Blackfish

Najdraži su mi dokumentarci oni o životinjama. Pogledala sam stotine sati videomaterijala, nerijetko u dubokom divljenju i sa dječjim entuzijazmom. Prema svemu dosad viđenom, najmanje sam sklona propagandističkom materijalu. Kad takvo što i pogledam, ne shvaćam ozbiljno viđeno jer je koncepcija, iako sa jakom i jasnom porukom, za moje pojmove promašena. Super primjer tendencioznosti mi je dokumentarac Earthlings. Pogledala sam ga prije 5-6 godina i zaključila kako je smišljen samo i isključivo za promociju bezmesnog načina prehrane. Njegova primarna svrha generiranje je gađenja spram mesa i načina na koji se dobija. Fascinira me koliko ljudi je prestalo jesti meso nakon njega a još više me fasciniralo koliko ljudi je do tada mislilo da piletina nastaje uz primjenu hokus-pokusa i viline prašine; tim više što mene taj dokumentarac nije uspio uvjeriti u ništa. Suditi generalno o tretmanu životinja na temelju izrazito naturaliziranih scena koje čine sve, samo ne prosjek i uobičajeno ponašanje prema životinjama bilo bi kao graditi stav o ljubavi na temelju HC BDSM pornografskog uratka, kao što mi dokumentarac o holokaustu i židovskom stradavanju u logorima ne bi mogao definirati mišljenje o Nijemcima.

Tek poneki propagandistički dokumentarac o životinjama kod mene uspije proći. Jedan od rijetkih zove se Blackfish. Divno temeljito objašnjava dekade ‘meričke tradicije lova na kitove ubojice, garažiranje tih istih kitova po brojnim tematskim parkovima a potom i pravljenje budala od njih u raznim šouovima.

Cijela ideja izlova i klaunizacije kitova ubojica potpuni je promašaj od starta. Ova je vrsta visokosocijalizirani vršni oceanski predator koji svladava i bijele psine i obitava u matrijarhalnim zajednicama. Mogu mjeriti i do 9 metara i postići tjelesnu masu do 6 tona a očekivani životni vijek u prirodi iznosi čak do 90 godina (bilo mi je fora kako Sea Worldovi zaposlenici pred kamerama veselo cvrkuću pjesmicu koja kaže kako u divljini dožive jedva trideset i na jedan način dožive spas kada ih uhvate i zatvore u bazene). Osim na snagu i intuiciju oslanja se na svoje natprosječne komunikacijske sposobnosti, inteligenciju i izuzetnu sposobnost učenja.

Frozen planet dao nam je na uvid jednu krasnu scenu koja to i pokazuje. Osim inteligencije, pokazuju i podmuklost, taktičnost, zlopamtilost i osvetoljubivost, što su potpuno opravdane reakcije na način na koji su u parkovima bili tretirani. Čovjek je siguran u moru sa njima, zabilježeni incidenti u divljini izolirani su i broje se na prste jedne šake unazad sto godina. U tematskim parkovima događao se niz incidenata u kojima su stradavali uglavnom treneri i zabavljači sa raznim stupnjevima ozljeda i bili su zataškavani do te mjere da su neki od trenera saznali za smrtne slučajeve tek kada je krenulo snimanje dokumentarca. Naravno, to nije bio jedini aspekt i jedino polje sa kojeg su dolazile širem puku adaptirane informacije po kojima su kitovi unatoč svemu izlazili kao bad guys. Ovdje pogotovo do izražaja dolazi najpopularniji od njih, Tilikum, kitoubojičasto siroče sa najvećim stažem, kako u nastupima i napadima, tako i služeći kao izvor sperme za umjetnu oplodnju ženki.

Da ne duljim, preporučujem dokumentarac, pogledajte ga.