Klice?

Jeste li ikad dobili poriv posijati kakvu sjemenku i timariti ju dok ne izraste u odraslu biljku?

Jeste li ikad poželjeli pojesti kakve klice?

Čitajte dalje jer ću napisati par riječi kako napraviti klice za jelo i kako uzgojiti razno voće i ukrasno bilje od sjemenki.

Prvo, znate li razliku između sjetve i sadnje?

Sjemenke, gomolji, plodovi i berbe?

Nisam toliki nazi za semantiku, ali zapne za uho “sadnja pšenice” i “berba krumpira”, česte kolokvijalne greške. Prvo ćemo se nakratko uhvatiti botanike, točnije anatomije.

Plod je biljni organ građen od sjemenke i usplođa. Kod jestivih plodova sjemenke obično bacamo a usplođe je ukusni mesnati dio i ujedno razlog zašto uopće uzimamo dotični plod u ruku. Usplođe ima tri sloja – egzokarp, mezokarp i endokarp – egzokarp je obično čvrst i služi kao zaštita (često je pokriven dlačicama, kukicama i sličnim), mezokarp je parenhimskog tipa i provodnim snopićima snabdijeva plod vodom i hranjivima, a endokarp je sloj uz samu sjemenku. Poznat primjer endokarpa je tvrda ljuska oraha, šljiva, kajsija i sličnih vrsta.

Najvažnija je razlika između sjemena i ploda. Uzet ćemo za primjer šljivu. Šljiva kao voćka je botanički gledano plod, unutar kojeg se nalazi sjemenka. Analogno tome, rajčice, jabuke, krastavci itd. su plodovi a sjemenke unutar njih sjeme.

Sjeme je organ viših biljaka koji nastaje spajanjem muških i ženskih spolnih stanica. Razlikujemo jednostavno (lan, sucokret, rajčica…), sjeme-plod (žitarice) i složeno (šećerna repa).

Gomolji, lukovice, rizomi, reznice i sadnice nisu sjeme već sadni materijal.

OK, dakle, sjeme se sije, sadni materijal sadi.

Konzervacija?

Pojeli ste finu i sočnu naranču i u vama se javio osjećaj da biste htjeli i mogli uzgojiti i kakvo drvce, ako ne nužno za jelo, onda makar za ukrasiti dasku na prozoru. Prvi kriterij za rast i razvoj buduće biljke je konzervacija tj. očuvanje vitalnosti sjemenke.

Kako sačuvati sjemenke za klijanje? Jednostavno, na primjeru spomenute naranče:

• kad pojedete naranču, pokupite sjemenke, uklonite eventualni višak mesa ploda, operite ih pod mlazom vode i položite na papirnati ubrus u što tanjem sloju
• neka se dobro osuše, potrebno je cca 7 dana
• uvijek birajte najveće, najpravilnije sjemenke, bez oštećenja; statistički daleko veća šansa je da ćete pri rezanju ploda nožem rasjeći endosperm nego klicu, no ako klica doživi ikakvo oštećenje – projekt naklijavanja propada. U par navrata sam u mesu plodova vidjela sjemenke sa vidljivom i lagano zelenkastom klicom – to se zove zreli plod i vitalno sjeme.
• spremite ih u kovertu na suho i hladno mjesto, bez intenzivne svjetlosti. Alternativa je staklenka sa navojem koja sprečava pristup vlage, najvećeg neprijatelja klijavosti.

Samo dobro očuvano sjeme može dati zdravu biljčicu, na nedovoljno osušenom sjemenu će se razviti plijesni koje će uništiti klicu.

Kakvo sjeme naklijavati, kakvo ne?

Na teorijskoj razini može proklijati skoro sve što nađete oko sebe. U praksi ne mora apsolutno ništa.

Vodite se logikom:

• nema smisla naklijavati sjemenke koje su pržene i slane jer je klica izrazito osjetljiva na visoke temperature a sol je potpuno nepoželjna. To su mrtve sjemenke, njih samo pogrickajte.
• čula sam da neki naklijavaju tretirano sjeme, “obojano”, namijenjeno sjetvi u vrtove. Znači, jedu klice sjemenki koje su zaštićene pesticidima. FFS, ne shvaćam zašto to uopće treba isticati, ali evo – TRETIRANO SJEME NIJE ZA JELO. Pesticidi služe kao zaštita od gljivica i kukaca u periodu klijanja i visokotoksični su.
  Uz sve, čak i netretirano sjeme namijenjeno sijanju se ne pakira u sanitarno prihvatljivim uvjetima (nije namijenjeno za jelo!) a može biti i kontaminirano pesticidima pri prolasku kroz strojeve koji su možda netom prije protjerali partije tretiranog sjemena.
• lomljene sjemenke često imaju slomljenu i klicu ili je uopće ne mora biti.
• klijat će isključivo integralno sjeme jer osim endosperma sjemena ima i klicu, esencijalni organ za ovu svrhu. Često dobijam pitanje “Što znači integralno?”. Pogledajte odgovor ovdje.

