Zora u brdima izgleda ovako. Pakiranje za izlazak na cestu kada prespavamo u autu daleko je brži nego varijanta koja uključuje slaganje šatora, tako da smo ozbiljno naloženi na ljepotu zvanu Meteora krenuli na cestu dosta rano. Grci su prilično neopterećeni obavezama i ležerni po prirodi, kako sam ubrala
Posts by Author: 985 posts by ivana
Nakon buđenja u jedinom kampu u pogonu u regiji i prilično bizarne noći tijekom koje sam se smrznula kao zadnja budala (pretpostavljam da me drmala febra) u vreći za spavanje namijenjenoj za -18 pokupili smo se i krenuli na cestu. Mačke. Koliko je prvi dan na cesti bio loše raspoložen
Prljavština i smeće Prvo što mi je zapelo za oko u Grčkoj bila je neočekivana disproporcija između onoga što sam očekivala da će biti (čisto, uredno, “na visini”, onako – u skladu s enormnim značajem na svjetskoj karti) i onoga što sam dočekala (prljavo, smeće na ulicama, smeće uz cestu,
Akropolis (gr. grad na uzvisini, vrhu) centralna je lokacija, majka svih jezgri i esencija grada. Ovo nije jedini Akropolis, naziv pokriva svaku citadelu na uzvisini nad gradom u Grčkoj, ali ovaj je Akropolis povijesno i kulturološki najvažniji, i nemoguće je proći kroz Atenu i ne posvetiti mu makar malo vremena.
Grad Atena pun je mačaka lutalica. Nisam nikada vidjela lutalice ijedne životinjske vrste u ovolikom broju, pogotovo ne u urbanim zonama. Kadgod i gdjegod prolazite kroz grad, naići ćete na mačke koje leže na klupama za sjedenje, umivaju se sjedeći na ogradama ili drijemaju na suncu u Akropoli i Agori.
Prvo jutro u Ateni Bilo je očito da će dan biti vrlo topao. Vraćam se samo nakratko na krš i derutno stanje grada jer je sve bolje vidljivo ujutro, pa evo tipičnoga kadra u zoni Metaxhourgio. Isplanirali smo cijeli dan tako da vidimo što više i s namjerom da sutradan
Lijepi završetak dvije i sedamnaeste… Početkom ovoga mjeseca (studenoga) morala sam iskoristiti posljednje tjedne godišnjega odmora i stoga smo se uputili na putovanje po Grčkoj. Prethodno sam godišnji potrošila na Island u svibnju i Nordkapp u srpnju (+ vikend u Helsinkiju), i stoga mogu reći da je 2017. stvarno bila
Nije mi nikako jasno zašto je toliko teško napraviti seriju koja će te zaintrigirati toliko da ćeš po svaku cijenu željeti vidjeti sljedeću epizodu čim jedna od njih u nizu završi, pekući kantu za kantom kokica. Uz najbolju volju – ne uspijeva mi. Ili me serije zagriju za tek nekoliko
Island nije poznat po univerzalno voljenim specijalitetima. Uglavnom ga se pamti po ekstremima tipa fermentirano meso grenlandskog morskog psa spavača i ovnovih ukiseljenih muda, ali ako pogledate širu sliku, potpuno vam je jasno zašto je tako. Zamislite sljedeći scenarij: Irci, Šveđani i Norvežani dolaze na Island krajem devetoga stoljeća. Nalaze
Sugestije što vidjeti drastično variraju od osobe do osobe, što je logično obzirom na ukuse. Malo ih je zeznuto ozbiljno shvatiti jer je pojedincima plafon ukusa i znanja random vodopad tipa Gullfoss, a povijesno-premoćne lokacije tipa Thingvellir baš i ne doživljavaju. Moj osobni popis obzirom na viđeno i obzirom na
Island je ekstremno atraktivan i zanimljiv za vidjeti. Ne morate biti nature freakovi da bi ga odlučili posjetiti; u njegovim sadržajima za sebe će sigurno svatko naći nešto. Ovo je podržano činjenicom da ogroman broj ljudi (u konstantnom porastu unazad otprilike 5 godina) dolazi na otok i po njemu putuje,
Boravak na Islandu bogomdan je za svakoga tko ima ikakvu povijest s metalom, Nordijcima i njihovom mitologijom. Osim što se uistinu može uživati u prirodi, postoji veliki broj suvenirnica naoružanih ogromnim asortimanom predmeta od vune, metala, perli od lave itd. Zbog vrlo male količine prostora u koferima na raspolaganju morala
