O iskorištenju iznutrica i mojoj apsolutnoj nesposobnosti da to i napravim pisala sam lani. Korak od želudaca, repova i sličnih nemesa nalaze se pileća krilca, definicija mesne tragedije i rugobnosti – na malenim kostima nalazi se jedva 3 mišića preko kojih je razapeta koža koju i inače progonim i uklanjam
Category: foto
Često me pitaju ljudi oko mene čime i kako dorađujem fotografije hrane, pogotovo zbog jarkosti boja. Zapravo, minimalno ih obrađujem (obavezno popravljam kadar, korigiram faktički samo balans bijele boje i povremeno oštrinu), pazim na svjetlost pri fotografiranju i ono najbitnije i vezano za temu – kuham povrće na način da
Razmišljala sam nastaviti li dalje puniti polako svartberg na norveškom jeziku (možda i engleskom), ali mislim da ću još neko vrijeme ipak koristiti uglavnom materinji. Kada primijetite norveške riječi, znajte da se protežem s druge strane i testiram kako zvuči vokabular u praksi Današnja tema – hrana naša svagdašnja. Najvažnija
Remisija? Pisala sam tijekom prošle godine kako se već poduže družim s izvjesnim gospodinom poznatim kao Herr Crohn, upoznajem njegovu predivnu narav i tražim metode kako se nositi s njim. Prije mjesec i nešto saznala sam nakon MR kako sam uspješno zauzdala Crohna i ušla sam u stanje remisije, što
Znam da tupim o grahu i da sam dosadna izvan svake mjere s njim, ali ne mogu si pomoći. Osim što me ne uspijevaju nahraniti lagani obroci i baš tražim nešto konkretno i zasitno, stvarno ga rado kuham i svaki iole zanimljiv recept varijacije na temu jednostavno moram probati. Netom
Od povratka iz Rusije nisam imala “pravog” godišnjeg. Iskorištavala sam dane da bih pospajala neradne datume i nešto ko fol odmarala, ali nismo planirali niti smo odlazili nekamo motorom zbog obaveza koje su nam dosta limitirale kretanje izvan Zagreba. Tek sam nedavno, krajem travnja, otišla na dva tjedna zasluženog chilla. Osim
#onokad te Ana uslika analognim aparatom, razvije film i potom skenira fotografiju jer joj taj slijed u digitalnom dobu zvuči logično, a tebi je rezultat više nego zadovoljavajuć.
Fantazija. Čista fantazija. Sirovo, iskreno, jednostavno. Svi su toliko uvjerljivi i savršeno nesavršeni, ali jedan od favorita (neću pretjerati ako kažem da su mi favoriti svi :)) je ova fotografija.
Prije par godina počela sam eksperimentirati sa sladoledima iz kućne radinosti. Ono što me brzo zaustavilo bilo je radno iskustvo u pogonu Leda i sjećanje na opis o miješanju sladoleda sa zrakom da bi se postigla specifična kremasta tekstura – u kućnoj radinosti i s klasičnom ledenicom nije moguće postići
Istraživanje Željave planiram podugo. U društvu ekipe s foruma motori.hr Lazić je već obišao aerodrom prilično temeljito i u nekoliko navrata, a ja sam na Veliki petak 2010. godine samo zašla u objekt i izašla van, nakon što sam shvatila koliko je mrak superioran a mi naoružani samo jednom naglavnom
Užasno sam lijena za nakuhavanje čajeva. Nemam naviku piti ništa redovito i ciklički a o ovisnosti o kavi i sličnim ne-mogu-otvoriti-oči-bez-pune-šalice da ne pričam. Iz nekog razloga, nikad nisam favorizirala sjedenje na kavama, čajevima i inim višesatnim ispijanjima pićenaca. Meni ta komponenta nedostaje; obično sjednem, popijem nešto u vrlo kratkom
Prije 6 mjeseci odlučila sam poigrati se sa wokom. Iskustvo je bilo dosta zanimljivo i dobila sam hrpu upita vezanih za recepte, pripremu i nabavu namirnica. Svidjelo mi se jako koliko ljudi imaju interes i želju probati nešto slično; najveći kompliment dao mi je David kada je na temelju mojih
