Čips od kelja.

Od svog povrća sam tijekom života najviše izbjegavala kelj. Od malih nogu mi je bio mrzak i kad bi me sa vrata dočekala informacija o varivu od kelja za ručak, taj bi dan bio predodređen za prisilni post. Nisam gladna, rekla bih i škicala nešto drugo. Kasnije se ispostavilo da ga je moja mama radila na starinski način i da osim njega postoji još cijeli set načina priprave da bude ukusan. Najveća zamjerka je išla na konto dvosatnog kuhanja, koje bi rezultiralo bespigmentiranim raskuhanim rezancima od kelja u gustoj povrtnoj juhi. Kad sam bila posebno dobre volje ili bih nešto skrivila, pojela bih ručak bez pogovora ali ovo povrće sam mrzila dok nisam otkrila parenje.

Kuhanjem kelj gubi nutrijente, i mom oku bitno, pigment. Grozim se bezbojne hrane, oduševljava me pomisao na šareni tanjur sa hrpom zelenila. Listove kelja parim jedva 3 minute, tek toliko da uhvate malo topline. Po njima pospem malo maslinovog ulja ili sezamovih sjemenki i eto doze zdravog zelenila na tanjuru, obično u kombinaciji sa nečim drugim.

Nedavno sam otkrila još jedan način za pripravu kelja a to je čips od kelja. Ovisno o začinjavanju dobijate manje ili više žestok hrskavi međuobrok koji se super ponaša i na tanjuru uz cjelovit obrok. Raw verzija podrazumijeva korištenje dehidratora i izlaganje hrane maksimalnoj temperaturi od 42 C, no ja sam za ovaj recept koristila klasičnu pećnicu i nešto više temperature. Naime, kad bih u pećnici izlagala nasječeni kelj temperaturi od 50 C, morala bih ju držati u pogonu oko 10 sati, što po meni nema veze sa okolišnom efikasnošću.

OK, što nam treba za čips od kelja?

Priredite kelj, začine, kvalitetnu masnoću, papir za pečenje i tepsiju.

Za prvi put nemojte uzimati puno listova kelja. Računajte da u tepsiji moraju listovi biti raspoređeni u što tanjem sloju (čitaj: 1 list) pa nemojte odmah istrgati kompletnu glavicu. Uzmite 5-8 listova srednje veličine.
Temeljito ih operite, nasijecite, ostavite na cjedilu i raširite po ubrusu da se osuše. Kad ih budete rezali, odstranite centralnu žilu. Sijecite ih u trake, krugove, trokutiće, nepravilno… Kako god želite ali poštujte pravilo podjednakih dimenzija.

Začini daju dosta manevarskog za eksperimente. U ovom receptu su korišteni: kurkuma, svježe stucani papar, češnjak u prahu, chilli paprika u prahu, par žlica salsa umaka, sol i moj najdraži namaz od četiri vrste orašida (lješnjak, badem, indijski oraščić i kikiriki).

Sigurna sam da je jednako uklopiv i tahini i umeboshi i namaz od čistog kikirikija. Naravno, od suhih začina birajte po volji i uživajte u isprobavanju kombinacija.

Ovoj mješavini sam dodala par žlica kokosovog ulja i dobro izmiješala u kompaktnu masu koju sam kistom premazala preko naličja kelja; iskoristila sam prirodne “čašice” koje nastaju uvijanjem lista i u njih smjestila umak. Mažući sam slagala komade u tepsiju na papir za pečenje i stavila ju u pećnicu prethodno zagrijanu na 140 C.

Čips se pekao oko 35 minuta. Poanta je dobiti hrskavost u kombinaciji sa ljutinom (u mom slučaju). Povremeno je dobro otvoriti pećnicu i provjeriti suši li se kelj kako treba. Neki listovi će se uviti i preklopiti, ali računajte da će biti itekako jestivi i vrlo aromatični. Izbjegavajte dodatno karbonizirati lišće, nije problem ako mjestimično i ostane koji mekši dio – vrlo je ukusno, probajte!

Lazićka