Prethodni smo dan jurcali od Höfna južnom obalom što bliže Keflaviku, u namjeri da što bliže budemo aerodromu. Neuspijevanje ukrcavanja na let povuklo bi kupovanje skupe avionske karte, kašnjenje na poslove u ponedjeljak i nepotrebno stresiranje pa alternative nije bilo. No, loše vrijeme razvuklo se do kraja boravka na otoku,
Volimo tražiti zanimljive i karakteristične lokacije za spavanje. Iako smo Thingvellir posjetili nekoliko dana prije, odlučili smo ponoviti posjet s namjerom da ga proučimo još jednom bez previše smetala. Plus, trebalo je negdje dići šator i dočekati jutro – a ovaj se komad prirode učinio baš opako prikladan. Althing, lokacija
Kerið se formirao prije preko 6 500 godina, kada je nakon erupcije masa magme uzrokovala propadanje u magminu komoru, zatrpala ju i potom se depresija napunila vodom iz podzemnih izvora. Jezero je karakteristične akvamarin plave boje što su uzrokovali otopljeni minerali u vodi. Kaldera Keriða ovalnoga je oblika, duljine 270
Vrlo blizu Seljaland slapa leži još jedan, vrlo neobičnoga imena – slap Gljufrabui (isl. onaj koji je smješten u rupi). Pad je vrlo dug i nakon nužnoga penjanja na vrh nisam ga mogla nikako uslikati u komadu, pa evo pokušaja u tri epizode i pogleda odozgor. Save
Upravo zbog lošega vremena koje nas je tjeralo ASAP u smjeru Keflavika razveselilo me prvo stajanje toga dana. Bio je to slap Seljalandsfoss, čiji je parking bio pun autobusa, kampera i automobila iz kojih su otprilike u trenutku našega dolaska pristizale rijeke ljudi. Poznat je kao slap koji u zaleđu
Prvu polovicu dana pitali smo se kako i što dalje sjedeći u Höfnu, u brizi hoće li nam se u slučaju otvorenja ceste opet na putu prema Keflaviku zatvoriti neka dionica i hoćemo li stići na let za Oslo na vrijeme. Drugu polovicu dana vozili smo kao manijaci jer se
Loše vrijeme u Höfnu izazvano kolizijom oceanskih i zračnih struja s glečera Vatnajökull kulminiralo je zabranom prometa na točki uz glečersko jezero Jökullsárlon, vodenu masu na putu između Vatnajökull glečera i mora. Nalazi se stotinjak kilometara od Höfna i strahovito je moćan prizor. Ovdje je ljeti ogromna količina santi leda
11% površine Islanda leži pod glečerima, pojavama koje su meni izuzetno zanimljive i atraktivne i kojima se strašno veselim kada idemo na putovanja. Glečer najbliži Zagrebu bio je austrijski Pasterze koji sam vidjela nekoliko puta, ali zbog stiske s vremenom nikada se nisam spustila do “dna” kanjona u kojemu leži
Dan u Öxi počeo je snježno. Probudili smo se u ranu zoru (tipa 5 ujutro) jer je vjetar brijao po šatoru, noseći snijeg, ali nije nam bilo hladno. Barem ne previše. Uredno smo se naslikavali vani prije negoli smo krenuli dalje na put. U autu smo bili u 6:00, spremni
Najveći slap Europe punjen je vodom glečera Vatnajökull. Do njega vodi blatna staza jer baca toliko finih sitnih kapi vode da ima svoj osobni oblak nad dijelom koji smo posjetili i koji se vidi uredno s ceste. Bili smo mokri kao da smo pokisli, a slap je bio na minimalno
Geotermalni wasteland. Fenomenalne boje. Fumaroli. Ključajuće blato. Žute nakupine na odušcima. Neljudski snažan smrad sumpora nošenoga vodenom parom. Stopala koja propadaju samo 10 cm u tlo teksture brašna. Penjanje na obližnje brdo s kojega sam se skoro skotrljala koliko je bilo sipko. I pranje skupljenih uzoraka kamenja od sitnog i
Random postaja uz cestu, neplanirana. Niz pitoresknih kratera uz Mývatn nastalih eksplozijama uzrokovanima vodenom parom, kada magma dođe u kontakt s vodom iz jezera ili močvara. Područje je bogato autohtonim i endemskim ptičjim vrstama. Save Save Save Save Save
Dimmuborgir, formacije nastale hlađenjem magme u vodi, već su spominjane na svartu. Izgledaju preopako dobro, stoga smo prehodali sve puteve koji su označeni za posjetitelje. Paklene katakombe Dimmuborgir dom su sinova spomenute Gryle i Leppaludija – Yule ladsa (isl. Jólasveinarnir) ekipe sačinjene od trinaestoro braće, islandskoga odgovora Djedu Božićnjaku. Svaki