Klijanje?

Da moram birati najzanimljiviji između svih biokemijskih procesa na planetu, odabrala bih klijanje. Naizgled brutalno jednostavan, a opet toliko kompleksan slijed reakcija uvjetovanih raspoloživim kisikom, vodom, svjetlošću i temperaturama me još uvijek oduševi kao prvi put. Kad primijetim u vrećici sjemenki klicu koja je isklijala a nije trebala, osjetim neko čudno zadovoljstvo jer je preda mnom vitalna hrana. Sa guštom ću ju pojesti.

Što se događa u periodu između stavljanja sloja zemlje nad sjemenku i početka fotosintetske aktivnosti?

Zamislimo sjemenku graha. Položena je u prozračno tlo zagrijano na 24C i količina potrebne vode prodire polagano kroz sjemenski omotač. Uslijed prodora dolazi do bubrenja endospermatskih stanica sa zalihama nutrijenata u vidu masnoća, proteina i škroba. Nabubreni kotiledoni se šire, intenzivira se stanično disanje koje opskrbljuje sjemenku energijom za rast. U jednom trenutku omotač uslijed pritiska endosperma puca – među kotiledonima se budi klica i razdvaja ih, iskorištavajući zalihe nutrijenata koje su tu isključivo radi nje, uz pomoć hidrolitičkih enzima koji joj zalihe čine dostupnijima i iskoristivijima. Klica lakše koristi jednostavne šećere od škroba, u koji je pohranjena energija u zalihama. Nedugo nakon se pojavljuju korjenčići sa primarnom funkcijom stabiliziranja biljke u tlu, tek kasnije služe kao provodno tkivo za minerale i vodu iz tla.

Iz tla na površinu prodire hipokotil, stabljičica-nositeljica kotiledona koji uskoro postaju prva fotosintetska površina mlade biljke.

Klice za jelo?

Prvi put kad sam osjetila želju pojesti klicu nije u pitanju bila jestiva biljka. Sjedila sam u laboratoriju za kontrolu sjemenske robe i utvrđivala sam klijavost ječma. Specifičnost pri klijanju ječma je snažan svjež miris nalik onome lubenica.
Spriječio me, nažalost, ružičasti sloj pesticida na sjemenkama.

Ipak, odlučila sam probati naći nešto pogodnije sjeme za naklijavanje i jelo. Prvo je prošla pšenica, kasnije ječam, zob i raž, mungo, azuki i heljda… Ukratko, meni su klice odlične. Zimi ne jedem krastavce, rajčicu i slično, poštujem prirodnu smjenu sezona i ne osjećam ni potrebu pojesti ono nešto nalik tikvici što leži na voćnim odjelima trgovina. Klice su savršene jer su jeftin a odličan izvor nutrijenata i mogu se uzgojiti jednostavno u kućnoj radinosti.

Naklijavaju se: pšenica, pir ili dinkel ili krupnik, kamut, raž, zob, kukuruz, slanutak, leća, grah, grašak, soja, zelena soja ili mungo, azuki grah, rotkvica, kres, sezam, lucerna ili alfa alfa, bundeva, bademi, quinoa.. Jedino nikad nisam uspjela naklijati lan zbog notorne sluzi. Ne mogu ju dovoljno isprati da se klica probije i izraste, a ako ne ispirem 40 puta na dan, sluz se osuši i uguši klicu. Odustala sam iz 47 pokušaja.

Namakanje, trajanje namakanja, trajanje klijanja i starost pri ubiranju pogledajte u sljedećoj tablici:

Princip je zapravo vrlo jednostavan.

Prvo moram spomenuti najvažnije pravilo rada sa klicama – u kontaktu sa sjemenkama ne smije biti vrela, topla ili mlaka voda. Klice se tretira isključivo hladnom vodom.

