta… Ono najbitnije, moći ćete reći da ste prošetali Bajkonurom. 98% ljudi kojima se pohvalite neće imati blagog pojma koja je težina i važnost tog mjesta, ali ako uopće zainteresirano čitate ovaj članak i motate se makar povremeno po svartu, ne spadate u tu većinu i ne brigate previše što takvi misle, znaju ili ne znaju.

Cijena takve ekspedicije u najmanju ruku je stravična. Po osobi, u aranžmanu sa uzlijetanjem letjelice sa ljudskom posadom prema ISS-u (sljedeća pada na) 25.11.2013. iznosi oko 30 000 kuna. Znači, nas dvoje, daleko previše za hendlanje. Minus troškovi za let do Moskve i plus troškovi za odlazak motorom. Nije neka ušteda ali je daleko zanimljivije i daje priliku da bolje upoznamo sve ono što bi nam se na putu do tamo našlo pod gumama. Sigurno ne bi izašli na M-5 i gazili što prije do Kazahstana, opet bismo se motali po selima i žicali Ruse da im uz kuću raširimo palatku jer Gagarin je naš heroj

Aktualno, Rusi pokušavaju smanjiti ovisnost o Kazahstanu i stoga u Amurskoj oblasti dižu nešto što će u najmanju ruku biti čudo – Vostočni kozmodrom. Plan završetka je 2018. godina, do koje se nadam kako ću nekakvim spletom okolnosti završiti u Bajkonuru.