15.8. četvrtak Posljednji dan putovanja proveli smo lagano, družeći se sa Facom u Gradiški. Odveli smo ga na teletinu u Dukat po Dragecovoj preporuci a potom krenuli prema Zagrebu. U stan smo ušli u oko 10 navečer, sretni i zadovoljni. Preživjeli smo uralske makadame, tursku hiperljubaznost, pa i prosvjede hrvatskih
14.8. srijeda Od Dimitrovgrada do Tovarnika vozili smo cijeli dan. Bili smo oboje sretni jer smo bili tu. Skoro smo kod kuće, evo nas skoro u Zagrebu! Hrvatska, 33 dana kasnije U poslijepodnevnim/predvečernjim satima dokopali smo se Rokovaca i Marijane koja nas je ugostila kao lordove. Taman se sutra spremao
13.8. utorak Rastali smo se od Tevfika i žene mu, sa namjerom dolaska do kraja dana u Srbiju. Kratko smo stali u gradu Edirne, gdje je Lazić sjeo na brijanje. Sviđa mu se koncepcija da ga skockaju za 10-ak kuna, štoviše, kaže da bi praksu nastavio i kod nas kada
12.8. ponedjeljak Kako vrijeme odmiče, tako smo sve manje vremena trošili na istraživanje a sve više na gaženje ceste prema kući. U poslijepodnevnim satima smo ušli u Istanbul koji nas je oboje totalno oduševio. Grad je ogroman i krasan. Pun je lijepih građevina, zanimljivih zgrada, beskrajnih naselja i rijeke automobila
11.8. nedjelja Negdje tijekom noći zabrijali smo kako vani pljušti kiša. Lazić je izjurio van da bi pokrio motor i odjeću koja je eventualno ostala nezaštićena i shvatio kako šum dolazi od mora a ne pljuska. Kontinentalci Jutarnja rutina, pakiranje, spremanje, polijetanje. Čovjek pored nas je Rus koji živi i
10.8. subota Probudila sam se naspavana na ovakav način po prvi put u zadnjih 4-5 godina. Takvo zadovoljstvo i potpuno prevaziđeni umor vidjela sam jedino kada se Jack’s gallblader probudio nakon što se noć ranije isplakao među Mooseovim sisama. Kvalitetni tvrdi san – sklapanje očiju, instantno potonuće, nikakvi snovi, prazna
9.8. petak Noć prije, vrzmajući se gradom i usput tražeći mjesto za spavanje, našli smo rodnu kuću Staljina u najužem centru grada. Lokalci, iako ga zapravo ne vole pretjerano i nemaju na sve strane natpise kako je Gori mjesto njegovog rođenja, ipak drže do povijesti i činjenice da je jedna
Prije nego nastavim sa pričom o Gruziji a potom i Turskoj, kratko bih se osvrnula na cjelokupni boravak u Rusiji, izravni kontakt sa Rusima i sve ono što nas je dočekalo tijekom cca 7 000 km po Ruskoj Federaciji. Ovo su neke mini-impresije koje Ruse čine toliko autentičnima da uistinu
8.8. četvrtak Vidjela sam Alpe, prešla brda Norveške, pregazila Tatre, Transilvanske alpe i Karpate, vozila se po Uralu ali ništa od toga nije do koljena Kavkazu. Kavkaz je po mojoj mjeri. Kad kažem brdo, mislim na kršovito stijenje koje se izdiže u nebesa i pod oblake na jasno plavom nebu,
7.8. srijeda Ovo je bio jedan od luđih (čitaj: specifičnijih) dana na cesti po Rusiji. Dakle, jedan je od najdražih. Nije da takve nismo očekivali; vozili smo se prema području sa sociopolitičkim stanjem dovoljno kompliciranim da nas u jednom trenutku zaboli glava. Tenzije se najviše osjete na području federalnih republika kao
6.8. utorak Kada smo spazili sunce kako prodire kroz prozor motelčića, bilo smo jako sretni jer je to značilo kako ćemo imati vremenske uvjete za slike koje će biti dovoljno kvalitetne da završe na svartu u ovom putopisu. Izjurili smo brzo van udisati Mongoliju u egzilu, kretati se među Kalmičanima,