Primjer neka bude mungo grah. Najprije treba omogućiti vodi da prodre u tkivo sjemenke. Stoga je period bubrenja tj. namakanja sjemenke u vodi nužan. Operite grah i ostavite u vodi preko noći. Ujutro ga ocijedite i raširite u tanjem sloju na mjestu sa osrednjom osvijetljenosti i na sobnoj temperaturi a vodu od namakanja iskoristite za zalijevanje cvijeća. Neka vam kao posuda za klice posluži staklena zdjela ili plići tanjur. Nabavljive su i specijalizirane plastične posude za naklijavanje, čak i višeetažne, no osobno preferiram staklo i keramiku kao materijal.

Pazite na raspoloživu vodu. Voda definira brzinu i kvalitetu rasta i razvoja. Nemojte ostaviti sjemenke da plutaju u vodi, ali ne smiju ni zasušiti. Ispiranje je obavezno, neka bude minimalno dvaput na dan. Nekad nam posao ili obaveze neće dati da ispiremo sjemenke 5 puta, no ujutro i navečer uvijek možemo istresti sjemenke u cjedilo i staviti pod mlaz vode. Kad primijetite ljubičaste ili zelenkaste diskoloracije, kao i bijele pufaste nakupine, bacite sjemenke. Ovo je znak da ste uspjeli, uz klice, uzgojiti i gljivice, plijesni. Upravo zbog njih, svaki put kad ispirete sjemenke, perite i posudu, temeljito.

Evo kako to u praksi izgleda, ovo je naklijali mungo grah nakon 2 dana (može se naklijavati i duže, do pojave listića na stabalcu):

sa kojeg sam poskidala sjemeni omotač.

Nemojte istovremeno miješati 2+ vrste biljaka jer ne možete predvidjeti kako će se razvijati klice. Nemojte se dovesti do točke da bacate klice jer je jedna vrsta izrasla na 3 cm a druga još ne trza. Radije uzmite dvije zdjelice, pa pomiješajte pri konzumaciji.

Nisu sve biljke namijenjene jedenju u formi klica. Sjemenke su nerijetko naoružane raznim toksinima u svrhu obrane od potencijalnih gladnih prolaznika, a čak ni kulturno bilje nije pošteđeno reputacije otrovnih. Nisu sve ubojite, dovoljno je da nauče lekciju da ih se više ne dira. Za jelo se ne naklijavaju (od češćih biljaka kod nas) sjemenke paprike, rajčice, jabuke, šljive, marelice, krumpira itd.

Priprema?

Što sa isklijalim klicama, pitate se. Sve vrste možete jesti sirove, no nisu ništa lošije u salatama, sendvičima, palačinkama, omletima, sa müslima, možete ih staviti u tijesto za kruh, u namaze, juhe… Posebno su fine (IMO) sa povrćem iz woka.

Klijanje za dekoraciju?

Često, kada pojedem fini i ukusni plod, ostavim sjemenke za sobno bilje. Kroz kuću mi je prošlo štošta, evo nekoliko primjera:

avokado (dugo sam istraživala kako ga naklijati; svima je uspijevao osim meni u čaši vode i razapet čačkalicama. No, ja sam na koncu odustala od tog principa i zabila sjemenku u grumen zemlje i ostavila na radijatoru. U roku 7 dana je bacio klicu).

mango (problem našeg voća u marketima je kronična nezrelost, bere se zeleno da bi do dolaska u trgovine doputovalo sa što manje gnjiljenja. Jako je teško naći zreli mango čija koža i meso pucaju pod pritiskom prsta. Ovaj je mango bio jedini zreo na koji sam naišla, endokarp je bio raspuknut i otvorila sam ga prstima da bih izvadila sjemenku. Posijala sam ju i nakon 3 dana je već izašla na svjetlost).

gledičija (jednog kišnog dana prolazeći Novim Zagrebom sam pod stablom našla mahune sa sjemenkama pa sam ih po dolasku kući namočila par dana i posijala. U međuvremenu sam saznala da se radi o vrsti Gleditsia triacanthos. Posijala sam sigurno 50 komada i svaka je isklijala. Podijelila sam ih doslovno sve).

rogač (puki eksperiment i želja za testiranjem vitalnosti rogača iz Plodina me natjerala da probam naklijati ga.)

naranča (njih je posebno jednostavno uzgojiti, toplo preporučam).

Smatram naklijavanje ne pretjerano zahtjevnim procesom i poslom, samo traži nešto truda, vremena i dobre volje.