Crohn Erica

Nakon preko šest mjeseci staža s bizarnim i perzistentnim simptomima koji su ukazivali kako se nešto sa mnom čudno zbiva, cjelokupna je slika uspješno dobila ime. Prije 10 dana, nakon dugotrajnog čekanja specijalističkih pretraga, dijagnosticirana mi je Crohnova bolest. Što i nije toliko loše, jer sam išla na pregled sa suspektnom celijakijom, koju redovima veličine smatram daleko zahtjevnijom za hendlanje i održavanje u supresiji zbog toliko sveprisutnog glutena. Celijakija mi je daleko nepoželjnija jer volim putovati okolo i želim da kilometara u guzici bude što više, ali gluten se nalazi u toliko hrane i kontaminira toliko namirnica da bi bilo blesavo na pol Urala očekivati bezglutenski kruh a još blesavije inzistirati na obrocima celijakijski prihvatljive čistoće (najjača senzibilnost koju sam iskopala iznosila je krajnje suludih 3 ppma glutena u hrani, pa si zamislite koliko je to glutena u recimo jušnoj žlici). Ovako je daleko lakše, čitajte dalje i bit će vam jasnije.

Nakon nekoliko prilično neugodnih pretraga ali divnih liječnika, biokemijskih analiza i razgovora s gastroenterologom, informacija o prilično složenoj bolesti potresla je daleko više ljude oko mene nego mene samu (jedna je prijateljica čak pustila i suzu, što me nemalo šokiralo jer ja sama nisam na razini gdje cvilim). Meni je dijagnoza samo olakšala, zapravo, cijeli taj problem jer makar znam na čemu sam, a postoji cijeli set empirijski utvrđenih obrazaca ponašanja i terapije medikamentima koje će nešto ovoliko zahtjevno ipak držati pod kontrolom.

Ovdje dolazimo do srži problema, potrebno je korjenito promijeniti modus izjedandi – 90% namirnica koje ne smijem niti pogledati spada u meni najdraže namirnice. Redom, mahunarke (grah, grašak, leće, bob, mahune, slanutak), žitarice (ode kuhana raž, smeđa riža, kukuruz…), orašidi i masne sjemenke (ajme, agonije – odoše bademi, lješnjaci, indijski orasi, kao i sezam, suncokret, lan…) sirovo i vlaknima bogato voće (ovo mi najteže pada; posebno su zahtjevne jagode i maline zbog sitnih sjemenki koje doslovno paraju tanko crijevo) i povrće (mašem kovrčavom kelju, brokuli, sirovom kupusu na salatu), a sugerira se i redukcija/eliminacija mliječnih proizvoda da laktoza ne grajnda crijeva. Ništa prženo u dubokom ulju, ništa polukuhano. Sve mora biti što bolje razorenih vlakana, što termičkom obradom, što mehaničkom (blendanjem), pa nije neobično čuti kako kronovci nerijetko prelaze potpuno na kašastu hranu i nose uokolo teglice s pireima.

Sreća moja pa ne pušim, ne konzumiram kavu i alkohol i nisam luđak za slatkišima. Kada bih još i to morala eliminirati, mislim da bi mi kao i prosječnom ovisniku o tom smeću ipak bilo dosta teže. Moj porok i analog pušenju nekako su začinjena hrana (imam preko 60 začina u kuhinji) i to pogotovo ljute paprike i mnogobrojni ljuti umaci, od LVL: daj me ne zezaj da je ovo ljuto do LVL: Diablo pod katedralom u Tristramu. Koristim makar ovaj početni level brige da se 100% držim propisa, ali ne kažem da neću u jedan tren prolupati, namazati na komad kruha sa sjemenkama 3 prsta debeo sloj ajvara i obilno ubiti Srirachom #yolo #obeyLOLmošmislit

Meso i jaja su poželjni, ali bi trebalo izbjegavati crveno meso i fokusirati se na piletinu, puretinu, zečetinu i ribu. To mi je čak i OK, nisam neki karnivor, ali u ovako ozbiljnim situacijama nemam plan prašinjati po veganskim izvorima proteina, pogotovo po seitanu koji je čisti gluten. Meso mora biti dobro kuhano, da bi vlakna bila što lakše probavljiva, a nekakva prženja i pohanja nisu opcija.

Ono što smijem jesti spada u okljaštrene i rafinirane verzije onoga što volim. Bijela riža, bijeli kruh, bijela tjestenina, ljušteni proso… Nema integralnog. Ovo i jest najbizarnije od svega – ulazim u pekaru i tražim najbijeliji kruh koji imaju na policama.

Kaže Lazić, bizzaro waifu. Rekoh, da, Sotona se kliže na ledu do posla, crno je bijelo, a istok je zapad.

Svjetlost u tunelu ipak postoji. Budući da su kritične vlaknaste ovojnice, sitnozrne sjemenke i rezidue, malo hackeraja nije naodmet. Neki izvori navode kako kuhani slanutak nije dozvoljen, ali hummus je. Kuhani tex mex grah nikako, ali pašteta od graha itekako jest. Ječam u zrnu nije, ali ječmene rolane pahuljice prolaze. Bademi s ljuskom nikako, ali blanširani da. Kikiriki slani i prženi apsolutno ne, ali tostirani i s mrvom soli, blendani u superglatku kašu – jes. Voće oguliš, prokuhaš/izblendaš i eto ti solucije. Kada sam radila prehrambenu shemu, nisam pisala ono što ne smijem jesti, već ono što smijem i moram, nastojeći dodatno ne deprimirati se. Svaki se dan sjetim još neke vrste namirnica koje prolaze pod dozvoljeno ili obrađeno tako da bude dozvoljeno i listu zapravo ne skraćujem, već širim. Jest će se jako puno krem-juha, što je u svakom slučaju nešto jako fino i poželjno. Mislim da je izvedivo i da se može, nije smak svijeta, čak ni za gurmana i cyco-kuhara kao što sam ja.

edit: ovo je najsigurniji i najtipičniji Crohn obrok. Raskuhana riža (ovdje je integralna jer ne mogu jesti bijeli drek cijelo vrijeme, a blender ionako rasturi vlakna), blendana u kašu s krem juhom od tikve hokkaido i lećom, začinjenom prstohvatom suhog vlasca.